Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Kamo nas sve zajedno vodi zagađenje okoliša

Ne piše nam se dobro

Zadnjih desetljeća naš okoliš doživio je nevjerojatan nemar od najvećih zagađivača – ljudi. Kako bi zadovoljili enormno bogaćenje malog broja ljudi, što najbogatiji nazivaju razvojem i nužnim napretkom, stvaramo višak energije koja se nagomilava u okolišu i dovodi do nesagledivih posljedica, koje u konačnici mogu uništiti vrstu koja je dovela do toga. Ljudi su postali svjesni opasnosti koju u budućnosti donosi takav odnos prema okolišu. Nastoji se ograničiti otpuštanje opasnih plinova i smanjiti eksploatacija fosilnih goriva. Međunarodne organizacije nastoje okupiti najrazvijenije (čitaj: najveće zagađivače) da se dogovore o razumnijem i sporijem zagađivanju, što podrazumijeva sporiji razvoj/bogaćenje. Obavezuju se zemlje svijeta kako će više pažnje posvetiti okolišu i smanjenju njegovog zagađenja. Potpisuju se sporazumi o tome, koji nose imena gradova u kojima se potpisuju (Kioto, Pariz itd.). Oni najrazvijeniji/najopasniji ili te sporazume ne potpisuju, ili ih ignoriraju, ili ih napuštaju. I ponovno smo na početku problema. Obaveze se nameću najslabijima, jer ih se u protivnom ucjenjuje skupim kreditima ili ih se jednostavno okupira.

Da je moguće pozitivno utjecati na zagađenje našeg planeta postalo je očito upravo u ovih par mjeseci pandemije koronavirusa. I oni najjači bili su prisiljeni smanjiti proizvodnju, zatvoriti brojne pogone, zaustaviti promet i prekinuti nesmetano kretanje ljudi i roba. Rezultat toga bilo je smanjivanje zagađenja. Zemlja se počela oporavljati, kao bolesnik nakon duge i teške bolesti. U relativno kratkom vremenu postali su vidljivi pozitivni pomaci u kvaliteti okoliša. Svaki promatrač mogao je uočiti da je nebo postalo plavije, a vode bistrije. Oblaci nisu bili razbijeni plinovima iz mlaznih motora zrakoplova, a u gradovima je nestalo smoga. Promjene su bile najvidljivije na snimkama iz svemira. Nestao je oblak zagađenog zraka nad velikim gradovima. Centar za istraživanje energije i čistog zraka izvijestio je o smanjivanju količine ispuštenog NO2 i CO2 za barem 25%. Napokon su mnogi stanovnici mogli udisati čist zrak i promatrati život u vodi. Kanali Venecije postali su ponovno stanište nekim morskim životinjama, koje se ranije nije moglo vidjeti u zagađenoj vodi. Iz izvora je potekla kvalitetnija i manje zagađena voda. To je bio najbolji dokaz kako je moguće svojim ponašanjem smanjiti zagađenje. Nažalost, to je privremeni oporavak, jer se razvoj/bogaćenje ne može zaustaviti. Prestankom opasnosti od pandemije vraćamo se na stare oblike ponašanja, a zagađenje se nastavlja.

Na opasnosti koje nam prijete u budućnosti ukazao sam u svojoj knjizi "Razotkrivanje mikroba dvaju svjetova – životna priča jednog epidemiologa", Zagreb, vlastita naklada, 2007. (dostupno u Gradskoj knjižnici Samobor). U svom pogledu na daleku budućnost pišem (str. 535): "Ozbiljan problem za ljude na Zemlji postalo je njihovo nerazumno ponašanje u prošlosti. Polucijom silnih onečišćenja u atmosferu i u vodene tokove čovjek je u tijeku stotinjak godina industrijskog napretka platio danak u kvaliteti okoliša. Najveći problem postaje pitanje zaštite okoliša, održivog razvoja. Zagađenje atmosfere, gubitak ionskog omotača, dovelo je do globalnog zagađenja. Prosječna temperatura porasla je za jedan stupanj i dovela do otapanja polarnih ledenih kapa. Nestalo je najveće zalihe slatke vode na svijetu. Razina mora i oceana je porasla pa su poplavljena brojna nekadašnja priobalna područja i nestali brojni gradovi i naselja. Nije se više moguće bezbrižno izlagati sunčevim zrakama, kao u vrijeme moje mladosti. Nitko se više ne sunča. Svi smo premazani kremama s visokim stupnjem UV filtera. Tako je i sa staklima na našim kućama i automobilima. Sadrže specijalne filtere koji sprječavaju zagrijavanje unutrašnjosti kuća i narušavanje zdravlja ljudi.

Izmijenjena klima dovela je do izmijenjene ravnoteže ekoloških sustava. Bolesti nekadašnjeg subsaharskog pojasa pojavljuju se i u Europi. Hematofagni insekti pronašli su svoja nova staništa u nekada hladnim dijelovima svijeta. Pitka voda postala je rijetkost. Nitko više ne pije vodu s izvora. Mladi naraštaji niti ne znaju da smo vodu nekada pili na samom izvoru. Sva pitka voda je u bocama i sve je skuplja. To je nov način ovisnosti naroda. Nekadašnjeg goriva, nastalog od fosilnih ostataka, odavno više nema. Krećemo se pomoću drugih izvora energije, a alternativni su maksimalno iskorišteni. Ljudi su vodili ratove radi teritorija, potom zbog zlata, nakon toga zbog nafte, a sada radi vode. Čini se da je u ljudskoj naravi ratovati. Veliki politički i vojni savezi samo su paravan za prevlast moćnih nad ostatkom svijeta".

Kako bi se izbjegao ovako nepovoljan scenarij, države bi trebale preusmjeriti kapital, a banke aktivnije sudjelovati u kreditiranju zelenih projekata. Pandemija nam je pokazala da je moguće život na zemlji učiniti ljepšim i zdravijim. Smanjenje zagađenja dovodi do poboljšanja kvalitete života i produženje životnog vijeka čovjeka.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)