Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Kako se boriti protiv uznemirujućih vijesti koje truju naše duše

Prebaciti kanal ili "uživati"?

Poznajem ljude koji gase televizor kad počnu vijesti. Ne žele da im truju dušu vijestima koje ih uznemiruju, na koje nemaju nikakvog utjecaja. Ja imam obrnutu navadu. Volim čuti što ima novog kod nas i u svijetu. Smatram da moram biti obaviješten o onome što se događa i što je trenutačno u žiži društvenog interesa.

Svjestan sam činjenice da naši urednici nastoje donijeti najatraktivnije vijesti, one koje će zadržati gledateljstvo ispred ekrana. U tome se ponekad prelazi preko granice dobrog ukusa. Primjerice, sinoćnje vijesti u udarnom terminu donose priču o nastavku agonije naše brodogradnje. Žao mi je radnika, ali i oni moraju shvatiti da država nije krava muzara za interese privatnog kapitala. Dosta je to bila u mnogim dosadašnjim situacijama pa i u slučaju Uljanika i 3. maja. Sjetimo se samo restrukturiranja bankarskog sustava u koji je uloženo neusporedivo više negoli je dobiveno njihovom prodajom. A takvih "restrukturiranja" je bilo previše.

Nakon vijesti o štrajku radnika slijedi niz vijesti iz naših sudnica. Vječiti osumnjičenik je bivši premijer i predsjednik najveće stranke. On je već i ostario na sudskim procesima koji se vode bez kraja i konca. Tek što bude osuđen za neku veliku makinaciju, u kojoj je pribavio nelegalno veliku materijalnu korist, viša sudska instanca dokida je i čitav proces se tako nastavlja u nedogled. Vjerujem da on niti sam ne zna zbog čega mu se sve sudi pa na svako pitanje o krivici daje istovjetan odgovor da se ne osjeća krivim i da nije počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Tek što izađe iz sudnice u jednom postupku već ulazi u sudnicu u drugom. Čak se niti odvjetnici ne mijenjaju. Uz njega je uvijek dobro uigrani odvjetnički tandem, koji je u mnogim sporovima bio pobjednički (zbog umjetnosti izvrtanja činjenica i pronalaženja "rupa" u zakonu).

Slijedi priča o suđenju za ratne zločine počinjene na teritoriju Hrvatske. Ima gradonačelnik Vukovara pravo. Stotine i stotine zločina je počinjeno bez presude krivcima. Godinama se ništa ne događa, a sad odjednom pokretanje postupaka na sve strane. Kažu u MUP-u da najbolji istražitelji rade na tim kompliciranim slučajevima. Ja sam laik za kriminalistiku, ali vjerujem da bih vrlo brzo posložio činjenice i zbrojio dva i dva. Zločini su počinjeni, većina žrtava je pronađena, ima živih svjedoka, znaju se imena počinitelja ratnih zločina i to još državnom odvjetništvu nije dovoljno. Očito se čeka povoljan politički trenutak za pokretanje takvih postupaka. Čeka se suglasnost politike. Okupljanje nezadovoljnih građana, prije svega branitelja i članova njihovih obitelji, urodila je plodom, ma koliko to političari negirali.

I kao da nam u jednim vijestima nije bilo dovoljno sudnica i neefikasnih sudskih procesa, urednici vijesti pojačavaju svoju dozu podužim prilogom sa suđenja požeškom županu i umirovljenom generalu. Nije više u stranci, izbačen je, pa se može slobodno "pljuvati" po njemu i obiteljskoj situaciji. Ne umanjujući značaj obiteljskog nasilja, koje se ne smije tolerirati ni na koji način, ocjenjujem da je izvještaj iz sudnice bio posve neprimjeren. Zamislite, supruga mora pred kamerama iznositi detalje iz svog obiteljskog života i opisivati ponašanje svog nasilnog supruga. Pa zar joj nije dovoljno što je godinama proživljavala, nego je treba razapeti na križ i razgolititi njen jad pred znatiželjnom javnošću. U najmanju ruku degutantno, a za nju kao žrtvu uvredljivo. U sudnici brojni znatiželjnici, vjerojatno dobri poznavatelji obiteljskih prilika bračnog para koji je razapet na križ srama. Sjedi i okrivljeni suprug, navodni nasilnik, preljubnik i sve najcrnje što mu se kao suprugu može staviti na teret. On sjedi bez riječi, zacrvenjen i s nelagodom namješta naočale. A supruga mora pred svima, pa i javnošću kroz kamere, opisati i ponovno proživjeti traume s kojima je živjela godinama.

Da nam zagorčaju večer do kraja, ako ne i život, vijesti nastavljaju s neiznenađujućom odlukom američkog predsjednika da će se povući iz sporazuma o kontroli nuklearnog naoružanja koji je davnih godina sklopljen s Rusima i koji je napokon zagarantirao mirniju fazu života na ovom planetu. Procjenjujem gotovo svaku odluku tog neobičnog predsjednika provokativnom i opasnom za čovječanstvo. Zamislite, umjesto da se otvaraju granice za protok roba i ljudi, on ih zatvara. Ulazi u trgovinski rat s Kinom i ostatkom svijeta. Cijene rastu. Povlači se iz sporazuma o smanjenju industrijskog zagađenja zbog kojeg nam prijeti klimatska katastrofa. Zatvara granice prema Meksiku i podiže zid, a mi u Europi smo ga tek nedavno porušili. Ratnim i huškačkim djelovanjem izaziva nemir u mnogim zemljama iz kojih hrle izbjeglice u Europu. Cilj je jasan – destabilizacija moćne europske zajednice. A kad pred svojim vratima ima tek šačicu izbjeglih iz Latinske Amerike odbija ih vojskom na granici.

Jedino dobro i pozitivno u tim vijestima je priča o uspjesima naših fenomenalnih sportaša i lijepo jesenje vrijeme koje je pred nama. Srećom smo preslabi da i to uništimo i promijenimo.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)