Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Znanost pronašla "opravdanje" političarima za naše bolesno društvo

Za depresiju nisu krivi političari već ludi virus

Nedavno su u poznatom časopisu Nature objavljeni rezultati istraživanja strukture ljudske DNK (dezoksiribonukleinska kiselina). Tvrdi se da se u ljudski genetski kod prije četrdeset milijuna godina ubacio virus koji je odgovoran za šizofreniju i druge mentalne poremećaje. Koristeći rezultate istraživanja prof. Keizoa Tomonage sa sveučilišta u Osaki, profesor biologije na teksaškom sveučilištu Arlington, Feschotte, zaključio je da bi genetski materijal koji "vučemo" od jednog virusa mogao biti odgovoran za mentalne poremećaje. Prof. Tomonaga ustvrdio je da ljudski genetski kod, kao i kod drugih sisavaca, koristi DNK koji potječe od ubačenih bornavirusa, starih oko 40 milijuna godina, a koji se mogu naći u 8% ljudskih gena. To bi značilo da oko 8% ljudi nosi nasljedne osobine koje se mogu povezati s nastankom teških poremećaja psihe. Stoga bismo taj virus mogli nazvati šizoidnim virusom.

A kako zapravo stoji razvoj čovjeka kroz prapovijest, prema evolucijskoj teoriji koja je danas prevladavajuća u znanosti? Prapovijest je dugo razdoblje u evoluciji ljudske vrste koja seže u povijest oko tri milijuna godina prije Krista, do prvih nalaza oruđa hominida. Život na zemlji počeo se razvijati prije četiri i pol milijarde godina, a razvoj čovjeka se može pratiti kroz četiri milijuna godina. Neke zajedničke osobine viših majmuna (Pongida) i čovjekovih predaka (Hominidi) ukazuju na zajedničke pretke. Uspravljanje i hod na dvije noge, oslobađanje ruku, opozicija palca drugim prstima, te razvoj mozga i govora temeljne su u razvoju čovjeka. U Africi je 1974. godine pronađen kostur ženke australopiteka (južni majmun) star preko tri milijuna godina. Nazvan je Lucy. Prema analizi DNK postavljena je "hipoteza o Evi", prema kojoj su svi ljudi potekli iz Afrike. Australopitek nije izrađivao oruđe, ali se njime služio. Hranili su se sjemenkama i s malo mesa. U klancu Olduway blizu jezera Tanganjika pronađeni su 1964. godine ostaci "spretnog čovjeka" (Homo habilis), s mozgom od 600 cm3. Potom se prije manje od dva milijuna godina pojavio "uspravan čovjek" (Homo erectus), koji je imao sposobnost govora, s mozgom od 900 cm3. Ovaj se proširio po Europi pa su ostaci nađeni u Njemačkoj (Heilderberg), Francuskoj i Velikoj Britaniji, te Aziji (pekinški pračovjek). Kameno oruđe ovog čovjekovog pretka pronađeno je i kod nas pokraj Pule. Nakon toga na scenu dolazi neandertalac, među koje spada i onaj naš iz Krapine kojeg je otkrio Dragutin Gorjanović-Kramberger (Homo neanderthalensis krapinaensis). Napokon, Zemljom je zavladao današnji čovjek (Homo sapiens sapiens).

E, sada da se vratimo na one gene virusa koje nose neki ljudi. Kada je to mogao virus ući u čovjekovog pretka i prenijeti mu dio svoje DNK (nasljedne genetske šifre)? Virus se na Zemlji pojavio neusporedivo prije negoli hominidi. To znači da je mogao zaraziti nekog još daljeg pretka, koji čak i nije imao nikakve osobine budućeg čovjeka ili majmuna. A da li su se hominidi razvili baš od tih nekih nedefiniranih predaka? Teško je to tvrditi. Prije bi bilo da je do zaraze došlo kada su se pojavili prvi hominidi iz kojih su sigurno kasnije nastali današnji ljudi. A kakva je to virusna infekcija morala biti pa da virus ugradi svoj genetski kod u budući ljudski? Zašto danas ne dolazi do te pojave? I danas se čovjek sastaje s različitim virusima i obolijeva od raznovrsnih teških bolesti. Od onih najtežih virusnih umire, poput hemoragijskih groznica (Lassa, Ebola, Marburg), AIDS-a, velikih boginja (kojih srećom više nema na Zemlji) ili nekih virusa gripe. Čovjek se zarazi, oboli i umire ili ozdravi i stvara specifičnu otpornost. Da bi virus prenio svoj genetski kod, čovjekov predak morao je preživjeti taj susret. Preživio ga je stvaranjem protutijela. U limfatičnom tkivu (poput limfnih čvorova) nastala je reakcija koja je dovela do nastanka nove molekule - protutijela koja se uspješno suprotstavlja ponovnom susretu s istim virusom. Ali protutijelo nema genetski kod virusa, već odgovor na taj susret. Moglo bi se reći da je protutijelo upravo suprotno nekim genetskim osobinama virusa. Da bi se genetski kod mogao prenijeti morao bi ući u kod spolnih stanica koje prenose genetsku informaciju iz prošlosti neke jedinke na buduće naraštaje. I, dakako, jedinka mora preživjeti taj susret. Taj je fenomen poznat kao translacija. Svaka čast svjetskim stručnjacima koji su to uspjeli dokazati.

Od psihičkih bolesti pati 20% Hrvata. U Hrvatskoj je lani bolnički pobol od duševnih poremećaja bio 13,5%. Bilo je 45 255 hospitalizacija zbog upravo tih poremećaja. Od toga je vrlo visokih 70% ili 34 059 hospitalizacija radno sposobnih pacijenata u dobi od 20 do 59 godina. Stoga je, primjerice, depresija najčešći uzrok bolovanja kod nas. Sada nam je jasnije zašto i mi u Hrvatskoj često obolijevamo od teških bolesti psihe. Kriv je virus, a ne bolesno društvo u kojem živimo (eto opravdanja političarima za neuspjeh).

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)