Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Josip Lebegner, tajnik KUD-a Oštrc i koordinator aktivnosti vezanih uz Rudnik sveta Barbara

Vjerujte, tek smo na pola puta!

Rude su po mnogočemu posebne. Već odavno je to malo mjesto na glasu po lijepoj prirodi i kao polazna točka planinara koji kruže Samoborskim gorjem, ali Rudare prije svega krasi epitet dobrih i složnih gospodara. Puno drže i do tradicije, čuvaju stare navade, od kojih je mnoštvo vezano uz rudarstvo i običaje njihovih predaka koji su radili u nekadašnjim rudnicima. Rudari danas s ponosom mogu istaknuti kako su vlastitim idejama, snagama i upornošću otrgnuli od zaborava taj vrlo značajan dio svoje povijesti obnovivši stari rudnik ponad mjesta, koji je danas poznata turistička destinacija mjesta, Grada Samobora, Zagrebačke županije i šire. Sve o tome, kao i o daljnjim planovima za Rudnik sveta Barbara, zna Josip Lebegner, magistar elektrotehnike i dugogodišnji tajnik KUD-a Oštrc, jedan od inicijatora obnove Rudnika.

Podzemni svijet Rudnika sveta Barbara iz godine u godinu dobiva nove sadržaje i dimenzije, a Vi nam za početak recite kako je sve počelo?

Prva inicijativa o mogućoj obnovi napuštenih rudnika bakra, željeza i gipsa u Rudama pokrenuta je još davne 2002. godine. Incijator je bio prof. Boris Šinkovec, nažalost danas pokojni, koji je prije 18 godina došao do KUD-a Oštrc s idejom preobrazbe napuštenih rovova u rudarski muzej na otvorenom. Prof. Šinkovec je bio voditelj zadnjih rudarskih istražnih radova u Rudama od 1952. do 1956. godine. Ubrzo nas je zarazio svojom idejom, jer je prema njegovim kartama i sjećanjima trebalo probiti tek jedno manje urušenje u rovu Kokel, nakon čega bi veći dio rudnika trebao biti prohodan. Srećom, tada nismo znali da je to "malo" urušenje bilo u stvari dugačko 35 metara, jer u protivnom sigurno ne bismo niti krenuli u taj poduhvat. Za uređenje tog dijela rudnika nam je trebalo točno 50 radnih dana. Radilo se povremeno, kada smo imali novaca za platiti rudara koji je bio u prvim redovima, dok smo mi prva rudarska iskustva stjecali s krampom, lopatom i tačkom, a sami smo odlazili u šumu rušiti i pripremati stupce za podgradu. Više od 30 članova KUD-a Oštrc ugradilo je od 2002. do 2004. dio svog slobodnog vremena u prve rudarske radove u Rudama nakon 50 godina. Nakon što smo u listopadu 2004. konačno ušli u rudnik, obišli sve što je tada bilo prohodno, dogodila se duga sretna okolnost – početak suradnje sa slovenskim folklornim društvom iz Senova. Ta suradnja nam je omogućila nalaženje iskusnih prekograničnih partnera i kreiranje EU projekta "Sveta Barbara – bogatstvo podzemlja nekad i danas". Gradu Samoboru je, koliko se sjećam, to bio prvi uspješno realiziran EU projekt. Kroz njega su uspostavljeni temelji ovog današnjeg Rudnika. No, i nakon završetka EU financiranja, trebalo je još uložiti značajna sredstva da bi 29. lipnja 2012. Rudnik bio konačno i otvoren za posjetitelje. Nakon toga, u proteklih 8 godina stalno smo nadograđivali turističku i kulturnu ponudu do današnjeg prepoznatljivog brenda ne samo Ruda, nego i Samobora i cijele županije. Iako to sada zvuči kao jedna lijepa priča, nije sve uvijek išlo glatko. Imali smo i dvije neuspješne prijave na IPA i INTERREG programe prekogranične suradnje, a ovaj četvrti pokušaj prema Ministarstvu turizma konačno je rezultirao značajnijom financijskom potporom u realizaciji 3. faze projekta oživljavanja rudarske povijesti u našem mjestu.

S čime ste, pri realizaciji ovog projekta, imali najviše problema?

