Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Čudo na Trgu kralja Tomislava 5

Pristojno se ponašat i u svemu gradonačenika oponašat!

Kažu da su čuda svijeta piramide - afričke, kažu da su čuda svijeta velike rijeke Indije, čuda su i snježne planine nepalske. Mogao bih još nabrajati čudesa, ali k'o da je grom proparao vedro nebo kad sam jučer došao u općinu po neke potvrde koje sam hitno trebao. Mili Bože kud sam zašo? Koju sobu tražim? Nije se tamo baš lako snaći. Kucam na prva vrata i bojažljivo pitam: "Oprostite, gdje je soba ta i ta, da ne skitam". Ljubazno me otpratili iz sobe 206 do one 316 na drugom katu pa pričekali i vratili kroz taj labirint općinskih sobičaka. Sve gotovo u "roku keks". Čekam još samo pred sobom 202 da mi djelatnica zadnju potvrdu preda. Od dosade koracima hodnik mjerim pa čitam što na vratima piše.

Nemam naočale pa sam mislio da piše ono što već uvijek piše na državnim vratima - da je zabranjeno pušenje, kucanje, pljuvanje po podu, ulazak bez poziva. Da je pauza od 8 do 16 i da se parnim danima nerado radi, a sparnim danima odmara.

Tek kad sam stavio naočale ukazalo se čudo. Svi mi s Čudomerščaka naučeni smo na čudesa, takva nam je adresa, no ovakvo čudo nismo vidjeli još od dana kada je slične teze na vrata katedrale prikucao osobno Martin Luter zvani King, ni tone zlata iz dinastije Minga (su tek činga-minga ) nisu ostavile na mene takav utisak kao ovaj na vratima sobe 202 isprintan papirnati otisak.

Na svim vratima općinskih ureda u Samoboru piše, skoro pa, da se zaposlenici moraju "pristojno ponašat i u svemu gradonačenika oponašat". Još piše da su svi s onu stranu vrata dužni pomoći vam, jer upravo mi ih plaćamo i ako to ne bude tako slobodno se uputite ravno do ureda na kojem piše Beljak Krešo (tajnica odmah vadi kavu i pali rešo), a možete nazvati na mobitel ili odmah proslijediti emajl sa svim pritužbama i mogućim pohvalama. Naravno da sam provjerio radi li stvar. Vrtim broj, čujem zvoni u sobi udaljenoj ne više od 3 metra. Javlja se ugodan glas: "Ovdje Petra - kako vam mogu pomoći?"

Kako nisam neki veliki vjernik niti čitam štampu a, priznajem, ne gledam ni Dnevnik, pa nisam baš u toku, al' na ovaj natpis pojavila mi se suza u oku. Možda je to vama stara stvar. Ja sam dugo bio na terenu, slikam po domovini izvore, nemam pojma za neke naredne izbore. Pa Fašnika su spalili odavno. Valjda nije neka skrivena kamera za naivce poput mene. Bilo kako bilo, još jednom čitam i sam sebe pitam što se to u mom gradu zbiva.

Čitam još jednom bez očala pa neizbrisivim flomićem na kraj teksta nadopisujem: "Gradonačelniče, hvala".

Romeo Ibrišević

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)