Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Lome se koplja oko ustavnosti i zakonitosti rada Stožera CZ-a

Živimo li, ili ne, u izvanrednom stanju?

Velik broj umrlih u kratkom vremenskom razdoblju od neke nepogode (zarazne bolesti, npr.), ugroženost zdravlja populacije, preusmjerenost zdravstvenog sustava na jednu bolest, nepovoljan utjecaj te nepogode na privredu zemlje itd. sigurno su elementi koji bi se mogli svesti pod pojam "izvanrednog stanja". Međutim, zakonodavac nigdje ne spominje takav pojam. U Ustavu RH, u čl. 17, navodi se: "U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države te velikih prirodnih nepogoda, pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika (...). Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji (...)". Temeljem Zakona o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda Vlada proglašava stanje "prirodne nepogode", kao i "stanje katastrofe", temeljem Zakona o sustavu civilne zaštite. Moglo bi se reći da svako stanje koje izmiče mogućnosti kontrole ima osobine "izvanrednog stanja". Kako bi ozakonila rad Stožera civilne zaštite i našla modus operandi za njegov rad, Vlada je dopunila Zakon o sustavu civilne zaštite novim člankom, koji kaže: "U slučaju nastupanja posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donosi odluke i upute...".

Zbog navedenoga danas se u našem društvu lome koplja oko ustavnosti i zakonitosti rada Stožera CZ-a, koji svojim odlukama doista znatno ograničava određena prava građana (zabrana napuštanja mjesta prebivališta ili stalnog boravka, uvođenje karantene za određena područja, samoizolacija, sloboda kretanja, pravo na rad itd.). To je razlog zašto opozicija traži referendum oko toga. To je njihovo pravo, a što će reći Ustavni sud o referendumskim pitanjima to ćemo tek vidjeti.

Usporedio bih COVID–19 virus s neprijateljem zbog kojeg je država u svojevrsnom ratnom stanju. Nakon donošenja odluke o postojanju ratnog stanja, Sabor operativno više ne upravlja mjerama i postupcima za vođenje borbe protiv neprijatelja niti raspravlja o ustavnosti ograničavanja pojedinih sloboda građana. To čini Glavni stožer Oružanih snaga RH. Dakle, nakon odluke o postojanju ratnog stanja sve u svoje ruke preuzima GSOSRH. On donosi strateške, operativne i taktičke odluke kako se boriti protiv neprijatelja. Ograničava kretanje ljudi, zabranjuje ulazak i izlazak iz pojedinih područja, uvodi propusnice, mobilizira ljude, određuje uvjete rada pojedinim službama itd.

Zbog ozbiljnosti pandemije, usporedio bih ju s ratnim stanjem. U Hrvatskoj je od početka pandemije umrlo od njenih posljedica više ljudi nego u istom vremenskom razdoblju Domovinskog rata, ugrožena je cijela zemlja, a ne samo neki njeni dijelovi, ugroženo je funkcioniranje cjelokupnog zdravstvenog sustava, jer se zbog bolesti u bolnicama liječi deseterostruko više pacijenata nego zbog posljedica ratnih zbivanja, ugrožene su pojedine privredne grane, smanjen je BDP itd. Znatna razlika pandemije u odnosu na ratno stanje je činjenica da neprijatelja (virus) ne poznajemo dovoljno, da se prvi put susrećemo s njim i da nemamo (osim cijepljenja, koje je osigurano naknadno) obrambene mehanizme. Virus nas neprekidno iznenađuje uvođenjem novih snaga, protiv kojih nemamo specifičnu zaštitu. Njegove mogućnosti su neograničene, za razliku od mogućnosti neprijatelja u ratu. Virus nije pod političkim utjecajem moćnih država i vojnih saveza i ne da se zastrašiti. Kao što se vidi, opasniji je i nepredvidljiviji od bilo kojeg drugog neprijatelja.

Stoga smatram da zahtjevi pojedinih političkih stranaka da Sabor preuzme operativno vođenje borbom protiv pandemije, izglasavanjem pojedine mjere dvotrećinskom većinom, nije realno. Sabor je "parlaonica" (mjesto gdje zastupnici raspravljaju) i zbog višestranačkog političkog sustava teško donose odluke s tako velikim brojem glasova. Mogu pretpostaviti da se u velikoj većini predloženih mjera koje daje medicinska struka odluka ne bi uspjela donijeti. Možemo to usporediti s odlučivanjem u ratnom stanju. Bilo bi to jednako kao da odluke o borbi s neprijateljem donosi Sabor dvotrećinskom većinom. Tada neprijatelja nikada ne bi pobijedili pa tako ne bismo dobili niti ovaj rat protiv pandemije. U Saboru se ne odlučuje po stručnim, već političkim kriterijima, a takve odluke nisu efikasne u bilo kojoj vrsti rata, pa niti u "ratu" protiv virusa.

Vjerujem da neće doći do referenduma, koji dodatno unosi nemir u društvo i daje pojedincima/marginalcima da se napokon pojave na društvenoj sceni kada to ne uspijevaju svojim djelovanjem unutar neke stranke i u Saboru. Ako pak i dođe do referenduma, očekujem da će većina, barem oni koji su uredno cijepljeni (a ima nas više od 50%), biti za borbu protiv pandemije cijepljenjem, a ne dvotrećinskim glasanjem u Saboru.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)