Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Autor ove kolumne gotovo je proročanski predvidio pojavu epidemija

Ima li epidemiologija budućnost?

U zadnjem poglavlju svoje knjige (Ropac D.: Razotkrivanje mikroba dvaju svjetova – životna priča jednog epidemiologa. Zagreb, 2007., 533.-535.) pod naslovom "Budućnost", autor ove kulumne raspravlja o zdravstvenim problemima s kojima će se u budućnosti susresti čovječanstvo i daje svoj pogled na razvoj medicine. U zadnjim rečenicama gotovo proročanski predviđa pojavu epidemija uzrokovanih uzročnicima s kojima se ranije nismo susretali, a koji mogu izazvati pandemiju poput aktualne uzrokovane corona virusom.

"Potkraj prošlog stoljeća stručnjaci su vjerovali da će epidemiologija kao struka posve nestati. Ako nema epidemija, nema niti epidemiologije. Svoja su predviđanja temeljili na nekoliko činjenica. Čovjek je savladao temeljna načela borbe protiv masovnih zaraznih bolesti. Pronašao je raznovrsne antibiotike i stalno pronalazi nove i sve učinkovitije. Od prvih antibiotika, koji su djelovali na sve mikroorganizme, pa smo ih nazivali antibioticima širokog spektra, proizvedeni su brojni s uskim, specifičnim djelovanjem na pojedine vrste mikroorganizama. Činilo se da su ljudske mogućnosti u sintezi novih, specifičnih antibiotika neograničene. Dakle, vrlo jednostavno. Ako imamo djelotvorno antimikrobno sredstvo, lako ćemo uništiti uzročnika zarazne bolesti. Kako bi specifična antibiotska terapija bila što efikasnija, mora biti upotrijebljena što prije. Stoga su pronađeni brzi testovi za etiološku dijagnostiku uzročnikâ zaraznih bolesti. Posve je dovoljno dati kap mokraće, krvi ili sline i za koji časak uzročnik je poznat. Isto je s izdahnutim zrakom. Dijagnostika se više ne temelji na uzgoju i rastu mikroba na hranjivim podlogama, već na otkrivanju biokemijskih reakcija ili enzimskih procesa u mikrobu, otkrivanjem markera. Drugi razlog čvrstom vjerovanju da je s epidemijama završeno bila je specifična, aktivna zaštita. Proizvedena su brojna cjepiva protiv uzročnika. Primjena cjepiva stvara u populaciji i kod cijepljenih specifična protutijela i veliku otpornost. Cjepiva su sve kvalitetnija. Mikrobi se mogu uništiti i drugim metodama, poput primjene dezinfekcijskih sredstava. Razvoj kemijske industrije unaprijedio je područje primjene specifičnih dezinfekcijskih sredstava. Opće mjere poboljšanja higijenskog stanja i higijenskih navika stanovništva dovele su do najvećeg pada pobola od zaraznih bolesti. Sve to ulijevalo je nadu da će epidemije zaraznih bolesti nestati.

Kad čovjek u nešto vjeruje, tada je kod neuspjeha razočaranje veće. Primjena antibiotika širokog spektra, a potom specifičnih antibiotika, dovela je do razvoja rezistentnih sojeva mikroba koji su posve otporni na svaki od primijenjenih lijekova. To je razlog pojave sve većeg broja bolničkih infekcija. Ako nestane epidemiologije klasičnih zaraznih bolesti, zacijelo će se brzo razviti epidemiologija bolničkih infekcija. Uz enormnu primjenu antibiotika u bolničkoj sredini. Populacija je sve starija. Metode očuvanja bolesnika na životu umnožile su se potencijalnom progresijom. Svaki napredak u ljudskoj djelatnosti donosi primjenjive novosti i u medicini. To je osobito povezano s korištenjem svemirske tehnologije. Duži ljudski vijek, u prosjeku i preko 90 godina, primjena specifičnih lijekova i sofisticiranih tehnologija dovela je do bolje bolničke skrbi i održavanja na životu onih koji bi bez toga davno umrli. Tako se epidemiologija morala jače povezati s bolničkom sredinom. Produžetak prosječnog trajanja života doveo je do snižavanja obrambenih mehanizama čovjeka i njegove povećane podložnosti brojnim banalnim infekcijama. Stoga gotovo svaki mikroorganizam, kojega smo nekada smatrali ubikvitarnim, izaziva teške kliničke slike bolesti sa smrtonosnim ishodima. Kako je epidemiologija definirana kao znanost koja se bavi proučavanjem bolesti kao masovne pojave, to su degenerativna stanja, nastala kao rezultat starenja populacije, predmetom proučavanja epidemiologije budućnosti. Brojne nezarazne bolesti moguće je liječiti genskom terapijom. Šećerna bolest nije više problem velikog dijela, osobito stare, populacije. Po otkrivanju patološkog supstrata primjenjuje se gen koji nadomješta nedostatak funkcije onoga koji je "izgorio". Primjenom te vrste terapije moguće je popraviti neke vitalne funkcije organizma. Stoga ljudi i u visokoj životnoj dobi mogu dobro vidjeti i čuti. Matičnim stanicama nadomješta se funkcija propalih organa ili tkiva. Transplantacija matičnih stanica svakodnevna je rutinska metoda liječenja i u manjim bolnicama. Mikroorganizmi su se izmijenili i ponovno izbijaju epidemije zaraznih bolesti s kojima se, u danima mojih početaka stručnog rada, kao epidemiolog nikada nisam susreo. Novi izazov za moje mlade kolege. Epidemiologija zaraznih bolesti opet jaši."

Što reći nakon ovoga? Utječemo na prirodu i njene procese i pokušavamo je prilagoditi svojim potrebama. Često zadiremo u te procese na neadekvatan način i remetimo njenu ravnotežu. Kao posljedicu toga imamo njen neželjen odgovor. Opasniji uzročnik može uzrokovati ozbiljnije društveno ekonomske poremećaje, koji mogu završiti katastrofalno po čovječanstvo.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)