Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

O cijeni nafte ovisi cijena brojnih usluga i proizvodnje

Tko nas pljačka kroz cijenu energenata?

Nažalost, još uvijek je u svijetu najčešće korištena energija fosilnih goriva. U mnogim zemljama rezerve ugljena su iscrpljene ili se ne isplati njihova eksploatacija. Tako je to i kod nas. Neki od zadnjih rudnika koji su još bili u eksploataciji je onaj u Starom Golubovcu, u Hrvatskom zagorju, koji je zatvoren prije gotovo 60 godina. No, nije tako u Kini, koja i dalje ima stotine aktivnih ugljenokopa za koje saznajemo uglavnom kada se dogodi neka rudarska nesreća i kada veći broj rudara bude zarobljen danima unutar ugljenokopa s često smrtnim ishodom. Ekolozi, a ja si umišljam da sam jedan od njih (barem po članstvu i aktivnosti unutar Loborskog ekološkog društva koje skrbi o zagorskoj orhideji/kačunak na gorskim livadama Ivanščice), smatraju da je korištenje ugljena jedan od najvažnijih zagađivača naše atmosfere i dobrim dijelom doprinosi globalnom zatopljenju na Zemlji.

Drugo fosilno gorivo je nafta i njeni derivati, također veliki zagađivač atmosfere i našeg okoliša (vodotoci, izvorišta, poljoprivredni proizvodi i sl.). Tog izvora energije još se nismo riješili i vjerojatno nećemo u dogledno vrijeme. Premda je odluka svjetskih moćnika i velikog broja malih zemalja da se do polovice ovog stoljeća dobrim dijelom prijeđe na održive i ekološki prihvatljive izvore energije. Međutim, dug je put od deklarativnog potpisivanja brojnih ekoloških sporazuma i povelja do stvarne implementacije efikasnih mjera na zaštiti okoliša. I mi smo kao država uključeni u te mjere te nam je jedan od ciljeva, bojim se za sada nedostižnih, prijeći najmanje s jednom petinom na energiju iz obnovljivih izvora. Kod nas se za sada grade uglavnom vjetroelektrane, jer imamo sreću da na dobrom dijelu našeg teritorija pušu povoljni vjetrovi. Do koje mjere će se moći koristiti energija naših rijeka to je neizvjesno. Svako zadiranje u prirodu, gradnja brana i stvaranje akumulacijskih jezera mijenja prirodu i narušava njenu ravnotežu, tako da su prosvjedi lokalnog stanovništva i ekoloških udruga te političke oporbe (baš neobično) žestoki i uglavnom uspješni. Ostaje nam još nuklearna energija koju dobivamo, zajedno sa susjednim Slovencima, iz NE u Krškom. Predlaže se proširenje njenih kapaciteta i produženje roka korištenja. Za takvim izvorom energije idu i druge zemlje svijeta, čak i u Europi, bez obzira na postojanje određene opasnosti po čitav svijet (katastrofa u Černobilu i nedavno u Fukushimi). Čini se da je to za sada još uvijek ekološki prihvatljiv izvor energije, premda ne znamo kamo ćemo s radioaktivnim otpadom koji nastaje u tom procesu (svatko bi nuklearnu energiju, ali ne i njen opasan otpad).

I napokon, ostaje nam spomenuta nafta i njeni derivati. Još uvijek najveći dio industrije, toplana i automobila koristi taj izvor energije. Premda znamo da su otkriveni drugi izvori koji bi mogli poslužiti za pokretanje automobila, zbog interesa naftnih kompanija i svjetske ekonomije to se za sada ne pušta u praktičnu primjenu. Dopušteni su hibridni automobili, kao i oni na električnu energiju. Kupovina takvih automobila za sada je financijski stimulirana od strane EU. Ograničenja koja uvode neki veliki gradovi u pogledu vožnje automobilom na dizel gorivo, a sve više će biti ograničenja i za one na benzin, primorat će proizvođače automobila da prijeđu na električnu energiju. Za masovno korištenje takvih automobila nužna je infrastruktura koja će omogućiti njihovo punjenje, kao što je to danas s benzinskim postajama. Ta dva procesa međusobno su ovisna i usko povezana.

A sada nekoliko riječi o tom tzv. "tekućem zlatu". Do prije par godina u svim javnim medijima kod nas se na veliko izvještavalo o podizanju cijene goriva. Bilo je to redovito svakog tjedna, odnosno čim se cijena mijenjala, a na žalost potrošača uglavnom podizala. Već duže vrijeme ne možemo čuti niti riječi o promjeni cijene goriva. Čovjek bi pomislio da se cijena ne mijenja. Nažalost, tomu nije tako. Cijena lagano klizi prema gore, pa je već početkom ljeta prešla "magičnu" granicu od 10 kuna. Sada je cijena litre eurosupera 11 kuna. Koliko se sjećam, proizvođači naftnih derivata ranije su porast cijena pravdali porastom cijena na tržištu u "našem bazenu". Pretpostavljam da se taj pojam odnosio na jugoistočnu Europu ili, još uže, na Balkan. To bi značilo da je cijena goriva u svim zemljama te regije manje-više podjednaka.

O cijeni nafte ovisi cijena mnogih drugih usluga i proizvodnje. Primjerice transport, poljoprivreda, električna energija i još koješta drugo. Stoga nije čudo da autoprijevoznici podižu cijene voznih karata, da hotelijeri podižu cijenu svojih usluga, da poljoprivrednim proizvodima raste cijena i da raste cijena električne energije u domaćinstvima. Sve to ide na štetu nas potrošača. Nedavno sam bio u BiH i, gle čuda, tamo je cijena eurosupera 8 kuna, što je gotovo 30% jeftinije u odnosu na nas. Pa kako je to moguće, ako smo dio istog bazena i iste regije? Kome ide tako velika razlika u cijeni u džep? Tko nas to pljačka?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)