Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Zaštita osobnih podataka u Republici Hrvatskoj osigurana je svakoj fizičkoj osobi

Ne idimo iz krajnosti u krajnost

Zakonom o zaštiti osobnih podataka uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka. Zaštita osobnih podataka u Republici Hrvatskoj osigurana je svakoj fizičkoj osobi, bez obzira na državljanstvo i prebivalište te neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Kako nas lijepo i široko zakonodavac želi zaštititi! Gotovo da čovjek povjeruje u to. Imamo zakon i instituciju kontrole ispunjavanja zakonskih normi te, napokon, i kaznene odredbe za kršenje propisanih normi (od 20.000 do 40.000 kn za prekršitelja).

Pritom se pod osobnim podacima podrazumijeva svaka informacija kojom se može direktno ili indirektno identificirati fizička osoba. Kako bi podaci bili dostupni obradi nužna je izričita privola osobe/ispitanika. Zaštita se odnosi na obradu osobnih podataka od strane državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih i fizičkih osoba, predstavništava i podružnica stranih pravnih osoba i predstavnika stranih pravnih i fizičkih osoba koje obrađuju osobne podatke. Podatke se smije obrađivati samo pod uvjetima koji su određeni zakonom. Zakon jasno ističe koje osobne podatke nije dopušteno prikupljati i obrađivati. To se odnosi na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život te osobnih podataka o kaznenom i prekršajnom postupku, uz navođenje iznimaka. U svakom slučaju, prije prikupljanja bilo kakvih podataka ispitanika se o tome treba informirati, a za prikupljanje nekih osobnih podataka nužna je njegova suglasnost. U cilju zaštite uvedena je institucija službenika za zaštitu osobnih podataka i istoimena agencija.

Sve bi to bilo lijepo i korisno kada ne bismo u životu išli iz krajnosti u krajnost. Tako, primjerice, profesor ne smije znati broj mobitela studenta, što u određenim situacijama otežava komunikaciju. Kao mentor osjetim to kao određenu poteškoću u slučaju nemogućnosti uspostavljanja veze putem e-maila. Razmjena brojeva mobitela ostaje na slobodnom dogovoru između mentora i studenta, jer studentska referada nije ovlaštena davati nikome te brojeve. Jasno mi je da pravila trebaju biti stroga radi izbjegavanja zlouporabe takve informacije.

Međutim, s druge strane naši osobni brojevi mobitela, koji nisu nigdje obznanjeni i javno dostupni, kao što je to nekada bilo putem telefonskog imenika, očito nemaju potrebnu razinu zaštite osobnih podataka. Na čemu temeljim ovu tvrdnju? Vjerujem da nema osobe u Hrvatskoj koja nije do sada primila bezbroj poziva od neke tvrtke, institucije ili slično, kojim putem im se nudi neka usluga ili ih se poziva da sudjeluju u nekoj nagradnoj igri, ili ih se poziva ne večeru i druženje, jer su navodno osvojili nagradno putovanje (nakon što kupe posteljinu ili nešto drugo u vrijednosti znatno većoj od samog putovanja i večere), ili ih se poziva na besplatan liječnički pregled (nakon kojeg će zasigurno biti utvrđeno odstupanje od zdravlja koje zahtjeva skupe dodatne preglede i intervenciju u toj privatnoj ustanovi) i još bezbroj drugih ponuda i razloga za poziv. Pritom nam se pozivatelj obraća po imenu, što potvrđuje pretpostavku da točno zna koga zove i s kim razgovara. Tako mi se često imenom obraća glas neke meni nepoznate žene (uvijek ženski glas, nikada muški!) i nudi neku meni nepotrebnu uslugu. Da pozivatelju nije dostupan samo moj broj mobitela, već i drugi osobni podaci (mjesto stanovanja, spol, životna dob i sl.), pokazuju ponude poput sistematskih pregleda osoba starije životne dobi, preventivni pregledi izvan postojećih nacionalnih programa prevencije određenih bolesti itd.

Pa, ako su naši brojevi mobitela u kategoriji osobnih podataka temeljem kojih se može svakog od nas identificirati, a tome je tako, onda si postavljam pitanje kako je to moguće. Gotovo je svaki nepoznati broj koji se u pozivu iskaže na displeju moga mobitela neželjeni poziv. Odakle neovlaštenim firmama i osobama naši osobni podaci? Postaje frustrirajuće kada moram nekome objašnjavati da za ponudu nisam zainteresiran. U početku mi je bilo neugodno jednostavno prekinuti poziv nakon što se s druge strane osoba predstavi vrlo ljubazno. Nakon toga počinje nepotrebno uvjeravanje kako je poziv zapravo u moju korist. Stoga sam se do sada toliko izvještio i "otupio" da jednostavno prekidam vezu, uz napomenu da nisam zainteresiran. I više mi nije neugodno tako se odnositi prema pozivatelju. Nemam volje objašnjavati razloge zašto nisam za ponudu zainteresiran.

Postavljam pitanje gdje su sada ti službenici i Agencija za zaštitu osobnih podataka, kada je sve svakome dostupno?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)