Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Ljudi su sve više udaljavaju jedni od dugih, a stvari im postaju sve bliže

O alijenaciji iliti otuđenju

Alijenacija je filozofski pojam koji podrazumijeva otuđenost čovjeka od nečega što je stvorio, a potom mu se ta tvorevina čini kao strana. U tom smislu najčešće se govori o religiji kao otuđenju, kapitalizmu u kojem je ljudski rad tretiran kao roba, državi koju je stvorio čovjek, a ona gospodari njime, ekonomiji koja iskorištava ljudski rad i stvorenu vrijednost okreće protiv čovjeka. Najčešće taj pojam označava otuđenost čovjeka od čovjeka.

U prvobitnoj zajednici veza između njenih članova bila je neraskidiva i preduvjet opstanka te zajednice. Svaki njen član bio je usko povezan s ostalim članovima i taj odnos mu je osiguravao kakvu takvu mogućnost preživljavanja u surovom okolišu. I kasnije, kroz razvoj ljudske zajednice, čvrsta veza između pripadnike takve zajednice/klana omogućavala je njen razvoj i pružala sigurnost svakom njenom članu. U današnjem, visoko industrijaliziranom, visoko informatiziranom, osobnom profitu usmjerenom društvu razvijene zapadne ekonomije, otuđenost pojedinca veća je nego ikada prije u njegovoj povijesti. Gubi se čvrsta veza unutar neke zajednice, pa se postepeno kidaju i veze unutar osnovne obitelji. Svaki član odlazi svojim putem i sve manje kontaktira s najbližim rođacima. Tako je i s prijateljima. U pravom smislu te riječi sve ih je manje. Ljudi nemaju više vremena za prava prijateljstva, koja zahtijevaju vrijeme. A mogućnosti komunikacije su veće nego ikada prije. Od mobitela, kompjutora, skypea do besplatnih društvenih mreža.

Međutim, u čovjeku i dalje postoji potreba za komunikacijom pa se usmjerava prema virtualnim prijateljstvima. To mu je omogućeno preko platforme nazvane Facebook (knjiga lica). To je socijalna mreža na koju svatko može stavljati tekst ili slike koje smatra važnima i koje poznatima, ali i nepoznatima, pokazuju što ta osoba radi, čime se bavi, što smatra važnim i kako gleda na svijet. Korisnici te platforme, koji žele biti aktualni, moraju svakodnevno pregledavati poruke koje su primili, komentirati i stavljati svoje poruke ili slike kojima pokazuju osobe s kojima se druže ili mjesta koja su posjetili, odnosno svoj društveni status. Prikazuju se trenuci iz života, oni kojima se želi prikazati vlastita važnost, bogat društveni život, zabava kojoj se prisustvuje, osobe s kojima se druži, ukratko prikazuju se sretni trenuci života. I na svim tim slikama snimljene osobe su vesele, vedre, nasmijane, pa onaj koji pregledava nečiji Facebook može zaključiti kako dotični uživa u životu, u svojoj društvenoj važnosti, u svojim putovanjima i druženjima.

Međutim, je li to istinita slika? Dakako da nije. To je samo mali dio i isječak iz nečijeg života. Drugu stranu, koju svatko od nas proživljava: nedovoljno sredstava za normalan život, problemi na poslu, problemi unutar obitelji, zdravstvene tegobe i slično, nitko ne prikazuje. A to je stvarni život. Isprepleten dobrim i lošim. Nitko ili malo tko će na svojoj Facebook stranici napisati kako je usamljen, kako je neuspješan, kako je nezadovoljan, kako je frustriran i kako nema niti jednog iskrenog prijatelja pa je krajnje otuđen u stvarnom životu. Nema takvih na Facebooku.

U sveopćoj stvarnoj otuđenosti u nemilosrdnom društvu ljudska potreba za druženjem, nažalost, u velikom broju realizira se putem socijalnih mreža, a ne neposrednim odnosom između čovjeka i čovjeka. To je virtualna kompenzacija temeljne ljudske potrebe za druženjem, prijateljstvom i osjećajem pripadnosti nekoj zajednici/obitelji/udruzi/kolektivu. Nerijetko možemo čuti kako se netko hvali s tisućama prijatelja na Facebooku. Jesu li to stvarno prijatelji ili je to samo neuspješna kompenzacija ljudske potrebe za društvenom aktualizacijom svoje osobnosti? Siguran sam da je to daleko od stvarnog prijateljstva i zadovoljenja temeljne ljudske potrebe za pripadanjem i ljubavlju. A u silnoj potrebi da ne budu otuđeni, ljudi na Facebook stavljaju bezbroj svojih najintimnijih slika, pregledavaju ono što su drugi stavili i to komentiraju. Za takvo što potrebno je vrijeme, a očito ga alijenirani pojedinci imaju na pretek. Ako je to kompenzacija za stvarne međuljudske odnose s malim brojem pravih prijatelja, pa neka ih. Bolje i virtualno, pomalo lažno "prijateljstvo", negoli gubitak svakog odnosa s drugima. Doduše, smatram da je to jalova kompenzacija za ono stvarno prijateljstvo koje se odvija face to face (uživo, licem u lice), a ne preko Facebooka. To me podsjeća na virtualni spolni odnos preko društvene mreže. Možda trenutno zadovolji nečiju potrebu, ali je to u konačnici jalov odnos.

Dobro, treba priznati da u današnjim društvenim odnosima Facebook pomaže da se ljudi ne osjećaju otuđenima. Osobito u zadnjih godinu dana, od kada smo izloženi pandemiji uzrokovanoj Corona virusom. Takav način komunikacije može pridonijeti smanjenju frustracija kroz koje svijet danas prolazi. Dakle, nije sve negativno i loše u tom načinu komunikacije, ali svaka neumjerenost ipak je znak alijenacije.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)