Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA
Migracije kao nužnost razvoja ljudske vrste
Odlazi se "trbuhom za kruhom" ili bježi od ratne ili ekonomske nesigurnosti
Razvojem tehnika molekularne biologije čovječanstvo je dublje proniknulo u mnogobrojne tajne ljudske vrste. Između ostalog, istraživanja pojedinih komponenti genetskog materijala mogu dati bolji uvid u velike migracije današnjeg čovjeka, ali i njegovih razvojnih predaka. Najčešće korištena je analiza jedne aminokiseline koja se nalazi u mitohondriju ljudske stanice, a naziva se ljudska mitohondrijska DNK haplogrupa L3. Ova haplogrupa ima ključnu ulogu u praćenju migracije prvih ljudi u druga područja našeg planeta.
Svjetska znanost smatra da je sve počelo u tzv. Rasjednoj dolini, nastaloj na području istočne Afrike razdvajanjem velikih tektonskih ploča. Prostire se u duljini od 5000 km, širine do 100 km, a dubine do nekoliko kilometara. Unutar ekoloških uvjeta te doline živjeli su najprije preci, a potom i današnji Homo sapiens ili moderan čovjek. Tu je otkriven dio kostura najpoznatijeg hominida, nazvane Lucy, koja je živjela prije više od tri milijuna godina. Njezin fosil potvrđuje da je hodala uspravno na dvije noge.
Praćenjem nalaza haplogrupe L3 u fosilnim ostacima moguće je utvrditi kada su se ljudi pojavili u nekom dijelu planeta. Procjenjuje se da su prve migracije iz Rasjedne doline započele prije više od 100 000 godina. Ljudi su se kroz narednih 50 000 godina proširili po čitavom euroazijskom području, dosegnuli su američki kontinent i napokon Australiju. U početku migracije miješali su se sa skupinama hominida tako da mi u svojem genomu (ukupni genetski materijal - svi nasljedni podaci kodirani u DNK) danas imamo dio genoma hominida - naših razvojnih predaka. Zasigurno su se miješali s neandertalcem, jer su živjeli u isto vrijeme na istom području, primjerice kod nas u Zagorju. Stoga danas u nama ima nasljednih osobina Krapinskog pračovjeka pa u šali možemo reći da smo svi mi pomalo Zagorci.
Nakon ovih velikih migracija prvih ljudi uslijedile su mnoge druge kroz našu raniju i kasniju povijest. Tada su te migracije bile najčešće povezane s ratnim pohodima određenih populacija. Širenje kulturnog utjecaja starih Grka po Mediteranu, uz osnivanje manjih kolonija. Potom nastanak velikog Rimskog carstva par stotina godina prije Krista te jednako tako nakon njega. Mnoge migracije u Starom i Srednjem vijeku uzrokovane su ratnim, vjerskim i ekonomskim krizama. Nadiranje Mongola preko Azije i Europe, Osmanlija iz Azije u Europu, pa sve do 19. i 20 st. s Napoleonovim ratovima i onima drugih, koje su potaknule velesile nastojeći proširiti svoj teritorij, moć i utjecaj. I napokon, najnoviji ratovi i velika ekonomska kriza u svijetu koja dovodi do migracije milijuna ljudi iz Azije i Afrike u Europu. Uz sve to velike su ekonomske migracije u razvijenije dijelove svijeta, čemu i mi u Hrvatskoj danas svjedočimo.
Dakle, čitava povijest ljudskog roda utemeljena je na migracijama. Može se pretpostaviti da su migracije dovele do miješanja genetskog materijala između domicilnog stanovništva i onog koje je došlo iz nekog drugog dijela svijeta. Genetska raznolikost preduvjet je opstanka neke vrste. Sjetimo se izoliranih malih skupina ljudi, koji su se održali razmjenom genetskog materijala unutar svoje skupine. Kroz nekoliko generacija dolazi do pojave brojnih genetski uvjetovanih bolesti. Tako je to bilo među članovima vladajućih obitelji koji su se međusobno ženili, kao i među pripadnicima izoliranih skupina s malom populacijom (npr. otok Susak). Manje izolirane skupine, bez migracija, osuđene su na odumiranje. Tek se migracijama ostvaruje miješanje genetskog potencijala koji dovodi do otpornosti populacije.
Promatrajući pripadnike svojeg naroda možemo uočiti neke fenotipske karakteristike (npr. izgled lica i sl.) nekih drugih naroda (npr. azijskog podrijetla). Zasigurno su nastale u prošlosti miješanjem pripadnika različitih populacija. Populacija koja ne unosi svježi genetski materijal osuđena je na degeneraciju i propast. Stoga i današnje migracije treba gledati u tom kontekstu. Kao što je nama normalno da naši ljudi odlaze "trbuhom za kruhom" ili bježe od ratne ili ekonomske nesigurnosti, tako je i drugima normalno da to čine i migriraju k nama u Europu. To što su oni druge kulture, druge vjere, drugih običaja, nešto drugačijeg izgleda, ništa ne mijenja na stvari. Sve je to isto, nema razlike. Ljudi koji dolaze u Europu pridonijet će njenom ekonomskom razvoju, kulturološkoj i, što je bitno, genetskoj raznolikosti. U populaciju se migracijama unosi nova energija. Stoga su migracije stanovništva, gledajući kroz povijest ljudskog roda, korisna društvena i biološka pojava, svidjelo se to nama ili ne.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)