Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Stanje na i oko granice se opet zakuhalo

95% Slovenaca protiv Hrvatske u EU!

S jedne strane želimo živjeti i biti dio globalnog komunikacijskog i civilizacijskog sela bez granica, a s druge strane je kruta realnost pa nas pitanja granice zatvore u naše male učmale sredine i odmah nismo više tako globalizacijski svjesni građani ove planete. Nećemo dozvoliti da u Glasniku nismo aktualni i u žiži događanja, pa ćemo se i mi dotaknuti famoznog zakonskog prijedloga o slovenskoj ekološkoj zoni i epikontinentalnom pojasu.

Ovo pitanje, naravno, spada u red pitanja sporta, zabave i politike, o kojima svi znaju sve, pa je pravo pitanje za široke narodne mase. Naravno da su mediji i političari najpozvaniji da o tome nešto kažu. Prvi odrađuju zadatak "kvalitetnog" informiranja pa naslovnice opremaju bombastičnim naslovima tipa Slovenija ima teritorijalne pretenzije, a ovi drugi skupljaju glasove za neke od predstojećih izbora i dižu glas u obranu teritorija.

Pitanje granice je jedno od onih pitanja koja su nadnacionalna, nadstranačka i nad, nad... Kad se pokrene to pitanje podjela na "vaše" i "naše", na "mi" i "vi", je odmah prisutna. Političari postaju pravi zaštitnici ili graničari, doista vode računa o granici, o povijesnim faktima i imaju krasnu političku tržnicu na kojoj već tako uspješno trguju 15 godina.

Nakon Brijunskog sastanka, na kojem su se vlade obiju država dogovorile da će se izbjegavati incidenti, potpisano je nekoliko dokumenata prema kojima bi opća slovensko-hrvatska problematika trebala krenuti na bolje. Idila nije dugo trajala. I opet se stvara slika da su nam odnosi zahlađeni totalno; uzburkao se Piranski zaljev, Savudrijska vala, a i šire.

S druge strane, laik, koji gleda ovdje negdje na grani između Zagreba i Ljubljane, došao bi do zaključka da su svi sretni i zadovoljni, jer imaju pune ruke posla. Mediji imaju temu, političari politiziraju, kao što im je u opisu radnog mjesta, a i narod ima kruha i igara. Svakih šest mjeseci izgleda da zaslužimo ne samo koricu kruha, nego, eto, dobijemo i cijeli hljeb, da se veselimo.

Jedna od komercijalnih slovenskih televizija organizirala je dvosatnu emisiju o slovensko-hrvatskim odnosima pod nazivom "Trenja", tijekom koje je trajala i anketa. Na telefonske brojeve na kojima se odgovaralo tko je za ulazak Hrvatske u EU, a tko protiv, stiglo je 9 tisuća poziva. Rezultat je bio, što je zbog burnih reakcija ovih dana oko već spomenutog zakona bilo za očekivati, da se 95 posto gledatelja izjasnilo protiv ulaska Hrvatske u EU. Ministar vanjskih poslova Rupel je još dodatno zaoštrio stajalište s najavom mogućeg referenduma o tom pitanju. U maniri dobrog političara i diplomate, kakav bi ministar neke zemlje trebao biti, takav stav baš i nije za očekivati. Isto tako, vrlo elokventan i iskusan političar Jelko Kacin možda bi trebao, dok sjedi u EU parlamentu, razmišljati o tome kako će Slovenija koristiti više sredstava iz EU fondova, a ne da smo na dnu ljestvice po broju predanih projekata. Odnosi Slovenije i Hrvatske su svakako tema koja nosi više glasova i za političara lakša.

Dakle, zaboravlja se da je Hrvatska prošle godine donijela sličan zakon bez konzultacija sa Slovenijom, a ipak s njom graniči. Zaboravlja se sva potpora Slovenije kod dobivanja avia i kod svih inicijativa vezanih za pristupanje članstvu EU. Zaboravlja se tada i stav javnog mnijenja da više od pola Hrvata ne podupire ulazak u EU.

Svi su kao pod općom amnezijom i sve što bi trebali znati više ne znaju, nego veselo i dalje stoje svaki na svojoj obali rijeke. Mediji tada još iskoriste priliku pa pohrle s objavljivanjem tajnih dokumenata i sporazuma, prema kojima su trgovali s nama i našim teritorijem.

Međunarodna arbitraža? Svi se slažu; od Franca Jurija, bivšeg tajnika u Ministarstvu vanjskih poslova, pa do hrvatskog akademika Petra Strčića, čije smo intervjue ovih dana mogli pročitati u medijima. Ako je to rješenje, zašto se konačno proces ne pokrene, jer on će sigurno trajati, pa da nam arbitri kažu svoju zadnju riječ. Hoće li biti zadnja ili nam ovako ipak više odgovara?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)