Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Priroda nas podsjeća na naše ignoriranje problema

Voda ne zna za granice

Jedno od nekoliko vječnih pitanja je što je uzrok ili prapočelo svega ili što je bitak. U drevnoj Grčkoj je filozof Tales iz Mileta pokušao dokazati da je voda bitak svega. U zadnjim tjednima i danima voda je doista pokazala da je bitan element, pokazala je svoju snagu, moć i neukrotivost. Nevrijeme koje je zahvatilo ove krajeve je u općinama Brežice, Krško i Sevnica ostavilo dosta posljedica. Izlilo se nekoliko potoka i manjih rječica i otvorilo nekoliko klizišta koja su odnijela nekoliko mostova i cesta. Bili smo dio kišnog vala koji je zahvatio i Europu i širio se poput plimnog vala. Užasavali su nas razni tsunamiji i strašne slike s TV-ekrana, ali užasnije je kad vidiš da je sve to tu blizu i da ugrožava nas ili domove ljudi koji žive u našem susjedstvu.

Uz samu granicu, od Bregane do Grdanjaca ili sa slovenske strane od Slovenske Vasi, je razina vode potoka Bregana s nedjelje na ponedjeljak 21. kolovoza narasla do nivoa kakvog ni najstariji mještani ovdje ne pamte. Vodena bujica je natopila polja, jedinu cestu koja vodi do tih kuća i poplavila sve podrume u dvadestak kuća. Ljudi koji tu žive imali su besanu noć, jer su morali spašavati životnje i prazniti podrume. Za pojedine vrtove ili njive, koji su naprosto nestali, nije se moglo ništa učiniti. Mogli su samo čekati da dođu vatrogasci, da interveniraju i da se vodeni val smiri i bujica jenja. U Bregani je tako bilo moguće vidjeti da pliva sve i sva, od riba iz obližnjeg ribogojilišta, do plastičnih kanti, drveća, pa čak i kokica.

U razgovoru s ljudima saznajemo da vodotok Bregane sa slovenske strane nije bio reguliran i očišćen već dugo, da struga nije održavana, da se nitko ne brine o regulaciji vode koja je promijenila svoj tok. Na tom području nije definirana granica, jer se katastarska i ona na terenu ne podudaraju. Čeka se usklađivanje, koje, kao što znamo, ide puževim korakom. Direkcija za ceste Republike Slovenije izrađuje projekt Ceste ob zeleni meji, kako su ga nazvali, ali i taj projekt je negdje zastao, jer nema suglasnosti upravo tih istih organizacija koje bi trebale brinuti za vodu. Tu bi se mogli zapitati hoćemo li prvo definirati granicu, pa vodu i cestu ili obratno, ili je pak to još jedno pitanje u nizu onih što je bilo prije - kokoš ili jaje...

Dakle, malo klima sa svojim čudnim manifestacijama, malo država sa svojom birokracijom, pa, kad to zbrojimo, dođemo do zaključka da je voda nezaustavljiv element koji se samo uz puno muke može usmjeriti.

Poplave Save šezdesetih godina bile su motiv za gradnju nasipa, tako da je Sava bila pod kontrolom u ovom nevremenu, za razliku od ovih manjih potoka ili rječica o kojima nadležni baš i nisu vodili brigu, u ovom slučaju obje države.

Gradnja lanaca hidroelektrana na Savi dobila je atribut projekta budućnosti na ovim prostorima. Gradit će se šest hidroelektrana na slovenskom i četiri na hrvatskom dijelu toka Save. Nismo stručnjaci i eksperti za to područje, ali znamo da gradnja hidroelektrana iziskuje i gradnju akumulacijskih jezera. Gradnja šest takvih objekata na 70-ak kilometara prostora sigurno će poremetiti podzemne tokove. Izrađuju se studije vezane za potres, jer je već i nuklearana elektrana izgrađena na području koje je trusno, pa sad kad još k tomu dodamo element hidrocentrale, doista je potrebno proučiti kakve će to imati posljedice. Naselja prema Zaprešću i Samoboru bi mogla imati ozbiljnih problema ne budu li se sve studije uskladile i ne budu li svi stručnjaci za ta pitanja, s obje stane grane, stavili glave skupa i utvrdili koja je najbolja varijanta gradnje za ovaj prostor. Intervencije ili pasivnost nas ljudi u prostoru ostavljaju posljedice i uvijek nose veliki faktor rizka, samo je pitanje koliko smo i želimo li toga biti svjesni.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)