Možda zvuči čudno, no nije bilo nekih većih problema koji bi doveli u pitanje realizaciju ovogodišnjih investicija u Rudnik, odnosno izgradnju vanjskog interpretacijskog poligona (simulacije rova) i prvog holograma u nekom rudniku u svijetu. Postojala je bojazan s moje strane da se projekt zbog okolnosti uzrokovanih pandemijom COVIDA-19 možda neće realizirati, no hodogram radova je bio dobro planiran, tako da smo za vrijeme proljetnog zatvaranja uspjeli ugovoriti sve aktivnosti, a onda od srpnja pa do kraja listopada iste i izvesti. Drago mi je što je Grad Samobor u ovoj, možda i najtežoj poslijeratnoj godini našao sredstva za ovakvo ulaganje, u trenutku kad su brojni drugi gradovi ulaganja u kulturu i turizam značajno smanjili.

Kakva je bila podrška gradske uprave? Koliko je Grad Samobor zaslužan za ono što je Rudnik sveta Barbara danas?

Danas odgovorno mogu reći da bez Grada Samobora ne bi bilo niti obnovljenog Rudnika sveta Barbara u Rudama. Ono što smo u zadnjih 20-ak godina naučili je da gradska uprava, u pravilu, uvijek prepozna i podržava projekte u koje je neka lokalna inicijativa spremna uložiti vlastita sredstva, trud i vrijeme. Nakon što smo u one prve radove od 2002. do 2004. uložili oko 100.000 kn, od čega su polovica bila vlastita sredstva KUD-a, a polovica Zagrebačke županije, uslijedila je nagrada za sve nas uključene u projekt u vidu prihvaćanja prijave kroz koju je uloženo u obnovu Rudnika preko 2 milijuna kuna. Nositelj svih ključnih investicijskih aktivnosti bio je Grad Samobor. Nadam se da će tako ostati i u narednim godinama. Dodatno nas veseli što se u cijeli projekt sve više uključuje i Samoborski muzej, kojemu je Rudnik terenska ustrojbena jedinica.

Ipak, nezmjenjiva je volonterska i entuzijastička uloga Rudara u svemu tome. Kako je moguće da naselje te veličine, od nekih 1000 stanovnika, održava niz značajnih etnoloških, kulturnih i sportskih društava, priredbi i objekata, od RK Rudar, Rudarske greblice, Rudnika...

Rude su lijepi primjer koliko jedno malo mjesto može biti obogaćeno postojanjem udruga. Članovi udruga se okupljaju, po definiciji, radi zaštite nekih zajedničkih vrijednosti, ciljeva i interesa, a ideja obnove Rudnika sveta Barbara povezala je ne samo članove KUD-a, nego i obrtnike, ugostitelje i druge udruge te brojne mještane, koji nakon više desetaka godina ponovno otkrivaju svoj izgubljeni identitet. Do koje mjere se dogodio taj zaborav govori i činjenica da, iako u Rudama živim cijeli život, do 2002. godine nisam znao gdje je nekad bio ulaz u rovove Kokel i Sveto Trojstvo, koji danas čine Rudnik sveta Barbara.

Što je sljedeće? Što još planirate u i oko Rudnika sveta Barbara?

Vjerujte mi da je medijski prostor koji ste mi dali za ovaj razgovor uistinu premali za sve naše ideje. Prilikom uspješno okončanog tehničkog pregleda simulacije rova krajem listopada, rekao sam gradskom pročelniku Upravnog odjela za gospodarstvo, razvoj i projekte Europske unije Marinku Džepini da nam Grad Samobor ne može dati toliko novaca koliko ih mi Rudari možemo potrošiti. Iako je takva izjava sve nasmijala, treba pojasniti da projekt Sveta Barbara ima 7 faza (plus onu nultu do 2004. godine s početka razgovora) te da smo ove godine dovršili 3. fazu. Dakle, tek smo na pola puta. Sljedeće godine ponovno krećemo s pisanjem projekata. Kroz intenzivnu suradnju s Rudarsko-naftno geološkim fakultetom nadam se da ćemo pokrenuti uređenje dodatnih 450 metara rovova, za što već imamo idejni projekt, a KUD skuplja ideje za 100-njak metara dugačak multimedijalni tobogan kojim bi se posjetitelji, nakon što izađu iz Rudnika, uz vizualne i zvučne efekte spustili do početne točke. Preko zime ćemo opremiti i urediti kovačnicu u simulaciji rova, za što smo već osigurali sredstva, a tražimo i privatne investitore koji bi bili voljni uložiti sredstva u tri smještajne jedinice – drvene kućice u neposrednoj blizini Rudnika.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)