Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Od ideje do realizacije

Deterministički kaos

Biti poduzetnik i biti poduzetan je nešto što "se nosi" u zadnjem razdoblju društvenog života i razvoja. Susrećemo se s kampanjom Ministarstva za malo poduzetništvo, susrećemo se s jumbo plakatima koji nas pozivaju da počnemo promišljati poduzetno i da razvijemo svoj poduzetnički duh. Otvorimo novine pa vidimo da se otvaraju cijele kreditne linije koje bi trebale stimulirati mlade poduzetnike, pokrenuti one koji imaju samo dobru ideju, a ne znaju kako da ona zaživi. Jednostavno je reći ili zapjevati: daj, pokreni se... Od ideje do realizacije je vrlo često put popločan dobrim namjerama, ali trnovit. Stručnjaci kažu da od uspješne ideje do realizacije treba dvije godine.

Jesu li se naše lokalne uprave i samouprave pokrenule i razmišljaju li poduzetno? Ili samo slijede politiku onoga što je sad moderno i što "se nosi", pa osnivaju centre koji imaju u svom nazivu dodatak poduzetan i razvojan, a da zapravo nisu baš sigurni što će se to poduzetno dogoditi.

Da sad netko, nakon ovakva uvoda, ne bi pomislio da imam nešto protiv poduzetnika, ili centara, ili obojeg, moram malo pojasniti neke okolnosti. Prije nekoliko godina, kao članica Udruge Lobi iz Samobora, sudjelovala sam u emisijama zvučna imena: Pozor, žena u eteru!, koje je vodila i uređivala Ivana Kabaj. Stvarajući koncepciju rodila se ideja da u emisiju pozovemo i neke ljude s onu stranu grane, a koji nisu političari. Razvoj i poduzetništvo nam se činilo kao vrlo bitan segment razvoja društva. Jedan od nekoliko pozvanih gostiju bio je direktor Razvojnog centra Brežice. Ostvaren je neki kontakt, pa i neka suradnja, nastali su i neki projekti, organizirana su zajednička druženja i okrugli stolovi. O jednom od projekata, E-Sutla-Sotla, ste imali prilike već nešto i pročitati u ovim novinama. Ali, nažalost, sve je ostalo samo na lijepim riječima, dobrim željama, pozitivnim vibracijama i - ništa više. Ne vide se baš neki konkretni rezultati suradnje, bar ih mi obični smrtnici ne vidimo. Ne vjerujem da ideja nema, treba samo možda više "oluja mozgova" ili, kako bi Slovenci rekli, malo više "viharjenja" i ideje će isplivati na površinu. Razvoj demokracije počiva na nekoliko segmenata; jedan su mediji. Imamo dvije lokalne radio-postaje, lokalne dvotjednike, razvojne i poduzetničke centre, a nisam baš sigurna da se ljudi iz tih institucija i poznaju, a kamoli surađuju.

Grad Samobor je ustanovio Poduzetnički centar koji bi po svom opisu zadataka i ciljeva trebao biti glavni pokretač i snaga u razvoju poduzetništva na ovim prostorima. Isti zadatak ima i Razvojni centar Brežice – pokrenuti, voditi, osmisliti, povezati projekte da se razvijamo, da se pokrenemo. Napisati prijedlog nekog projekta je zahtjevno i potrebna je pomoć stručnjaka, koji bi trebali raditi u takvim centrima. U zadnjem broju Glasnika smo mogli pročitati da su trenutno izvjesni problemi u Poduzetničkom centru s prevelikim troškovima uređenja centra. Pred Poglavarstvom Grada Samobora i Skupštinom je hitan sastanak, ne bi li se odredila sudbina centra u 2005. godini.

Bojim se da, dok riješe sve te probleme, neće ostati baš puno vremena za pisanje projekata i razrađivanje poduzetnih ideja. Nedavno je u medijima objavljen natječaj Agencije za regionalni razvoj Republike Slovenije za "čezmejne" iliti prekogranične projekte, i, kako tamo lijepo piše, namijenjen je za motivaciju graničnog područja, te za "skupni gospodarski i trajnostni razvoj", odnosno prelaženje preko prepreka ragionalnog razvoja koje nastaju državnim granicama. Informacije radi: rok je 01. ožujak 2005. Recept je: ideja, pisanje projekta i partneri s obje strane grane. Sve to imamo, ali i nemamo. Akademik Paar bi rekao: sve je to deterministički kaos.

Arhiva 2005

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2004

2003

2002