Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

O slovenskom referendumu o televiziji

Javna i još javnija televizija

Nedjelja 25. rujna je bila dan održavanja dvaju referenduma, jednog u Sloveniji, a drugog u Švicarskoj. U Sloveniji smo imali mogućnost izaći na birališta i reći jesmo li za novi zakon o RTV Slovenije ili smo protiv, dok su u Švicarskoj građani mogli odlučiti hoće li omogućiti zapošljavanje građanima EU u svojoj državi. Slovenski referendum je svoju kulminaciju javne rasprave dostigao u zadnjih tjedan dana, jer većina građana nije znala što je sporno u zakonu. Izlazak na birališta svega 30% glasača govori s jedne strane o tome da ljudi nisu bili dovoljno informirani, a s druge strane da pokazuju znakove zasićenosti izlaženja na glasačka mjesta. U Sloveniji je to deseti referendum od 1996. godine, kada je Ustavom predviđena ta mogućnost izravne demokracije, kako ju još politolozi nazivaju.

U Izbornom leksikonu Mirjane Kasapović možemo naći definiciju da je referendum oblik i institut izravne demokracije kojim građani neposredno odlučuju o nekom političkom ili društvenom pitanju ili izravno legitimiraju odluku vlasti o tom pitanju. U referendumu nema alternativne mogućnosti izbora, jer glasači mogu samo prihvatiti ili odbaciti predloženo rješenje. Referendum je bitno određen postotkom participacije građana. Prije Prvog svjetskog rata referendum je kao politički institut postojao samo u Švicarskoj i SAD-u, a potom se proširio na brojne demokratske, ali i nedemokratske zemlje. Kad govorimo o temama, referendume bi mogli klasificirati u nekoliko kategorija: konstitucionalni, moralni, pragmatični i teritorijalni. Države koje vrlo često koriste referendum kao sredstvo za donošenje političkih odluka nazivaju se i referendumske demokarcije. Tipična referendumska demokracija je Švicarska.

Referendum o zakonu o RTV Slovenije je završio vrlo tijesnim rezultatom, jer je 50,2% glasača bilo za zakon kakav je predložila vlada Janeza Janše, dok je 49% glasača bilo protiv. Vlada i autori zakona ovaj zakon predstavljaju kao novu dimenziju javne radio-televizije, kao zakon koji je usklađen sa zakonima u Europi i kao zakon koji će omogućiti da poslovanje televizije bude transparentnije i racionalnije, da TVS ne bude više "vječni gubitaš".

Novinari, komunikolozi i mnogi drugi koji su se okupili oko inicijative za javnu televiziju, smatraju ovaj zakon uvodom u "mekani despotizam", kako ga je nazvala Manca Košir, i uvodom u selekciju informacija, politički izbor progamskog vijeća, urednika i uprave. A sve to će, smatraju novinari, smanjiti neovisnost i slobodu medija.

Rezultatom, iako tijesnim u korist zakona, su najzadovoljniji svakako vladini predstavnici, ali i oporba, jer smatraju da je tako tijesan rezultat znak da je javnost duboko podijeljena i da vlada svakako mora dobro razmisliti o tom zakonu.

Zanimljivo je pogledati po kojim smo pitanjima već izlazili na referendum. Sedam je referenduma bilo prethodnih. To znači da se i prije donošenja zakona o njihovoj legitimnosti odlučivalo demokratskim institutom, i to o sljedećim pitanjima: izborni zakon, gradnja termoelektrane, zakon o željeznici, telekomunikacijama, ulasku u EU, ulasku u NATO te radu trgovina nedjeljom. Dva su referenduma bila naknadna - nakon što su zakoni doneseni i to su bili zakon o liječenju neplodnosti i izbrisanima – ljudima bez državljanstva.

Referendum je svakako institut demokracije kojim svi građani izriču svoje mišljenje prema nekom pitanju. Ako neki zakon ne dobije potporu na referendumu, parlament ga najmanje godinu dana ne može uvoditi u proceduru ili o njemu raspravljati.

No, je li trideset postotaka svih glasača dovoljno da zakon dobije legitimnost? Prema važećem zakonu jest, jer se broje glasovi onih koji su izašli i iskoristili svoje građansko pravo. Ostaje otvoreno pitanje koja su to temeljna demokratska pitanja o kojima bi trebali odlučivati građani, a koja su to pitanja o kojima bi više trebala reći struka ili zastupnici u parlamentu. Rasprave "za" i "protiv" ovih dana su bile obojane po principu - tko podupire vladu, podupire i zakon, a tko je iz redova opozicije je i protivnik zakona. Čak je i crkva u svojim nedjeljnim misama sugerirala da vjernici glasaju za zakon, a stranka umirovljenika podupire zakon, jer se njime obećava smanjenje pretplate.

Uglavnom, svatko ima razloge za i protiv, ali u duhu demokratskih načela i instituta utvrđujemo da su građani Slovenije rekli "da" novom zakonu o RTS, ma kakav on bio.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)