Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Živjeti u gradu "na vodi" znači jako puno – to oplemenjuje

O samoborskim mostovima

Živjeti u gradu kroz koji protječe rijeka velika je prednost. Dokoni čovjek rado šeće obalama rijeke. Umirovljenici sjede na klupama u hladovini stoljetnih stabala i promatraju prolaznost vremena, poneki razmišljajući kako je lijepo filozof izrazio vječnu prolaznost svijeta riječima Panta rhei, odnosno sve teče, ili drugi koji je ustvrdio kako se u istu rijeku nikada ne može stati dva puta. Bake i roditelji rado izvode dječicu kako bi se igrali na njenim obalama. Stanovnici grada skloni rekreativnim aktivnostima koriste staze koje se protežu duž rijeke te trčkarajući uživaju u promjeni krajobraza. Ima na tim stazama mjesta i za ozbiljnije bavljenje rekreacijom i trčanjem, a mjesta ne nedostaje niti brojnim biciklistima. Dakle, uz rijeku ima mjesta za svakoga koji je dobronamjeran i uživa u ljepoti koju mu pruža protjecanje rijeke kroz njegov grad.

Sreću da kroz njega protječe rijeka imaju i naš Samobor i njegovi stanovnici, a i brojni gosti koji uživaju šećući od glavnog gradskog trga pa sve do podno ruševina Staroga grada koji se uzdiže na proplanku iznad Vugrinščaka. Lijepa je naša rječica Gradna, nema što! A na njoj su još i ljepši brojni mostovi koji spajaju njegove nedaleke obale. Zbog potrebe brzog prelaska s jedne na drugu stranu rječice kroz stoljeća stanovnici Samobora gradili su mostove. Najstariji je vjerojatno onaj na glavnom gradskom trgu. Tu je i najstarija jezgra grada koja datira iz proteklih stoljeća pa se može pretpostaviti da je na tom mjestu već u najranijim danima grada postojao most koji je spajao njegove obale. Samobor je bio sajmišno, trgovačko i obrtničko mjesto koje je trebalo dobre komunikacije unutar grada i one prema drugim okolnim selima i nedalekom Zagrebu. A bez mosta nema dobre komunikacije preko rijeke. Bilo kako niskog vodostaja Gradna u nekim mjesecima i nakon obilnih kiša zna jako nabujati pa bi prelazak preko tako brze i visoke vode bio onemogućen bez solidnog i sigurnog mosta. Dakle, Samobor od samog svog osnutka imao je preko Gradne neki most, dakako drvene konstrukcije, kakvi su se u srednjem vijeku gradili za potrebe volovskih zaprega, kočija, konjanika i pješaka. A most je bio i mjesto lake kontrole prometa roba i putnika. Poznato ja da se preko nekih mostova naplaćivala mostarina kao svojevrsna naknada za brz i siguran prijelaz preko rijeke te za njegovu obnovu.

Danas preko Gradne u Samoboru prelazi nekoliko mostova. U užem središtu grada ima ih desetak, od kojih su neki samo za prelazak pješaka i biciklista. Čak se gradi i novi za potrebe nekog budućeg ugostiteljskog objekta, barem tako pretpostavljam. Neki od mostova građeni su od solidnog materijala, a ceste koje prelaze preko njih su asfaltirane. Logično, jer ti mostovi služe za cestovni promet. Kratki su pa preko njih mogu prolaziti i kamioni pod većim teretom bez ikakve opasnosti za njih i sam most. Međutim, neki među njima građeni su od tradicionalnog materijala, drveta. Neki su i nadsvođeni drvenom konstrukcijom i krovom. Prelijepi su. Drvena građa ukrašena je prikladnom ornamentikom i zaštićena od vremenskih nepogoda. Datiraju iz kraja 19. i početka 20. stoljeća. Bez obzira na kvalitetu i postojanost drvene građe, koja je u većini hrastova, oni su svojevremeno bili namijenjeni isključivo za promet zapregama koje su prevozile poljoprivredne i obrtničke proizvode ili ljetinu koju je valjalo spremiti za nadolazeću zimu. Nikako nisu bili predviđeni za neku drugu vrstu prometa, koji u to vrijeme nije niti postojao.

A danas ih naši sugrađani koriste kao da su građeni za automobilski i kamionski promet. Voze po njima, čak ni ne usporavajući brzinu kretanja, tako da prolaznici moraju biti oprezni žele li izbjeći nesreću. A most trpi i trpi. Neko vrijeme odolijeva nevolji, a potom popušta i pokazuje znakove preopterećenosti. Daske postanu rasklimane, pucaju i škripe, a klinovi se izvlače. To je znak našim gradskim ocima da je vrijeme uložiti novac u obnovu ponekog mosta. Žao mi je kada vidim da se nakon renoviranja drvenog mosta on i dalje koristi neprimjereno. Koliko sam uspio uočiti za moga kratkog dosadašnjeg življenja u ovom prelijepom gradu na obali Gradne (zadnjih 12 godina), obnova drvenih mostova događa se svakih deset godina. Nije li vrijeme da se zabrani neprikladan promet preko naših prelijepih drvenih mostova? Znam, bilo je pokušaja, ali očito bez pravog rješenja i konačnog uspjeha.

Pišem ovo jer je upravo završilo renoviranje drvenog mosta iz 1922. u središtu grada. Ponovno je zablistao u prvobitnom sjaju. Ali, koliko dugo će to potrajati kada brojni nesavjesni vozači prelaze preko njega i kad treba i kad ne treba? Oni koji drže do izgleda našeg grada trebaju poduzeti nešto kako bi se sačuvala ljepota naših mostova i kako bi nas podsjetili na mostove Venecije, kako mi znadu reći prijatelji kada dođu u posjet, a ja ih ponosno provedem središtem grada preko nekoliko drvenih mostova i šetnicama duž naše rijeke Grade. Sačuvajmo ono što smo naslijedili od naših predčasnika, nekadašnjih stanovnika Grada Samobora.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)