Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Nasilje je postalo brzorastući javnozdravstveni problem

Razorne posljedice nasilja

Nasilje je jedan od ozbiljnih društvenih problema, sveprisutan u svim društvenim zajednicama. Zbog toga SZO već 1996. u svom prvom Izvješću o nasilju i zdravlju ukazuje na nasilje kao jedan od vodećih i rastućih javnozdravstvenih problema. U okviru toga ističu potrebu bolje međunarodne suradnje. Nasilje je postalo vrlo kompleksan i sveobuhvatan problem. Stoga je i definicija nasilja različita, ovisno o tome tko ga i u koju svrhu definira. SZO definira nasilje kao "namjerno korištenje fizičke snage i moći prijetnjom ili aktivnošću prema samome sebi, prema drugoj osobi ili prema grupi ljudi ili čitavoj zajednici, što bi moglo rezultirati ili rezultira ozljedom, smrću, psihološkim posljedicama, nerazvijenošću ili deprivacijom". U našem Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji zakonodavac je definirao pojam nasilja kao svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja.

Unutar zajednice posebno rizične skupine su muškarci u dobi od 15 do 29 godina. Među njima je smrtnost zbog ubojstava gotovo 20/100 000. Stariji muškarci, oni u dobi iznad 60 godina, skloniji su suicidima pa je stopa samoubojstava (45/100 000) dvostruko viša od one među ženama iste dobi.

Učestalost nasilja različita je na različitim kontinentima i državama. Prema podacima SZO najviša je u nekim zemljama Latinske Amerike te središnje i južne Afrike. Najviša stopa smrtnosti zabilježena je u Gvatemali sa 74,9/100 000. Srednja stopa smrtnosti je primjerice u Ruskoj Federaciji (16,2) ili Tajlandu (9,6), dok je niska stopa u većini europskih zemalja. U Hrvatskoj je zabilježena stopa od 1,6/100 000, što nas svrstava na 141. mjesto u svijetu. Za razliku od, primjerice, Slovenije (0,7) ili Austrije (0,5) u kojima je stopa smrtnosti uzrokovana nasiljem izrazito niska.

Što se tiče samoubojstava, stopa je najviša u zemljama bivšeg SSSR-a. Tako je u Litvi 31,2. Stopa je izrazito visoka u Mađarskoj (17,9) i Ukrajini (16,9). Hrvatska sa stopom od 12,1 spada u skupinu zemalja sa srednje visokom stopom suicida (nalazimo se na 44. mjestu u svijetu), poput Švicarske (12,6), Kine (12,1) ili Švedske (11,7). Nisku stopu suicida imaju zemlje u kojima je islam glavna vjera, ali i zemlje poput Meksika i Italije (4,5/100 000).

Procjenjuje se da je od ukupnog broja poginulih zbog nasilja 1/2 u vezi sa samoubojstvima, 1/3 zbog ubojstava, a 1/5 zbog oružanih sukoba (rat, terorizam).

Prema podacima u Hrvatskoj godišnje se zabilježi oko 3000 nasilnih smrti (68,4/100 000), od toga je oko 2100 nastalo nesretnim slučajem (48,4/100 000), 800 samoubojstvom (17,9/100 000), ubojstvom 80 (1,8/100 000). Nasilne smrti su znatno rjeđi uzrok smrti u žena (44,3/100 000) nego u muškaraca (94,3/100 000). U Hrvatskoj se kroz godine bilježe oscilacije broja počinjenih samoubojstava, kao i stope na 100 000 stanovnika, uz trend opadanja od 1999. godine. S obzirom na spol omjer samoubojstava muškaraca i žena kretao se u rasponu od 2,2 do 3,6:1.

Posljedice nasilja za raznovrsne. S jedne strane imamo povećan broj smrti, osobito među mlađim i radno sposobnim osobama, a s druge povećan broj invalidnih osoba. Zbog nasilja ozlijeđene osobe često izostaju s posla. Žrtve nasilja su u povećanom riziku od pojave psiholoških problema do poremećaja ponašanja. Mogu postati skloni suicidu, depresiji, anksioznosti ili korištenju droga. Zbog silovanja javljaju se spolno prenosive bolesti i neželjene trudnoće.

U okviru javnozdravstvenog pristupa nasilju važno je spomenuti načine prevencije. Primarna prevencija odnosila bi se na postupke suzbijanja pojave nasilja, dakle, prije negoli se ono dogodilo. U okviru sekundarne prevencije, nakon što je do nasilja već došlo, nužno je poduzimati mjere hitne pomoći (uključujući i onu psihološku), ali i drugih oblika liječenja. Tercijarna prevencija odnosila bi se na kontinuiranu zdravstvenu skrb (rehabilitacija) i smanjenje psihofizičke invalidnosti (reintegracija). Pristup u prevenciji nasilja uvijek mora biti multidisciplinaran. Mora se uspostaviti uska suradnja s prosvjetnom službom, socijalnom službom, službom za psihološku pomoć, pravosudnim organima, kriminalistima i ekonomskim stručnjacima.

U borbu protiv nasilja, važnog i sve više rastućeg javnozdravstvenog problema, treba uključiti sve raspoložive potencijale. To su na lokalnoj razini edukatori, socijalni radnici, zdravstveni radnici, poslodavci, policija i upravna tijela lokalne zajednice. Najbitnija je prevencija nasilja na lokalnoj razini. O njenoj uspješnosti ovisi uspjeh prevencije na državnoj razini, kao i međunarodna suradnja na prevenciji nasilja. Na državnoj razini potrebna je suradnja više ministarstava (obrazovanja, zdravlja i socijalne skrbi, unutarnjih poslova, obrane) i drugih relevantnih državnih struktura. Međunarodna suradnja služi razmjeni znanja i iskustava i na taj način pridonosi uspješnoj borbi protiv nasilja na globalnoj razini.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)