Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

27 kuna za četverominutni prolaz kroz parking

I na Tuđmanu nas pljačkaju!

Prošli mjesec uputio sam se automobilom u zagrebačku Zračnu luku. Supruga je putovala zrakoplovom pa sam je odvezao, zajedno s velikim kovčegom u kojem je ponijela stvari za desetak dana boravka u inozemstvu. U jutarnjim satima Zračna luka izgleda impresivno. Kao veliki svemirski brod usred puste livade. Kod prilaza postoji putokaz koji vozače upućuje na prostor za parking. Nalazi se neposredno ispred rampi kroz koje se ulazi na parkiralište. Ispod oznake za parkiralište jasno stoji znak da je prvih deset minuta boravka na parkiralištu besplatno. Dakako, prilikom ulaska treba uzeti parkirnu kartu kako bi se rampa podigla.

I tako rano ujutro ulazimo na parkiralište. Pomažem supruzi izvaditi kovčeg iz automobila pa se opraštamo uz najbolje želje za ugodnim i sigurnim putovanjem. Sjedam u automobil i odlazim do izlaska s parkirališta. Pokušavam u više navrata otvoriti rampu, ali ona ne reagira. Ne pušta me samo tako. Osjećam se kao prevarant koji želi izaći ne plativši svoj dug vlasniku parkirališta. Tek tada spazim da na displeju jasno piše da sam dužan 27 kuna. Ma kako je to moguće, pitam se. Pa tek je prošlo nekoliko minuta od ulaska do pokušaja izlaska, a već takav iznos. Pokušam još jednom, ali uzalud. Nema mi druge već platiti traženi iznos i tako izaći iz zarobljeništva. Prislonim karticu i u sekundi rampa se diže, a moj račun je lakši za traženi iznos. Pogledam kartu ulaska i kartu izlaska. Od ulaska do izlaska prošle su točno četiri minute. To je po minuti gotovo sedam kuna. Ipak malo pretjerana cijena za pruženu uslugu prolaska kroz parkiralište.

Vozeći se kući, kad se grad budi i sve je više vozila na cesti, razmišljam kome se požaliti na očiglednu prevaru. Vjerojatno nekome u Zračnoj luci. Neću imati mira sve dok se nekome ne požalim i pokušam vratiti prijevarom iznuđeni novac. Nije to neki iznos, ali zašto plaćati uslugu za koju je predviđeno besplatno korištenje. Čim je došlo neko normalno radno vrijeme pokušavam stupiti u telefonski razgovor s nekim tko ima veze s naplatom parkiranja. Takav broj telefona ne nalazim na službenim stranicama Zračne luke Dr. Franjo Tuđman u Zagrebu. Postoje dva telefonska broja informacija. Jedan je za pozive iz Hrvatske, a drugi za one iz inozemstva. Ovaj za pozive od kuće je nekako čudan, s više nula i početnim brojem osam. Uz njega jasno stoji da je poziv preko tog broja za jednu minutu razgovora gotovo tri kune po minuti s PDV-om. Onaj drugi je normalan broj, s pozivnim predbrojem za Hrvatsku. Pozivam domaći, ujedno i skuplji, broj i počinje ono što mrzim, a to je govorni automat. Automat me svojim ledenim i bezosjećajnim glasom obavještava da sam dobio telefonsku liniju u Zračnoj luci (a koga bih mogao dobiti kad je to njihov broj) te ako želim ovo da stisnem taj i taj broj, a ako želim nešto drugo da stisnem neki drugi broj. I sve to ponavlja na engleskom jeziku. Čitava uvodna procedura traje barem dvije minute. I napokon stisnem broj koji će mi omogućiti da kroz idućih deset minuta nekome objasnim o čemu se radi. Ponovno iznenađenje, jer se nemam kome obratiti već automatu koji me obavještava da iza zvučnog signala kažem u slušalicu ono što želim reći. Bijesan prekidam "razgovor", u kojem sam ostao bez dodatnih 10 kuna, a da nisam nikome ništa rekao.

Pokušavam sada s brojem na kojem se putnik zanima za svoje izgubljene stvari. Javlja se ljubazna osoba, što je i red kad je netko uzrujan zbog izgubljenog kovčega kojeg će eventualno dobiti kroz dva do tri tjedna rastrganog, s izvađenim i bačenim pokvarljivim namirnicama koje je kupio negdje u svijetu i želi iznenaditi svoje najmilije i pokazati kako je mislio na njih. Uz prvotne isprike objasnim sugovornici što me muči. Premda su oni sasvim odvojeni dio usluga u Zračnoj luci ipak mi se smiluje i upućuje na telefonski broj informacija, za koji uočavam da je to onaj koji je naveden za pozive iz inozemstva. Zovem u nekoliko navrata, ali mi se nitko ne javlja. Napokon, nakon višesatnih pokušaja, javlja se osoba koja mi daje broj parkirne službe. Napokon imam pravi broj. Nisam izgubio puno. Možda nekih dvadesetak kuna i par sati pozivanja. Ipak, još uvijek manje od otuđene sume za parkiranje. Javi se gospodin koji mi objasni da se ta oznaka za besplatno parkiranje odnosi na neko posve drugo parkiralište. Ono na katu, na odlaznom dijelu Zračne luke. Ujedno me obavještava da mi je potraživanje pravde i povrat novca uzaludan, jer se svakodnevno više korisnika žali na istu stvar. Prijetim da ću o tome pisati u našim novinama. Niti to ga ne uzbuđuje, jer su se već načitali takvih tekstova u našim dnevnim novinama. Vlasnici parkirališta su stranci i nije ih briga za pogrešno postavljenu oznaku niti za neovlašteno otuđen novac brojnim vozačima. Tko zna koliko tisuća kuna mjesečno nepošteno otuđe novca neupućenima. Čini mi se da je namjerno krivo postavljena oznaka kako bi se od ljudi, koji su za putovanje izdvojili dosta novca, još dodatno na brzinu nešto pobralo. Tko ima za putovanje zrakoplovom ima i tih pišljivih 27 kuna za četiri minute parkiranja.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)