Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Hrvatska je među vodećima u svijetu po broju transplantacija

Nacija donacija

Prošlo je više od jednog stoljeća (1905.) kada je prvi puta izvršena transplantacija rožnice oka s umrlog na živog čovjeka. Kad je medicina otkrila sustav krvnih grupa moglo se pristupiti i bezopasnoj transfuziji krvi (1918.). Kasnije su uslijedile uspješne transplantacije bubrega (1954.) te srca (1967.). Raniji pokušaji ponekad su bili bezuspješni zbog međusobne genetske nepodudarnosti između osobe koja je darivala organ (donor) i one koja ga je primila.

Što je zapravo transplantacija? Transplantacija (presađivanje) je prenošenje tkiva ili organa (transplantat) s jednog bića (čovjeka ili životinje) na drugo ili s jednog mjesta na drugo kod iste osobe (autotransplantat). Razvojem sofisticiranih genetskih metoda omogućeno je utvrđivanje genetske podudarnosti između ljudi, čime je znatno umanjen rizik od postoperativnog odbacivanja organa. Osim toga, otkriveni su i brojni lijekovi koji djeluju na imunološki sustav primatelja kako bi se umanjila reakcija odbacivanja tuđeg organa.

Postavlja se pitanje što se sve može transplantirati? Osim već spomenutog, u obzir dolaze jetra, pluća, gušterača, tanko crijevo, srčani zalisci, koža, kosti, tetive i koštana moždina. Organ se može dobiti od bliskog srodnika (roditelji, braća, sestre, a najbolje od jedonojajčanog blizanca), ali znatno češće od druge osobe, obično nakon njene nagle smrti. Čovjek se za života jednostavnim potpisivanjem tzv. donorske kartice može izjasniti da je u slučaju smrti voljan darovati svoje organe. Naše zakonodavstvo omogućuje uzimanje organa umrlih osoba, čak i bez posebnog pristanka obitelji, premda se u praksi taj pristanak redovito traži zbog izbjegavanja mogućih tužbi. Niti jedna veća crkvena zajednica ne protivi se darivanju organa, što je još 1984. jasno izrazio Papa Ivan Pavao II. riječima: "Cijenim osobito cilj koji vas je ujedinio i pokrenuo, tj. promicati i ohrabrivati tako plemeniti i zaslužan čin kao što je davanje vlastite krvi ili vlastita organa onoj braći kojima je to potrebno...".

Dakako, transplantacija je prepuna brojnih etičkih dilema. Kome uzeti organ, koji su kriteriji za utvrđivanje moždane smrti, kome presaditi organ - samo su neka od brojnih pitanja i dilema s kojima se susreću stručnjaci koji se bave transplantacijom, ali i osobe koje očekuju da im se presadi neki organ. Očito i ovdje bogati imaju prednost iz jednostavnog razloga što mogu kupnjom organa doći znatno brže do potrebnog organa. U tome se često pretjeruje pa su poznata sela u bivšem Sovjetskom Savezu u kojima je većina odraslih osoba za mali novac prodala jedan bubreg. To se često događa u siromašnim zemljama u kojima ljudi na taj način nastoje doći do novca nužnog za preživljavanje. Dakako, osoba koja kupuje takav organ plaća nekoliko desetaka puta veću cijenu takvim "klinikama" koje se bave tim poslom. Često se događa da tako kupljeni organ nije posve genetski podudaran pa bude ubrzo odbačen ili, zbog neobavljenog testiranja, bude izvorom zarazne bolesti (AIDS, hepatitis B i C). Zbog toga je najsigurnija transplantacija organa koja se vrši u okviru postojećeg europskog sustava "Eurotransplant", čija je članica i naša zemlja.

Kod nas postoji bogato iskustvo u transplantacijskoj medicini, osobito bubrega i jetara, da transfuziju krvi kao svakodnevnu metodu liječenja i ne spominjemo. Zadnjih godina u tom području smo toliko napredovali da sada spadamo u red zemalja s najvećim omjerom transplantiranih organa na milijun stanovnika. Prema podacima Vijeća Europe Hrvatska je prva u svijetu po broju transplantacija bubrega i jetara na milijun stanovnika, a druga po broju darivatelja organa i broju transplantacija srca. Klinička bolnica Merkur u Zagrebu specijalizirala se za transplantaciju jetara pa je od 1999. do danas izvršeno više od 500 takvih zahvata. KBC Rijeka usmjerio se na transplantaciju bubrega, premda se taj zahvat vrši i u drugim medicinskim središtima (KBC Rebro). Godišnje se kod nas izvrši transplantacija nekoliko desetaka srca i desetak gušterača, dok je u 2011. godini presađeno čak 228 bubrega. Zbog razvijenog programa, liste čekanja na organ znatno su smanjene.

Ovakav uspjeh može se zahvaliti sve razvijenijoj svijesti o potrebi darivanja organa pa je odaziv rodbine u slučaju nagle smrti nekog svog člana sve veći. Ljudi su postali svjesni činjenice da donirani organi samo jednog čovjeka spašavaju nekoliko života, a kroz te živote produžava se barem djelić života njihovog preminulog člana. To je humanije negoli toliko potrebne organe prepustiti propadanju ili spaljivanju. Molim da se i vi zamislite nad tom činjenicom i da sami možda nekome spasite život.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)