Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

O čemu se tu radi i zašto se pojavljuju uvijek novi opasni virusi?

Trebamo li se zbilja bojati?

Ovih dana udarna vijest u medijima je pojava epidemije teške respiratorne bolesti od koje ljudi umiru u dalekoj Indokini. Bolest se pojavila među osobama koje su boravile na tržnici sa živom peradi. Dakle, uzročnik se primarno širi među pernatim životinjama, a u bliskom kontaktu moguć je prijenos i na ljude. To se i dogodilo. Znanstvenici su izolirali novi soj već poznatog Corona virusa.

O čemu se tu radi i zašto se pojavljuju uvijek novi opasni virusi? Moramo znati da su uročnici bolesti (bakterije, virusi i mnogi drugi) živi organizmi koji se bore za svoj opstanak tražeći svoj životni prostor. A njihov životni prostor je u živim bićima (biljkama, životinjama i ljudima). Oni napadaju, a napadnuti se brane! Živa bića su razvila mnogobrojne mehanizme obrane, a uzročnici svojim prilagodbama nastoje izbjeći te zamke. Otuda neprekidna pojava novih sojeva (tipova i podtipova) nekog uzročnika. Najpoznatije su nam promjene virusa gripe, zbog čega se svake godine cijepimo s cjepivima koja štite od novih sojeva tog virusa.

Svijet se već susreo sa spomenutim Corona virusom vjerojatno mnogo puta kroz svoju evoluciju. Zasigurno je utvrđen kao uzročnik bolesti poznate kao SARS (kratica od engleskog naziva bolesti koja znači: teški akutni respiratorni sindrom) 2002. godine, a pojavila se u ovom istom području (Kina). Zašto uvijek virusi kreću iz tog područja? Zbog načina života i bliskog kontakta ljudi s domaćim i divljim životinjama te velike napučenosti. To je poput inkubatora. Virusi se šire među domaćim životinjama i lako se prenose na divlje, koje ga prenose u udaljene krajeve svijeta (ptice selice). Tako može biti zaražena perad i u Europi. Opasnost postaje veća kad se virus prilagodi ljudskom organizmu pa promijeni svog domaćina i počne se širiti među ljudima. Kolika će biti opasnost od tog virusa ovisi o mnogočemu. Mi medicinari to nazivamo patogenošću, virulencijom i epidemijskim potencijalom. Često virus može biti smrtonosan, ali mu epidemijski potencijal (sposobnost širenja među ljudima) nije velik. Umrijet će mnogi oboljeli, ali se bolest neće proširiti po čitavoj kugli zemaljskoj (tzv. pandemija).

Obzirom da se registrira sve veći broj oboljelih i umrlih, a zbog kretanja ljudi i brzog transporta (zrakoplovima) bolest se pojavila u mnogim susjednim, ali i dalekim zemljama, Svjetska zdravstvena organizacija preporuča mnoge mjere za suzbijanje širenja bolesti. Prva je ograničeno kretanje ljudi u i iz tog područja. Potom izolacija svake osobe kod koje se sumnja na bolest, nošenje maski, često pranje ruku i dr. U zrakoplovnim lukama ponovno će se uvesti telemetrijsko (na daljinu) mjerenje tjelesne temperature putnika u prolazu ispred skenera i izolacija svakog s povišenom temperaturom koji dolazi iz ugroženog područja.

Hoće li te mjere biti dovoljno učinkovite? Postoji li bojazan da se bolest proširi po čitavom planetu i usmrti milijune ljudi? Bojazan nije bez osnova! Ljudski rod se kroz svoju povijest susretao s pandemijskim širenjem zaraznih bolesti. Spomenimo samo neke najvažnije. U Srednjem vijeku bila je to kuga, nazvana i crna smrt. Sredinom 14. stoljeća, proširivši se iz jugozapadne Azije u Europu, usmrtila je polovicu tadašnjeg stanovništva (oko 75 milijuna ljudi). Bolest je harala Europom u nekoliko navrata sve do 18. stoljeća. Druga poznata pandemijska bolest je kolera. Zabilježeno je sedam njenih širenja po svijetu, počevši od početka 19. pa do sedamdesetih godina 20. stoljeća. Vjerojatno ih je bilo i prije, ali nisu zabilježene. Sve su započele na Indijskom podkontinentu, gdje je rijeka Ganges rezervoar uzročnika. Ipak, najsvježije u pamćenju naroda su pandemije gripe koje su u 20. stoljeću u više navrata poharale svijet. Među njima najteža je ona iz 1918., nazvana i "španjolskom" gripom, od koje je umrlo između 40 i 50 milijuna ljudi. Neki od nas još se dobro sjećaju "azijske" gripe iz 1957. (od koje sam i sam teško obolio i mislio da ću umrijeti), a potom "hongkonške" gripe, od kojih je umrlo po dva milijuna ljudi. Napokon, zadnja, "svinjska" gripa iz 2009., od koje je umrlo "svega" 600.000 ljudi. U međuvremenu je bilo još mnogo drugih manjih epidemija koje su odnijele svoje žrtve (najčešće starije, bolesne i djecu).

Nakon tako "bogatog" iskustva čovjek se donekle opametio. Proizveo je cjepivo protiv nekih bolesti, a protiv onih u budućnosti će ih tek proizvesti. Mjere koje preporuča SZO su djelotvorne i trebale bi usporiti, bojim se ne i u potpunosti priječiti, širenje novog soja Corona virusa. Karantena, prekid transporta, izolacija oboljelih, intenzivno liječenje, osobna higijena i dr. trebali bi pomoći da se prevlada i ova situacija. Bude li uzročnik u budućnosti pravio veliki problem, siguran sam da će se proizvesti efikasno cjepivo.

Kao sveučilišni profesor epidemiologije procjenjujem da za sada kod nas nema straha od ove epidemije. Ugroženi su oni koji putuju u bolešću zahvaćena područja, a takvih je kod nas ipak malo. U svakom slučaju, nužne su mjere opreza!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)