Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Coliko je COVID–19 doista smrtnonosan?

Neozbiljno je nijekati opasnost aktualne pandemije

U Hrvatskoj, kao i u brojnim drugim državama zapadnog svijeta, zadnjeg desetljeća narastao je protivvakcinalni pokret. Mnogi, a među njima za čudo i dio zdravstvenih radnika, smatraju cijepljenje nepotrebnim. Lako je zastupati takve stavove kad u populaciji više ne haraju mnoge zarazne bolesti koje su eradicirane ili eliminirane zahvaljujući upravo i prije svega sustavnom programu cijepljenja, koji je provođen tijekom zadnjih pedeset godina. Glasovi protiv cijepljenja javljaju se i danas u vezi s cijepljenjem protiv COVID–19 bolesti. Tvrdi se, dakako posve neutemeljeno, da to nije ozbiljna bolest, da su brojevi oboljelih i umrlih izmišljeni, da su mjere koje predlažu epidemiolozi nepotrebne i tome slično.

Jednom riječju, svode sve to pod pojam "teorije urote".

Kako bih provjerio kakve su stvarne posljedice pandemije za našu populaciju tijekom 2020. godine proveo sam istraživanje broja umrlih u Hrvatskoj. Taj broj je sigurno sasvim egzaktan, jer se mortalitetna statistika vodi vrlo precizno te se podaci objavljuju u publikacijama Državnog zavoda za statistiku.

Što pokazuju rezultati tog istraživanja?

Računa se da je pandemijski proces ozbiljnije zahvatio Hrvatsku u drugoj polovini travnja 2020., kada je proglašen početak pandemije kod nas. Brzo je uočeno da pretežno obolijevaju osobe starije životne dobi, premda je bilo i onih u srednjim godinama života. Među umrlima najveći udio je upravo među starijim osobama. To se povezuje s nekoliko činjenica, a posebno se ističe visoka smrtnost kod onih koji boluju od drugih kroničnih bolesti (komorbiditet), tako da je smrtnost povezana s nastalim komplikacijama nakon obolijevanja. U epidemiološkoj literaturi spominje se "višak smrtnosti", kojim se označava veći broj umrlih tijekom i nakon neke epidemije. Time se ukazuju na smrtonosne posljedice koje nisu nužno uvijek etiološki prepoznate i povezane s epidemijom. Uobičajeno se to računa nakon epidemija gripe, u kojima se pojavljuje veći broj umrlih od očekivanog prosjeka za određeno razdoblje. Istu metodu moguće je primijeniti i u slučaju aktualne pandemije.

Značaj COVID-19 bolesti ogleda se u velikom broju oboljelih, velikom broju hospitaliziranih i velikom broju liječenih na respiratoru (više od 2000 bolesnika), tako da je i smrtnost među bolnički liječenim bolesnicima vrlo visoka. Sve ovo znatno opterećuje zdravstveni sustav, koji se nužno morao reorganizirati. Najveći broj umrlih etiološki je prepoznat zbog činjenice da je većina oboljelih, zbog težine kliničke slike, liječena bolnički. Međutim, može se pretpostaviti da je dio zaraženih umro izvan bolničkog sustava i da mrtvozornici nisu nužno smrtni ishod povezali s uzročnikom ove bolesti. Prema podacima HZJZ-a tijekom 2020. u Hrvatskoj je SARS-CoV-2 virusom bilo zaraženo ukupno više od 212 000 osoba, dok je umrlo njih 3919. Radi procjene "viška smrtnosti" uspoređena je opća smrtnost po mjesecima u 2020. s prosjekom za prethodnih pet godina (2015.-2019.). Do kraja godine umrlo je 4550 osoba više od spomenutog prosjeka. Broj umrlih unutar registrirane opće smrtnosti je za 1213 (27%) veći od onog koji je registriran kao posljedica ove bolesti u bolnicama. Stoga je smrtnost (letalitet) među oboljelima preko 2%, dok je smrtnost (mortalitet) od ove bolesti u općoj populaciji 11/10 000 stanovnika. Očito, radi se o vrlo ozbiljnoj zaraznoj bolesti s velikim brojem umrlih.

Postavlja se pitanje do koje mjere je COVID–19 pridonio preranoj smrti oboljelih? Osim smrtnosti, novi javnozdravstveni pokazatelj težine neke bolesti i njenog utjecaja na populacijska kretanja nazvan je "teret bolesti", koji se može iskazati kroz analizu gubitka u godinama očekivanog života. Kako je najveći udio smrtnih ishoda (preko 90%) upravo među starijim bolesnicima, to je logično usporediti prosječno očekivano trajanje života u 60. godini s prosječnom dobi u kojoj su umrli bolesnici. Prosječna životna dob umrlih je 76 godina, dok je očekivano trajanje života u Hrvatskoj osoba u dobi od 60 godina gotovo 82 godine (prema procjenama SZO), što znači da je u prosjeku izgubljeno šest godina života po umrloj osobi. Pomnože li se izgubljene godine života s brojem umrlih osoba koje su prikazane kao "višak smrtnosti" u 2020. godini, u odnosu na ranije petogodišnje razdoblje, dobije se ukupan broj izgubljenih godina ljudskih života neposredno uzrokovanih pandemijom. Radi se o 27 300 ukupno izgubljenih godina života. Previše izgubljenih godina života za malu populaciju kakva je u Hrvatskoj.

Kako se pandemijski proces nastavio i u 2021. godini, nastavio se i val "viška smrtnosti". Do sada je službeno registrirano gotovo 8000 umrlih. Ako se taj broj poveća za 27% nepovezanih uzroka s pandemijom, to je više od 10 000 umrlih, pretežito starijih osoba. Kako raste broj cijepljenih, tako se smanjuje udio zaraženih, broj oboljelih, broj bolnički liječenih i onih na respiratoru. Čini se da u ovakvoj situaciji nema mjesta sumnji u nužnost cijepljenja, koje je jedina nada da ćemo do jeseni suzbiti pandemiju i početi koliko-toliko normalnije živjeti.

Arhiva 2021

2024

2023

2022

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002