Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Stalni otpori znanstvenicima koji pokušavaju pronaći druge izvore energije

Gdje je tu pravda? Gdje je potpora države?

Tehnološki napredak događa se u svim segmentima osobnog i društvenog života. Danas nam je gotovo nezamislivo živjeti bez radija, automobila, telefona/mobitela, kompjutora i televizora, da nabrojim samo neke svima bliske primjere. Pobornik sam unapređenja tehnologije koja čovjeku olakšava svakodnevni život. Vjerujem da je znanost uspjela tehnološki riješiti brojne probleme, ali da još nisu dozreli uvjeti da se počnu primjenjivati u praksi. Rezultat je to brojnih interesa moćnika, koji bi uvođenjem novih tehnoloških rješenja izgubili svoje privilegije i enormnu zaradu. Kao primjer mogu navesti korištenje fosilnih goriva. Još od primjene ugljena u industriji i domaćinstvima pa danas do derivata sirove nafte. Fosilna goriva omogućila su industrijalizaciju i brz napredak čovječanstva. Zahvaljujući njima napredak je bio skokovit.

U posljednjih 150 godina čovječanstvo se tehnološki razvilo više nego kroz čitavu svoju evolucijsku povijest. Taj napredak može se usporediti s prvom primjenom alata naših davnih predaka u praskozorju nastanka ljudske vrste. Intenzivno korištenje fosilnih goriva dovelo je život na Zemlji do ruba održivog razvoja. Od ozonskih rupa, koje smo jedva malo pokrpali, pa do zagrijavanja atmosfere, koja dovodi do ozbiljnih i smrtonosnih klimatskih promjena kojima upravo svjedočimo. Moćni ne odustaju od korištenja fosilnih goriva kao pokretača razvoja društva. Razlozi su brojni, a jedan od njih je svakako taj što najrazvijeniji imaju i najveće zalihe tog goriva. Treba iskoristiti svoju prirodnu prednost i osigurati napredak društva pa makar pod cijenu ekološkog zagađenja i nazadovanja. Sve dok će u Zemljinoj utrobi biti sirove nafte do tada će se nastaviti uništavanje okoliša, do ruba održivosti života na ovom planetu. Srećom, i tome će doći kraj. Zalihe nisu neiscrpne.

U vezi s tim znanstvenici pokušavaju pronaći druge izvore energije koje bi se koristilo kao pokretač razvoja društva, uz manje zagađenje okoliša. Primjer za to je vodik, kao gorivo u automobilskoj industriji. Lako ga je proizvesti u neograničenim količinama, uz minimalan ekološki utjecaj. Razvijene zemlje već su se danas počele pripremati za prelazak na ovu vrstu goriva u gradskom prometu. U budućnosti ono će zamijeniti naftu i plin, kao sadašnja pogonska goriva. Vjerojatno će se pronaći i drugi izvori energije koji će biti financijski i ekološki prihvatljivi. Već sada se na tržištu mogu kupiti, čak sufinancirano iz europskih fondova, automobili na električni pogon. Vjerujem da će se brzo riješiti neki tehnološki problemi koji ograničavaju korištenje električne energije kao pogonskog goriva za osobne automobile (broj postaja na kojima se može napuniti baterije, brzina vozila i punjenja baterija, duljina trajanja baterija, daljinski doseg vožnje i dr.).

Danas smo svjedoci napretka u tehnologiji prijenosa informacija. Ovaj put osvrnut ću se samo na napredak u prinosu i prijemu slike na našim televizorima. I na tom području napredak je nezaustavljiv. Ide se za razvojem tehnologije prijenosa slike i zvuka, kao i tehnologije prijema takve informacije. Prije nekoliko godina bili smo prinuđeni kupovati nove televizore ili na stare nadograđivati prijemne kutije koje su bile sposobne prihvatiti novu vrstu signala, čime je bio omogućen nastavak praćenja ponuđenih TV programa. Koja je bila svrha toga najvećem dijelu korisnika TV programa nije bilo jasno. Bilo jasno ili ne bilo, trebalo je kupiti novi adapter za novi signal. Uskočila je država sufinancirajući krajnjim korisnicima kupovanje takvog uređaja. Pa je tako, umjesto 200 kn, cijena od 60 kn bila prihvatljiva za većinu domaćinstava. I tek što smo prešli na novi način prijema TV signala dolazi nam nova tehnologija koja garantira sliku visoke rezolucije, što pojednostavljeno znači bolju kvalitetu slike. Za prijem tog novog signala potreban je ili novi adapter ili novi prijemnik u koji je takav uređaj već ugrađen. No, na žalost većine građana, osobito brojnih umirovljenika, ovaj put nitko ne sufinancira navedenu kupovinu. Svatko sam iz svog budžeta mora kupiti takav uređaj, a cijena se kreće između 150 i 200 kn. Nije puno za onoga koji ima, ali za osobe s niskim primanjima (a 20% stanovništva u RH je na granici siromaštva) to je nedostižan iznos. Većina će ipak stisnuti pojas i kupiti toliko potreban dodatak. No, što je s onima koji imaju stare TV prijemnike, uz koje je još uvijek stari uređaj za prijem signala? Na takvim prijemnicima nije moguće gledati programe u novoj tzv. HD tehnologiji. Oni će biti prinuđeni kupiti novi TV prijemnik. Tako će umjesto 150 kn prijelaz na novu HD tehnologiju mnoge naše građane koštati između 1.000 i 2.000 kn, kolika je cijena jeftinijih televizora.

Pitam se je li to pravda? Gdje je sada potpora države? Zar je tehnologija toliko kvalitetnija za krajnjeg korisnika? Sumnjam da će umirovljenici, koji ionako slabije vide, uočiti značajnu razliku u slici, ali će osjetiti gubitak iz svog kućnog proračuna. Uostalom, znači li im to išta?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)