Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Naši ljudi odlaze iz nevolje u nadi za boljim životom u tuđini

Što je to krivo u našoj državi?

U svijetu danas ima preko sedam milijardi ljudi. Nas u Hrvatskoj je svega četiri milijuna, što čini jedva 0,06% svjetske populacije. Toliko nas je malo da smo brojčano gotovo potpuno zanemarivi, u globalnom smislu. Pa i površina na kojoj živimo je kao kap u moru. Po čemu smo to mi ipak značajni za ovaj planet?

Imamo nevjerojatno talentirane sportaše. Gotovo da nema sporta u kojem naše momčadi ili pojedinci nisu svjetski ili europski prvaci. Prisjetimo se naših srebrnih nogometaša sa svjetskog prvenstva u Moskvi i ponosa koji su nam donijeli. Ovu godinu završavamo još jednim uspjehom, prvim mjestom u svjetskom tenisu. Između ova dva gotovo nevjerojatna uspjeha čitava je plejada uspješnih sportskih momčadi i pojedinaca. Među njima spomenimo naše vaterpoliste, rukometaše, košarkaše, atletičare, gimnastičare, veslače i da dalje ne nabrajam. I kroz povijest naše podneblje iznjedrilo je brojne svjetske klase. Očito smo sportski talentirana nacija!

Pogledajmo malo u područje znanosti i tehnologije. Naših znanstvenika ima u svim područjima po čitavom svijetu. Malo ih je ali su prisutni na značajnim mjestima. Ima ih u istraživanjima svemira i slanju svemirskih letjelica na druge planete. Ima ih u prestižnim zdravstvenim ustanovama i važnim laboratorijima (npr. CERN). Neki od njih su dio timova koji sudjeluju u otkrivanju najvećih tajni, od svemirskih prostranstava, preko lijekova protiv teških bolesti, do strukture ljudskog nasljeđa (genoma). Bilo je tako i kroz povijest. Prisjetimo se naših nobelovaca. Tako mala nacija, a možemo se pohvaliti s čak tri dobitnika Nobelove nagrade (Ružička i Prelog za kemiju, Andrić za književnost). U toj plejadi svjetski značajnih ljudi najpoznatiji je i najveći genij Nikola Tesla. Da je hrvatski jezik poput engleskog tada bi i naš Marin Držić zasigurno bio slavan, poput Williama Shakespearea, a Gundulić bi dobio Nobelovu nagradu da je postojala u njegovo vrijeme. Imamo svjetski poznate glazbenike i skladatelje. Očito smo talentirani u svim tim područjima!

Naši mladi odlaze na svjetska natjecanja u znanju. Premda neprekidno osporavamo naš edukacijski sustav i pokušavamo ga učiniti boljim, primjenjivijim u svakodnevnom životu, ipak naši učenici postižu svjetske uspjehe osvajanjem zlatnih medalja na Olimpijadi znanja ili drugim takmičenjima. A natječemo se s najboljima, s onima čiji obrazovni sustavi služe kao uzor. Odlaze naši inovatori na svjetske sajmove inovacija. Vraćaju se s pregrštom medalja. Stoga i ovdje mogu zaključiti da smo talentirana nacija i u znanju i u inovacijama!

Kakav je naš odnos prema ljudima u nevolji? Dovoljno je iskazati potrebu za prikupljanjem novčanih sredstava za kupovinu nekog skupog medicinskog uređaja ili za liječenje nekog teško oboljelog djeteta ili za podizanje životnog standarda najugroženijih sunarodnjaka i već se organiziraju humanitarni koncerti na kojima sudjeluju brojne poznate ličnosti iz našeg života. Preko noći prikupe se milijuni kuna. Dovoljno je u nekom TV programu prikazati teške životne prilike i neimaštinu u kojoj živi netko među nama i kroz nekoliko dana vidimo da su naši sugrađani pomogli da se njegov problem riješi (bolji smještaj, uvođenje struje, opskrba hranom, prijevoz i sl.). Mogu zaključiti da smo socijalno osjetljiv narod!

Na istoj razini je i naš odnos prema dobrovoljnom darivanju krvi i doniranju organa. Prvi smo u svijetu (!) prema broju transplantacija organa (jetra, bubreg, srce i dr.). Kod nas oboljeli čekaju na novi organ najkraće u Europi, bez potrebe plaćanja iz vlastitog džepa. Sustav prikupljanja krvi i dobivanja raznovrsnih krvnih derivata iz nje (a to su zapravo svojevrsni lijekovi) riješen je bolje negoli i u jednoj drugoj zemlji. Mi smo jedna od rijetkih zemalja koja ne kupuje krv od drugih. Kod nas nema kupovanja krvi od siromašnih i socijalno ugroženih, kako je to "normalno", primjerice, u SAD-u, gdje po zdravlje opasnim čestim (tjedno) davanjem krvi osiguravaju sredstva za život uz doslovno ugrožavanje vlastitih života. Osviješteni smo i na ovoj temeljnoj razini pomoći u spašavanju ljudskih života vlastitom krvlju i organima!

Zadnje stoljeće naš narod je izložen egzodusu. Ljudi napuštaju domovinu i odlaze trbuhom za kruhom. Zašto je tomu tako? Očito su nezadovoljni uvjetima života. Odlaze iz nevolje u nadi za boljim životom u tuđini. Posvuda se potvrđuju kao izvrsni radnici. Očito smo takav narod, bez obzira na društveno uređenje u kojem živimo. Zašto nam onda nije dobro u vlastitoj domovini? Zašto je naši sugrađani napuštaju (150 000 u zadnjih godinu dana!)? Očito nešto nije u redu sa stanjem kod nas. Evo samo nekih brojki koje ilustriraju gdje smo u odnosu na razvijene. Protekle godine BDP u EU-28 bio je 29.000 USD, dok je kod nas 13.300 (Slovenci - 25.600, Mađari - 17.000). Neusporedivi smo s Luksemburgom (70.000) ili Irskom (40.000). Rast BDP-a je 2,8% što nije dovoljno za željeni razvoj. Stalno kaskamo za svima u EU. Očito je naša ekonomska politika i političko vodstvo (bez obzira na boje) nekompetentno i loše!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)