Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Ministarstvo obrazovanja predložilo tri modela održavanja nastave u aktualnim uvjetima

Najbolji je neposredni kontakt predavača s učenicima

Pandemija Corona virusa unijela je velike promjene u školski sustav. Zbog opasnosti od širenja zaraze krajem prošle školske godine nekoliko mjeseci nije bilo nastave u školama niti na fakultetima. I ova nastavna godina počinje pod prijetnjom širenja zaraze. Ministarstvo obrazovanja odlučilo se za prilagođeni oblik nastave te predložilo tri modela njenog održavanja. Prvi je onaj klasičan, koji se održava uživo u predavaonici. Drugi je kombinacija ovog uživo u razredu i na daljinu putem društvenih mreža. A treći, u najnepovoljnijoj epidemiološkoj situaciji, kada je zaražen veći broj učenika/nastavnika, održava se isključivo "online", na daljinu.

Kao sveučilišni profesor s iskustvom u predavanjima od više decenija siguran sam da je prvi model neposrednog kontakta predavača/nastavnika sa slušateljima/učenicima/studentima najbolji način. Zastupam taj oblik nastave, jer se osim prijenosa znanja na taj način lakše prenosi životno iskustvo nastavnika, što na slušatelje ima širi edukativni utjecaj u kojem se stječu sposobnosti bolje komunikacije. Nije jednako prenositi znanje i iskustvo i djelovati odgojno u živoj nastavi ili onoj preko interneta. U nastavi "online" gubi se neposredni kontakt i snižava razina kvalitete nastave. A da ne govorimo o iskustvu žive komunikacije. A komunikacija je nevjerojatno značajna u svim segmentima naših života, osobito u nekim profesijama u kojima je odnos posebno osjetljiv, primjerice u zdravstvenoj struci. Verbalna, a još više neverbalna komunikacija između zdravstvenih radnika i pacijenata u potrebi od izuzetnog je značaja. Može biti presudna za uspjeh u liječenju.

Poseban problem je praktična nastava na daljinu. Kako naučiti neki praktični zahvat u medicini preko interneta? Teoretska znanja moguće je steći na taj način. Ali, ona praktična doista nije. Zamislite da kao pacijent dođete nekom doktoru koji je praktična znanja stekao internetski, a treba vas pregledati, da ne spominjemo izvesti neki operativni zahvat. Ima potvrdu da je završio edukaciju za neki zahvat, ali je to stečeno u virtualnom svijetu. Do vašeg dolaska živog pacijenta nije vidio, a kamoli na nekome izveo određeni zahvat. Siguran sam da biste odmah potražili drugog stručnjaka, koji možda i nema taj certifikat, ali je izveo zahvat bezbroj puta na živom čovjeku.

Nažalost, već u prvim danima izvođenja nastave u školama i sveučilištima svjedoci smo da je nužna barem djelomična realizacija putem interneta. E, sada nastupaju "muke po nastavniku" da se poveže sa slušateljima. Na raspolaganju nam stoje različite društvene platforme preko kojih je moguće realizirati tu nastavu. Kod nas se spominju Zoom i Merlin, a i neke druge. Koja je bolja i jednostavnija teško je reći, ali je svaka ovisna o kvaliteti internetske veze pa tijekom nastave može doći do "pucanja" te veze i prekida nastave. Da bi se nastavnik uključio i povezao sa slušateljima nužno je posjedovanje kvalitetnog osobnog računala/laptopa i dobre internetske veze (kućni WiFi), što si svatko mora osigurati sam iz svojih vlastitih sredstava. Niti jedna škola/fakultet nije našla za shodno da svojim nastavnicima osigura kvalitetnu tehnologiju za nastavu od kuće. Ako je to postalo normalno sredstvo komunikacije u nastavi, bilo bi logično da se osnovni alat osigura iz sredstava institucija, a ne iz obiteljskog budžeta. Reći će netko da smo siromašno društvo i da si to ne možemo priuštiti na razini sustava. Pa kako se onda očekuje da si to osigura osiromašeni pripadnik tog društva?

No, tu ne prestaju "muke po nastavniku". To je samo materijalni dio priče. Dolazimo na područje internetskog povezivanja. Upute koje dobivamo od informatičara su toliko nejasne i zbunjujuće da je nemoguće spojiti se i započeti s izvođenjem nastave bez njihove neposredne pomoći. Naravno, dobrom informatičaru upute su jasne, jer ima potrebna znanja. Čude se kako to da nam upute nisu jasne! Ovih dana započela je nastava na sveučilištima. Imam čast da su moja predavanja na samom početku akademske godine. Ali, to je i moja nevolja, jer u ovim okolnostima imam problem s "online" nastavom. Među nastavnicima neinformatičarima vlada zbunjenost i nesigurnost. Kako bih informatičarima predočio problem s kojim se susreće većina nastavnika predlažem da netko od mojih kolega kirurga napiše upute, uz slikovne priloge, kako se vrši operacija slijepog crijeva. Sve je vrlo jednostavno i jasno napisano, ali za needucirane neizvedivo. Ili jednostavniji zahvat, poput kolonoskopije ili gastroskopije. Gdje ćeš jednostavnije pretrage od gurnuti cijev nekom u želudac ili debelo crijevo. Ma vjerujte mi, ništa lakše, kazali bi mi medicinari. Tako je to i s pristupom "online" nastavi za nas koji nemamo potrebna informatička znanja, premda se već odavno služimo kompjutorima i internetom.

Nadam se da sam ovim kratkim osvrtom pokazao kako iz mnogo razloga nastava na daljinu nije jednostavna, a, što je još važnije, niti približno tako učinkovita kao ona koja se odvija u učionici.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)