Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Život izvan čopora bio je opasan i posve nesiguran

Život izvan čopora nije moguć

Nesumnjivo je u socijalnim teorijama današnji čovjek – homo sapiens određen prije svega kao društveno biće – homo socialis. To u osnovi znači da čovjek pripada nekom društvenom ustroju, bez obzira na mogućnost da pojedinci žive usamljeničkim životom, kao nekada isposnici u svojim izoliranim nastambama na nekoj litici. Tako je to bilo odvajkada. Još su naši preci, a prije njih i neandertalci, živjeli u čoporima. Život izvan čopora bio je opasan i posve nesiguran. Ako bi se kojim slučajem netko našao odvojen od svog čopora, brzo bi stradao od divljih zvijeri ili nekog drugog čopora. Sigurnost je, dakle, oduvijek bila unutar neke društvene zajednice - čopora. Takav obrazac održivog opstanka nastavio se kroz ljudsku povijest sve do današnjih dana. Ma koliko nam se činilo da je današnji čovjek neovisan i sposoban sam odlučivati o svojoj sudbini, ipak je on prije svega povezan sa svojim čoporom. U čemu se danas ogleda takav način života i takva ovisnost o čoporu?

Kada adolescent počne kidati veze koje su ga od rođenja povezivale s temeljnom obitelji, on nastoji naći čvrstu zamjenu za izgubljenim. Nalazi je u društvu sebi sličnih, koji nerijetko osnivaju svoje skupine, tj. čopore. Takav novi čopor nameće svakom svom članu poseban obrazac ponašanja. Često puta društveno neprihvatljiv, što dovodi do pojave maloljetničke delinkvencije. Odrastanjem mladi čovjek mijenja svoje interese pa se najčešće završetkom srednje škole takvi čopori raspadaju. Počinje potraga za pripadnošću novom čoporu. Kojoj će skupini – čoporu pripasti, ovisi o tome što će raditi nekoliko narednih godina. Ako upiše studij, otvara mu se put pripadnosti nekim intelektualnim skupinama. Ako pak odluči zaposliti se, i u tome kojim slučajem uspije, postaje pripadnik skupine radnika u najširem smislu te riječi. Radnička klasa očito predstavlja zaseban čopor, koji štiti svoje članove primjenjujući brojne obrambene metode za zaštitu vlastitih interesa (štrajk, radnički neposluh i sl.). Danas smo sve češće u našem društvu svjedoci djelovanja takvih mehanizama zaštite radništva, kao odgovor metodama izrabljivanja i ugrožavanja koje su imanentne nehumanom neoliberalnom kapitalizmu.

Nažalost, danas u našem društvu imamo sve više onih koji ne pripadaju niti jednoj od ovih skupina (finiji izraz za pojam čopora). Radi se o više od 300 000 nezaposlenih, koji su prepušteni sami sebi. Čim pojedinac ne pripada nekoj od navedenih skupina, izložen je nedaćama i opasnostima svakodnevice. One mogu biti pogibeljne, baš kao i nekada u čoporima prvobitne zajednice. Ipak, mora se priznati da društvo nastoji ublažiti tu izloženost propasti socijalnim mjerama, čiji opseg ovisi o bogatstvu (bruto društvenom proizvodu) šire društvene zajednice. Kako je kod nas BDP nizak, to je i zaštita ugroženih članova zajednice slaba. Dio ugroženih nesumnjivo se okreće osnivanju novih čopora, koji im osiguravaju sigurnost. To je jedan od razloga što je kriminal sve više prisutan u našem društvu. Rekli bi oni – od nečega se mora živjeti. A uzore imaju u našim najeminentnijim predstavnicima političkih elita, koji svojom pripadnošću najelitnijem društvenom čoporu osiguravaju sebi sve društvene pogodnosti i uz to nesmetanu pljačku društvene i privatne imovine njenih članova.

Danas je kod nas najisplativije biti pripadnik političkog čopora. Ako pripadaš nekom od tih čopora, oprostite lapsus calami, mislim na neku od političkih stranaka, tada ti je zajamčena kakva - takva sigurnost da nećeš ostati sam i izložen spomenutim životnim nedaćama. Dovoljno je biti pripadnik nekog sasvim efemernog čopora, a da ne govorimo jednog od dominantnih u društvu, pa da se pojedinac osjeća zaštićenim. U čemu se ogleda ta zaštita modernog čopora – političke stranke? Prije svega u dobivanju radnog mjesta za nezaposlenog člana. A radno mjesto koje je uz to i plaćeno (da mu poslodavac isplaćuje plaću) danas je najveća blagodat. To je velik iskorak iz jednog posve nezaštićenog čopora nezaposlenih u više - manje zaštićeni čopor zaposlenih.

Danas u našem društvu nema zapošljavanja bez političke pripadnosti (tj. podobnosti) jednom od čopora. Izuzetno rijetko su za to nužne neke kvalifikacije. Uglavnom, nije potrebno ništa, osobito ako se netko uključuje u aktivan život takvog čopora, tj. ako želi postati pripadnikom političkih elita. Takav sustav je uspostavljen od najniže razine lokalne vlasti do najviših državnih struktura. Pametan i sposoban čovjek ni na koji način ne može postati čak niti članom nekog od najmanjeg općinskog vijeća, a kamoli nešto više u toj političko – društvenoj hijerarhiji. Nedavno mi je rekao jedan mladi čovjek da se zbog dobivanja posla učlanio u politički čopor koji na lokalnoj razini odlučuje o tom radnom mjestu. Pritom mi nije znao reći kako se točno zove ta politička stranka u koju se učlanio.

Zaključujem da je i za dobivanje mjesta čistačice javnog zahoda nužna pripadnost nekoj političkoj stranci. Očito i dalje vlada zakon čopora.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)