Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Pedofilija postaje velik javnozdravstveni problem

Prepoznajte indirektne znakove

Sve ono što izaziva povećanu pozornost javnosti i što poprima povećanu učestalost u društvu (ili se o tome češće govori zbog nestanka tabu tema u javnom komuniciranju), a ima utjecaj na zdravstveno stanje populacije ili makar jednog njenog dijela, može se svrstati u područje interesa javnog zdravstva. Dovoljno je otvoriti novine ili poslušati vijesti i shvatiti da je pedofilija učestala pojava i da nikako ne smije biti zanemarena s javnozdravstvenog stanovišta, koje uvijek u sebi uključuje prevenciju neke pojave. Istraživanja su pokazala da u prosjeku 12-25% djevojčica i 8-10% dječaka doživi neki oblik seksualnog zlostavljanja u dobi do 18 godina.

Pedofilija je sastavni dio velike skupine poremećaja koju općenito nazivamo spolno zlostavljanje i uznemiravanje djece. Prije svega to je uključivanje djece u dobi do 15 godina starosti u spolnu aktivnost. Pedofilija obuhvaća čitav spektar aktivnosti, od običnog voajerstva gole djece, promatranja djece prigodom svlačenja, milovanja djece, vlastitog pokazivanja, oralnog seksa nad djecom, do masturbiranja te zajedničkog gledanja pornografskih sadržaja.

Pedofil nastoji opravdati svoje postupke uključivanja djece u seksualne aktivnosti. To opravdava tvrdnjom da su djeca sama tražila spolni kontakt te da pritom djeca više uživaju od samog počinitelja. Tvrde da je njihova aktivnost neškodljiva, nenasilna, čak, štoviše, podučavajuća za dijete. Često sebe ne vide kao seksualnog uznemirivača i napasnika.

Sklonost pedofiliji ne mora se iskazati sve do kasne životne dobi, ali se češće iskazuje u adolescenciji. Poremećaj je učestaliji kod onih koji su i sami u djetinjstvu bili žrtve seksualnog uznemiravanja. Stoga pedofili traže najčešće žrtve među djecom iste životne dobi u kojoj su i sami bili kada su doživjeli to iskustvo.

Prema novijim istraživanjima, podaci o učestalosti pedofilije unutar populacije nisu pouzdani. Mnogi ljudi zamišljaju pedofile kao neke nakaze, koje će nenadano zaskočiti i silovati dijete. No, to su obično susjedi, prijateljski raspoloženi vjernici, članovi obitelji ili povjerljivi suradnici. Oni dolaze iz svih životnih sredina i svih socioekonomskih skupina. Mogu biti i muškarci i žene, bogati i siromašni, zaposleni i nezaposleni, religiozni i nereligiozni. Široko je rasprotranjeno pogrešno uvjerenje da te osobe napadaju djecu na ulici i prisiljavaju ih na spolni odnos. Mada se to ponekad i događa, ipak su najvećim dijelom uzmenirivači djece odlasli koji zavode djecu putem prikladnog intimiziranja i nagovaranja te su poznati djetetu.

Tajna se održava između počinitelja i žrtve ili unutar obitelji. Tek kad žrtva odraste smogne snagu govoriti o svojim iskustvima. Tako je došlo zadnjih godina da se sve više u SAD-u govori o pedofiliji unutar crkve, o čemu je govorio i sam papa, te se ispričao svim žrtvama na nepravdi i bolu koji su im učinili tamošnji svećenici u zadnjih pola stoljeća, od kojih neki i vrlo visoko pozicionirani u crkvenoj hijerarhiji.

Uloga društva usmjerena je prije svega na rano otkrivanje spolnog uznemiravanja ili zlostavljanja djece, uključujući i pedofiliju. Kako su neki oblici zlostavljanja prikriveni i odvijaju se unutar obitelji, to je takve oblike zlostavljanja vrlo teško rano otkriti. Velik broj pedofila ostaje stoga nepoznat javnosti.

Dijete će neizravno pokazivati da se nešto događa, premda to ne treba precizno verbalizirati. Dolazi do promjena u ponašanju, povlačenja u sebe, izbjegavanja igre sa svojim vršnjacima, dijete postaje depresivno, a može se javiti ekscesivna zavodljivost, loša emocionalna kontrola, neprikladne seksualne igre, sklonost ka promiskuitetu i dr. Prisutnost nekoliko ovakvih obilježja izaziva sumnju da se s djetetom nešto događa. Ti indirektni znakovi trebaju biti prepoznati od okoline djeteta, prije svega roditelja, bliskih rođaka, odgajatelja, nastavnika i drugih koji rade s djecom.

Sa stanovišta policije dramatičan porast pornografije, posebice na internetu, ne može proći neopaženo. Dostupnost interneta gotovo svakom djetetu u školi, a kod velikog broja i kod kuće, omogućuje širenje pornografskog dječjeg sadržaja gotovo nekontrolirano. Za policiju otkrivanje ovih slučajeva predstavlja tehničko pitanje i zahtijeva dobro uvježbane i informatički obrazovane istražitelje. Preko ovog medija mogu neograničeno i bez ustezanja pristupati vulnerabilnoj djeci. Na taj način su oni u komunikaciji s djecom uz manji rizik i jednostavnije. Policija je upoznata s ovim tipom ponašanja i s vremenom može ući u trag takvom uznemirivaču.

Svaka spoznaja od bilo kojeg stručnjaka (socijalni radnik, nastavnik, odgajatelj, zdravstveni radnik, psiholog, defektolog) da postoji sumnja na seksulano zlostavljanje obvezuje ga da ovo prijavi policiji. Stoga rano detektiranje problema podrazumijeva multidisciplinaran pristup u rješavanju problema, što znači uspostavljanje kvalitetne komunikacije između centara za socijalnu skrb i drugih službi.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)