Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U samoborskoj je knjižnici gostovao nagrađivani koprivnički pisac Marko Gregur

Za svaki se roman intenzivno pripremao i istraživao

U četvrtak, 5. listopada, u samoborskoj je knjižnici gostovao nagrađivani koprivnički pisac Marko Gregur.

Uz Samobor ga, osim romana koje Samoborci itekako čitaju, vežu i neka prijateljstva, ali i suradnja s Gradskom knjižnicom Samobor na njihovom Natječaju za kratku priču, u čemu je sudjelovao od samih početaka kao član žirija.

Gregur je od zadnjeg gostovanja u knjižnici, kad je predstavljao svoju zbirku kratkih priča Divan dan za Drinkopoly te nedugo zatim i roman Kak je zgorel presvetli Trombetassicz, napisao još tri romana: Mogla bi se zvati Leda, Vošicki i Šalaporte.

Iz razgovora s Markom Gregurom, kojeg je vodio Ivan Majić, docent na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, koji je trenutačno na službi u Franjevačkom samostanu u Samoboru, moglo se saznati mnogo zanimljivih detalja o tome kako su nastajali Gregurovi romani. Ivan Majić je kao "kroatist" i poznavatelj književnosti postavljao odlična pitanja, a Marko Gregur, pak, elokventan i "pričljiv", zahvalan je sugovornik i na zanimljiv način interpretira sve što želi reći.

Gregurovi romani mogli bi se svesti pod zajednički nazivnik: tematska različitost. Dok je "Vošicki" povijesni roman, "Mogla bi se zvati Leda" roman je o mladom bračnom paru koji pokušavaju postati roditelji i prolaze različite faze koje ih emocionalno iscrpljuju, a "Šalaporte" je priča o smislu postojanja, o umjetnosti i o anarhiji ukusa i orijentira, radnjom smješten na otok Prvić.

Na pitanje zašto mu se romani tematski toliko razlikuju jedan od drugog, Marko je odgovorio da je glavni razlog taj da se on sam sa svakim romanom mijenja. - Za sad je ispalo da su romani prilično različiti. Dijelom je to slučajnost, jer barem dva nisam planirao napisati nego su se dogodili igrom slučaja, ali dijelom ide iz činjenice da volim iskušavati mogućnosti i jezik, razvijati se kao pisac u različitim uvjetima - naglasio je autor.

U romanima se nižu i različiti likovi, ni jedan nije previše autobiografski, no kako je Gregur rekao, "Najviše me ima u Ledi, ali nisma ni Jerko, ni Vošicki, ni Trumbetassicz."

Za svaki se roman puno pripremao i istraživao. I čitao, naravno. Jer kao što je rekao, "Dobar pisac mora biti i dobar čitatelj."

Nakladnik njegovih romana je Hena com, a osim što piše i objavljuje, Marko Gregur je i tajnik u Društvu hrvatskih književnika.

D.R.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)