Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Hrvatska pošta je i dalje najveći poslužitelj u području poštanske djelatnosti

Racionalizacija, aljkavost ili nešto gore

Kada je kvaliteta u pitanju ranije se pod tim pojmom podrazumijevala uglavnom kvaliteta nekog proizvoda. U tom smislu svaka država propisuje svoje standarde kvalitete, kojih se moraju pridržavati proizvođači. Kasnije se pojavila ocjena drugih vrsta kvalitete, koja nije bila vezana isključivo za neki proizvod, poput kvalitete stanovanja. Rijetko se je govorilo o kvaliteti usluga. Zadnjih desetljeća sve više se u javnosti potiče ideja podizanja kvalitete u svakom segmentu društvenog i privatnog života. To se osobito odnosi na kvalitetu rada u javnim službama i servisima koji pružaju korisnicima određenu vrstu usluga. Očekuje se da su usluge pružene na vrijeme i unutar očekivanih (empirijskih) ili propisanih (normativnih) standarda određene djelatnosti. Negdje je kvalitetu usluge teško procijeniti i ocijeniti, dok je u drugim javnim službama to lakše moguće. Primjerice, komunalnu djelatnost možemo ocijeniti po čistoći ulica, uređenosti javnih površina i parkova, uklonjenosti snijega s javnih površina, redovitosti odvoza kućnog i drugog otpada, razdvajanju budućih sirovina i slično. Ako su nam posude za otpad pred kućom ostale pune i otpad se odlaže oko njih, postaje jasno da je netko u toj službi zakazao. S druge strane, ima djelatnosti u kojima je to teže ocijeniti. Primjerice u zdravstvu. Rezultat liječenja koji bi trebao dovesti do ozdravljenja može biti različito ocijenjen od strane stručnjaka (koji znadu da nije moguće u određenom slučaju postići poboljšanje zdravlja) i od strane pacijenata (koji očekuju nestanak bolesti i podizanje kvalitete života bez obzira na težinu i uznapredovalost bolesti).

Ovom prigodom želim se osvrnuti na kvalitetu rada poštanske službe. Danas se poštanskom djelatnošću bavi nekoliko pružatelja usluga. I dalje su najveći poslužitelj u području poštanske djelatnosti Hrvatske pošte. Nesumnjivo imaju puno posla, osobito zato što je i ova institucija tržišno usmjerena, tako da istovremeno pružaju više raznovrsnih usluga. Osim pismima i paketima, bave se prodajom različitih proizvoda i usluga (od knjiga, igračaka, mobitela do TV programa i slično). U toj službi vidim određeni tehnički napredak. U središnjoj pošti postavljen je uređaj za automatsko razvrstavanje pošte, što nesumnjivo olakšava i ubrzava rad. Tu su i različita vozila kojima se razvozi pošta po terenu. Od bicikala, malih motora, do električnih motora i automobila te većih kombi vozila. Lijepo je vidjeli poštara obučenog u odoru, koja označava njegovu pripadnost, kako pred kuću dolazi zaštićen od vremenskih nepogoda u prikladnom vozilu.

Čovjek bi uz ovakav tehnički i vizualni napredak očekivao i podizanje kvalitete usluge. No, je li to uvijek tako? Po mom osobnom iskustvu, kao i mojih najbližih, to se ne bi moglo reći. Ako nekom pošaljem obično pismo, očekujem da će ga kroz dan dva i primiti. Kako bih bio siguran u isporuku često koristim uslugu preporučene pošiljke. Nažalost, to nije jamstvo brže dostave pošiljke, već daje mogućnost da se u pošti provjeri gdje se ta pošiljka nalazi i je li isporučena primatelju. Nema to nikakve veze s brzinom isporuke. Primjerice, šaljem ovih dana preporučeno pismo u Hum Breznički, pored Marije Bistrice. Treba mu gotovo deset dana da dođe na odredište! Nije mi jasno koji razlog može biti da primatelju ne stigne pismo kroz dan, dva kad se radi o usluzi unutar Hrvatske. Tada saznajem od primatelja da k njima, primjerice, poštar ne dolazi svaki dan, već znatno rjeđe pa je to mogući razlog kašnjenju. U redu. Ne isplati se prelaziti desetke kilometara zbog jednog primatelja u nekom selu. Jasna mi je i razumljiva racionalizacija poslovanja.

Šaljemo rođacima paket u kojem je nešto odjeće i slatkiša za djecu. Paket ne stiže danima. U nekoliko navrata nije stiglo ono što smo poslali. Netko ga je otvorio, izvadio ono što ga je zanimalo te u paket nagurao novinski papir. Rođaci se čudili što smo im to poslali. A krajnje je nesmotreno da se u takav paket stavi nešto novca. Kao da netko ima detektor za novčanice. Budite sigurni da neće stići primatelju. Znam da to nije način slanja novca, ali pismo i paket su valjda na neki način zaštićeni. Pa nije na poštansku kočiju izvršen oružani prepad kao na Divljem zapadu. Netko sigurno krade. Žalili smo se zaduženoj službi zbog toga, ali na kraju, naravno, krivci nisu otkriveni.

Prije neki dan prijatelj mi je u povodu rođendana poslao brzojavnu čestitku. Poslana je u petak u 10 ujutro, a meni je stigla nakon točno 72 sata. Pritom pošiljatelj nije obaviješten zašto brzojav nije isporučen unutar 48 sati. Da je pošiljatelj krenuo iz Nina pješke u Samobor stigao bi prije nego uz sve moderne tehnologije slanja i dostave brzojava. I sada se postavlja pitanje cijene. Nije to neki veliki iznos, ali izvršena je naplata za uslugu koje nije učinjena u očekivanom vremenu (istog dana). Takva usluga, kao i drugo što sam napisao, ne može se ocijeniti kao kvalitetna. Čini mi se da će još puno vode proteći ispod samoborskih mostova prije nego podignemo kvalitetu javnih usluga. Epilog: deset dana nakon žalbe pošiljatelja na kašnjenje telegrama javili su se iz službe za pritužbe te su, bez isprike, ponudili da mu za cijenu telegrama smanje iznos računa za telefon.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)