Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Svjedoci smo velikog iseljavanja stanovništva iz Hrvatske

Tko će na kraju ugasiti svjetlo?

Posljednjih godina svjedoci smo iseljavanja stanovnika Hrvatske. Ljudi odlaze "trbuhom za kruhom". Nažalost, naša ekonomija ne može pružiti potreban broj radnih mjesta, ne može pružiti zadovoljavajuće uvjete rada, ne može pružiti adekvatnu novčanu naknadu za odrađeni rad, ne može pružiti redovitost isplata plaća i još koješta drugo. To dovodi do nesigurnosti među radno sposobnim stanovništvom i ubrzava njihovu odluku da potraže posao negdje drugdje. Zanimljivo, drugdje posla ima. Ima dovoljno radnih mjesta i za domaću radnu snagu i za novopridošle. Plaće su im znatno veće, uvjeti rada znatno bolji, a redovitost isplate nije upitna. Sve obrnuto od onoga s čim se radnik susreće u Hrvatskoj.

Nažalost, imamo iskustvo s iseljavanjem ljudi s ovih naših prostora još od kraja 19. st., a potom od šezdesetih godina 20. st. Znamo da se vrlo malo njih vratilo u svoj "stari kraj". Njihovo novo odredište postalo im je novi dom. Ako se poneko i vratio, bio je to stariji čovjek koji je došao proživjeti svoju treću dob u domovini. Međutim, njihovi potomci ostali su vani i ne namjeravaju se vratiti u domovinu svojih predaka, koja to za njih uostalom više niti nije. Imaju oni svoju domovinu u kojoj su rođeni, u kojoj su se školovali, u kojoj su dobili posao i u kojoj su zasnovali svoje obitelji, mjesto u kojem imaju prijatelje, čiji jezik govore i čiji mentalitet dobro razumiju. Domovina njihovih predaka za njih je neki nepoznati egzotični kraj na rubu zapadne civilizacije. Ako mu i dođu, to je samo na kratko, više turistički.

Bez namjere da ulazim dublje u analizu ekonomsko-političkih razloga za egzodus hrvatskog naroda, jer bi se o tome mogle napisati knjige, a brojni stručni radovi iz područja društvenih znanosti svjedoče o tome, želim s nekoliko podataka prikazati o kakvom velikom problemu se tu radi. Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, koji se odnose na 2017. godinu, Hrvatsku je napustilo 47 300 njenih državljana. Grad je to srednje veličine. To se ponavlja svake godine, uz neznatne oscilacije ove brojke. Kada tome pridodamo negativno kretanje u prirodnom prirastu stanovništva, gdje je 2017. umrlo 17 600 stanovnika više negoli se rodilo, te uz sve manji broj novorođenih (u 2017. rođeno je svega 36 600 djece), tada nam broj iseljenih postaje još značajniji. Među onima koji su napustili Hrvatsku velika većina su Hrvati (njih 96%). Zemlju napuštaju radno sposobni. Čak 61% je u životnoj dobi između 20 i 40 godina starosti. Očito, to je radno sposobno stanovništvo koje odlazi tražiti bolje uvjete rada. Stariji bi se teže snašli u novim radnim i životnim okolnostima (radne navike, jezična barijera, razina obrazovanja, priznavanje diploma i sl.).

Premda smo uvjerenja da naš glavni grad pruža svojim stanovnicima bolju mogućnost pronalaska radnog mjesta, brojke to opovrgavaju. Zapravo je najveći dio iseljenika iz Zagreba (14%), a potom slijede siromašne županije na istoku Hrvatske, Vukovarsko-srijemska i Osječko-baranjska županija. Očito država ne ulaže dovoljno u razvoj poljoprivrede, tako da ljudi iz tradicionalno poljoprivrednih područja napuštaju svoje domove. Tome je dobrim dijelom pridonio nerazuman uvoz poljoprivrednih proizvoda, koji zbog subvencija u drugim državama omogućava njihovim poljoprivrednicima jeftiniju proizvodnju.

Istovremeno, u Hrvatsku je tijekom prošle godine uselilo oko 15 500 ljudi, od kojih je oko 50% hrvatskih državljana. Dakako, pretežito dolaze iz susjedne BiH (32%). Nije teško izračunati da je saldo migracije stanovništva Hrvatske jako negativan. Iselilo je 31 800 stanovnika više negoli je u Hrvatsku uselilo. Ovaj trend, koji traje već godinama, opustošio je naše krajeve. Hrvatsku napuštaju pretežito mladi ljudi koji nerijetko tamo negdje zasnivaju svoje obitelji i rađaju djecu. U slavonskim selima nema više mladih niti onih srednje životne dobi. Nema radno sposobnih. Ostali su samo stariji. Sela, a i gradovi, odumiru. Osim stvarnog deficita u broju stanovnika zbog migracija, dogodit će nam se i odgođene posljedice ovih kretanja. Javit će se u populaciji krnji naraštaj zbog odljeva reproduktivno sposobnog stanovništva. Izgubili smo višestruko - ne samo one koji su napustili Hrvatsku, već i njihovu djecu koja će se roditi izvan Hrvatske.

Nažalost, Hrvatska ulazi u sve veću depopulacijsku krizu. Ostat ćemo bez mladih i bez radno sposobnih. To će negativno utjecati na razvoj privrede i ljudski potencijal države. Ulazimo u negativan začarani krug iz kojeg će biti teško izaći. Onima koji kroje ekonomsku i svaku drugu politiku u svijetu očito takvo stanje odgovara. Stvoriti još jednu ovisnu državu s kojom je lako manipulirati. To nam se već događa. Ostajemo bez svog identiteta. Za sada nas iznad površine donekle održava turizam, koji je napokon dosegnuo predratnu razinu (nakon 28 godina). Ali, to je krhka grana privrede i jako ovisna o političkim i sigurnosnim zbivanjima kod nas i u okruženju.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)