Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Jesmo li duševno poremećena nacija?

Ludi ljudi u ludim vremenima

Često puta možemo čuti nekoga kako kaže: "Ma, pusti ga. On je lud". Ili, zbog stanja u kojem se nalazi naše društvo, znamo prokomentirati: "Mi smo lud narod". Ovdje se očito pojam ludila primjenjuje u nekom drugom, prenesenom značenju. S medicinskog stanovišta "ludilo" se može definirati vrlo precizno. Očito se kod "ludila" radi o smetnjama koje su povezane s duševnim stanjem, takvim koje je izvan uobičajenog poimanja za "normalno". Duševni poremećaj obično je stanje pri kojem osoba koja ima takav poremećaj zadržava to stanje do kraja života. Srećom, kod tih bolesti postoje periodi reminiscencije (oporavka) pa se čini da je takva osoba zapravo zdrava. Privid njenog "zdravlja" može se povezati sa sve efikasnijom psihijatrijskom terapijom (medikamenti, psihoterapija) i prirodnim tijekom same bolesti. Kakav je značaj duševnih bolesti i poremećaja za naše društvo?

Zbog relativno velike učestalosti, kroničnog tijeka i pojave u mlađim dobnim skupinama, duševne bolesti čine značajan javnozdravstveni problem. Osim subjektivnih problema koji se javljaju kod oboljelih, ova skupina bolesti predstavlja velik objektivan problem za društvo. Povezana je s ekonomskim aspektom značaja za društvo s obzirom na ulaganja u liječenje (bolničko, izvanbolničko, lijekovi) te s obzirom na smanjenje radne sposobnosti bolesnika (bolovanja, boravak u bolnici). Duševni poremećaj predstavlja svaka psihološka i biološka disfunkcija u ponašanju. Ovdje se ubrajaju i poremećaji afekta, opažanja, mišljenja, inteligencije, pažnje, nagona i volje pa sve do poremećaja svijesti.

Duševni poremećaji zauzimaju visoko mjesto među vodećim uzrocima narušene kvalitete življenja i života s funkcionalnim poteškoćama (dizabilitet). Stručnjaci navode da su to unipolarni depresivni poremećaj, alkoholizam, šizofrenija i bipolarni afektivni poremećaj. Unipolarni depresivni poremećaj zauzima prvo mjesto među uzrocima dizabiliteta među duševnim poremećajima s udjelom od 11,9% u svijetu i 13,6% u Europi. A kakvo je stanje kod nas? U Hrvatskoj duševni poremećaji čine 22% udjela po bolno-opskrbnim danima, dakle danima koje bolesnici provedu na bolničkom liječenju. Učestalost hospitalizacije pojedinih duševnih poremećaja je različita. Kod nas je duševni poremećaj zbog alkoholizama najčešći razlog bolničkog liječenja (21,7%). Kod bolesnika sa šizofrenijom, kao ozbiljnim duševnim poremećajem, učestalost hospitalizacije je 15,1%. U Hrvatskoj, osobito nakon rata, imamo porast hospitalizacija zbog PTSP-a s učestalošću od 12,5%. Slijedi depresivni poremećaj s 11,9%.

Stopa hospitalizacije osoba s duševnim poremećajem uzrokovanim alkoholom znatno je viša za muškarce negoli za žene (350:55), što znači da su kod nas muškarci gotovo sedam puta češće alkoholičari. Što se tiče hospitalizacije oboljelih od šizofrenije, stopa pokazuje stalan porast i znatno je češća kod muškaraca – 230, negoli žena – 150. Depresivni poremećaj znatno je češći među ženama (stopa je 125) negoli muškarcima (75), dakle žene su skoro dva puta sklonije depresijama. Stopa hospitalizacije zbog reakcije na teški stres – PTSP neusporedivo je viša kod muškaraca (130) negoli žena (25). Zbog sudjelovanja u ratu muškarci kod nas čak sedam puta češće obolijevaju od ovog poremećaja negoli žene. Ostale dijagnoze iz ove skupine poremećaja znatno su nižih stopa.

Zbog čega se javljaju duševne bolesti? U rizične čimbenike za nastanak duševnih bolesti i poremećaja ubrajaju se genetski čimbenici, biološki čimbenici (razne ovisnosti), slaba prenatalna zaštita, kronične tjelesne bolesti i invalidnost, kognitivna oštećenja i socijalne nepovoljne okolnosti (siromaštvo, nezaposlenost, neobrazovanost).

Može li društvo što učiniti da se umanji pojava duševnih poremećaja? Prevencija duševnih bolesti provodi se kroz promicanje duševnog zdravlja i prevenciju duševnih poremećaja u užem smislu. Promicanje duševnog zdravlja podrazumijeva jačanje zaštitnih čimbenika i smanjenje onih koji narušavaju duševno zdravlje. Primarna prevencija je usmjerena na suzbijanju čimbenika rizika za nastanak duševnih poremećaja i jačanje zaštitnih, poput jednakih mogućnosti u obrazovanju, zapošljavanju, stanovanju i potpore raznovrsnim skupinama ugroženih osoba. Sekundarna prevencija usmjerena je na rano otkrivanje i liječenje duševnih poremećaja. Tercijarnom prevencijom nastoji se umanjiti težina bolesti i nastala onesposobljenost (dizabilitet) različitim oblicima rehabilitacije (medicinska, radna, socijalna). EU ukazuje na deset značajnih područja preventivnog djelovanja. To su podrška roditeljstvu i ranim godinama života, promicanje duševnog zdravlja u školama, na radnom mjestu, podrška zdravom duševnom starenju, skrb za skupine pod povećanim rizikom, prevencija depresija i samoubojstava, prevencija nasilja i zlouporabe sredstava ovisnosti, jačanje prevencije, smanjenje društvene izoliranosti i stigmatizacije oboljelih.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)