Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Nastavi li se tako, izgubit ćemo temu za pisanje

Pušu li to novi vjetrovi?

Pročitavši da bi zajednička sjednica slovenske i hrvatske vlade mogla biti održana potkraj travnja, najvjerojatnije u Rijeci, pa dalje, da u povijesti dviju država još nikad nije primijenjena takva forma suradnje, pa i to da se obje strane pripremaju da to bude snažna i uspješna poruka o dobrim bilateralnim odnosima, pomislih da sam ostala bez tema za pisanje. Ovakva poruka nakon radnog sastanka hrvatskog i slovenskog izaslanstva u Zagrebu godi uhu više nego "medijsko - kamionski ratovi" bilo koje vrste.

Pročitavši sve to i čuvši izjavu slovenskog premijera, koji je zabrinut što Hrvatska nije dobila zeleno svjetlo za pregovore, budi se nada u promjene vjetra koji ovdje puše. Možda se naša predviđanja o partiji golfa i obistine, pa premijeri krenu iz Rijeke preko Delnica i Svete Gere do Mokrica, a i dalje do, neki dan u medijima spominjane, Dubrave Križovljanske, u kojoj kažnjavaju sve što hoda čak i 15 metara pješice po slovenskom tlu.

U odnosima između naše dvije države postoji Sporazum o malograničnoj suradnji i prometu, ali dok se slovo zakona pretoči u realan život, još ćemo čekati. Kad je to bilo moguće, svi smo pohrlili u svoje općine izvaditi malogranične iskaznice, lijepe pink boje, u nadi da ćemo moći koristiti neke dobrobiti istih. Jezikom svakidašnjim, tim sporazumom se ljudima koji vode djecu u vrtić ne bi smjelo dogoditi da ih netko kazni ili, recimo, kad prelaze kod Kalina da bi kod Zemljiča kupili kruh...

Kod tih, 620 kilometara dugih, graničnih problema prigodno je ovdje spomenuti i "naše" čardake ni na nebu ni na zemlji ili, bolje rečeno, obitelji koje žive u jednoj državi, ali u kuću ulaze samo preko teritorija druge države. Ako vam nije jasno, pokušat ću malo slikovitije. U Grdanjcima imamo tri obiteljske kuće i nekoliko vikendica koje su smještene preko potoka Breganica; adresa: Slovenska Vas, pošta Jesenice na Dolenjskem. Kad prijeđu potok oni su u deželi, a oni vam tako prelaze svaki dan po tko zna koliko puta; da bi išli školu, na posao ili po kruh. To je još najlakši dio priče, ali ne pitajte kako je kad trebaju kupiti ulje za loženje ili, recimo, požele novi štednjak ili da ih snađe nevolja pa trebaju vatrogasce... Ako se svi drže slova zakona, te obitelji imaju tisuću i jedan problem. Ne pitajte se kako odvoze smeće, tko im čisti cestu, od kuda imaju struju... Oni su tada ni naši ni vaši... Čak ni poštar ne može k njima, pa im poštu ostavlja u sandučiću s ove strane granice.

Malo dalje od graničnog prijelaza Bregana II ili Slovenska Vas su četiri kuće koje su u obratnoj poziciji. Da bi iz Hrvatske došli u svoju kuću koja je također u Hrvatskoj, prelaze dvije granice. Nekoliko stotina metara niže se nalazi treća zanimljiva točka. Restoran Kalin, 170 godina ugostiteljske tradicije, renome i povijest, smješten uvijek na prekretnici prometnica, a sad na granici suverenih država. Granica, katastarska, prolazi dijelom zgrade, pa vam se može dogoditi da pijete u Hrvatskoj, večerate u deželi, a sve se događa u istom restoranu.

Međudržavna pitanja, o kojima već i vrapci na grani pjevaju, će riješiti vlade, premijeri, parlamenti ili arbitraža, con grano salis, nadamo se. A tko je taj tko će se pobrinuti da olakša život ovih ljudi? I oni imaju pravo na poštara na svojim vratima, na čistu cestu... Na samo tri ili četiri kilometra našeg graničnog prostora žive ljudi koji su prihvatili svoju ulogu, nisu imenom i prezimenom Joško Joras ili bilo kako drugačije, nisu politički angažirani i ne žele izazivati incidente. Međudržavna komisija koja se sastaje jednom mjesečno sigurno nije jedini faktor koji bi trebao pokrenuti promjene, već su to i lokalne uprave - općine, koje bi trebale biti institucije preko kojih obični ljudi ostvaruju svoja građanska, ustavna i ljudska prava.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)