Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Odvajanje otpada nije baš sve usrećilo

Za neke otpad znači smrad

Odavno smo shvatili da smeće nije smeće, već se naziva otpadom. Razlog takvom stavu je svijest o tome da se unutar smeća nalazi velika količina korisnih materijala koji se mogu iskoristiti kao sirovina u procesu reciklaže. Sve je postalo još kompliciranije kada se na tržištu našlo sve više proizvoda upakiranih u plastičnu ambalažu te kad su plastične vrećice zamijenile nekadašnje košare od pruća ili komušine. Tome je već pola stoljeća. Dovoljno dugo da se priroda zagadi plastikom, kojoj su u procesu prirodne razgradnje potrebna desetljeća. Društvo je postajalo ekološki osvještenije i postalo je jasno da se nešto mora poduzeti kako bi se količina otpada koji dolazi iz različitih izvora smanjila. Industriji su nametnuti strogi kriteriji proizvodnje, a države su se obvezale na smanjenje količine stakleničkih plinova. Dakako, ne sve. One koje najviše zagađuju i koje od toga imaju najveću korist nisu se obvezale na smanjenje svoje proizvodnje koja zagađuje. Tu prednjače najrazvijeniji i oni u enormnoj ekspanziji gospodarstva - SAD i Kina.

Mi smo mali i još nerazvijeni pa su nam dopuštene kvote i odgođeno vrijeme kojim se ograničava spomenuto zagađenje okoliša. Naša zemlja je učinila puno na smanjivanju problema plastičnih vrećica i ambalaže. Vrećice se naplaćuju, a nude se papirnate ili, još bolje, platnene. Boce se mogu vratiti uz povrat od pola kune po boci. Znamo da neke obitelji žive od prikupljanja boca. U našim gradovima nema više plastike po parkovima niti boca po cestama, kao što se to zna vidjeti u nekim istočnjačkim zemljama. Međutim, Europskoj uniji to nije dovoljno. Traže da se i sav otpad iz domaćinstava reciklira. Očekuju od nas da do određene godine recikliramo najmanje 80% kućnog otpada. Mi smo još daleko od tih zahtjeva, tek negdje na 15%. U nekim smo segmentima već prekoračili zadane rokove, poput reciklažnih dvorišta i sanacije nekadašnjih odlagališta. Čekaju nas, navodno, i neke kazne!

Koliko sam shvatio, u iskorištavanju otpada iz domaćinstava postoje dva pristupa. Jedan je da se sav otpad sakuplja na jednom mjestu, bez odvajanja, te se potom razdvajaju korisne reciklažne sirovine od stvarnog smeća. No, niti to "smeće" se ne baca, već se spaljuje u modernim spalionicama, od čega se dobiva korisna energija. I tako na kraju od našeg kućnog otpada postanu neke nove korisne tvari (staklo, metal, plastika i sl.) i energija. Primjer za to je spalionica otpada u samom Beču iz koje se, navodno, ne širi neugodan miris, a samu zgradu je dizajnirao i ukrasio jedan od najpoznatijih svjetskih umjetnika, Bečlija Hundertwasser. Energijom iz te spalionice u Beču se grije 50 000 domaćinstava.

Drugi pristup u iskorištavanju otpada je njegovo odvajanje i sortiranje u domaćinstvima. To je za krajnje korištenje jednostavniji i jeftiniji model. Iskorištava se besplatna radna snaga unutar svakog domaćinstva. Stoga su nam unazad nekoliko godina na prikladnim mjestima ponuđeni kontejneri u koje smo odvojeno odlagali staklo, plastiku i papir. Vrijedne sirovine. Ostatak smo bacali u kontejnere pred kućom, koji su bili ograničenog kapaciteta pa su se praznili tri puta tjedno. Tko je bio savjestan, odvajao je korisne sirovine. Dakako, dobar dio domaćinstava nije se ponašao ekološki osviješteno pa smo često u kontejnerima za otpad viđali i plastiku i staklo.

Europa nas želi dovesti u red. Nudi nam novac, a uz to i prijeti novčanim i drugim sankcijama, sve s namjerom da saniramo smetišta stara više desetaka, pa i stotina, godina (primjer Jakuševca i mnogih drugih). Nudi nam novac za prikupljanje otpada iz domaćinstava.

Samobor je uvijek bio lijep i čist grad pa su očito gradske vlasti odlučile pokazati ekološku osviještenost uvođenjem novog sustava prikupljanja otpada. Tako je nedavno u mojoj ulici (Ulica 9. svibnja) počelo prikupljanje odvojenog otpada u posebne velike kontejnere smještene ispod zemlje. U toj ulici sagrađena su četiri skupljališta s po četiri kontejnera. Odvojeno se odlažu staklo, plastika, papir, komunalni i biološki otpad. Ovaj potonji i najveći još nije zaživio. I tako stanari moje ulice u zadnjih mjesec dana u svojim stanovima razvrstavaju otpad i odvojeno ga odlažu u kontejnere pred kućom.

Čini se korisnim i efikasnim. Jedino što smo od neke ostavice u kući napravili mali reciklažni prostor, što baš u malim stanovima od 50 m2 i četiri člana obitelji i nije neko sretno rješenje. Potom odnosimo prikupljeno i uz pomoć ključa (?) odlažemo u određeni kontejner. Kontejneri su veliki pa ih se prazni samo jednom tjedno. A to je dovoljno da se odbačeni otpad usmrdi. Ne samo u blizini tih kontejnera, nego i na većoj udaljenosti kruži nesnosan smrad. Stanari čiji su stanovi okrenuti prema ulici od smrada ne mogu imati otvorene prozore. Da ne govorimo i o rojevima muha koje lete oko poklopaca. Mislim da će oni imati pravo na posebnu godišnju rentu, poput stanara Jakuševca, a tržišna vrijednost njihove nekretnine znatno će pasti. Uskoro će doći do jasno artikuliranog nezadovoljstva građana i zahtjeva za vraćanjem na staro. Ovdje je nešto doista trulo i jako smrdi!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)