Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

2. nastavak priloga o siromaštvu, koje je postalo jedan od najvećih svjetskih problema

Jesmo li i koliko smo siromašni?

Iz naše balkanske perspektive čini nam se da je siromaštvo zahvatilo samo ove krajeve. Je li to točno? Nedavno je Eurostat, statistički ured Europske Unije, objavio podatke za 2008. godinu. U zemljama EU čak 17% stanovništva (80 milijuna stanovnika) živi ispod granice siromaštva, a među najugroženijima su Letonija (26%), Rumunjska (23%), Bugarska (21%), Grčka, Španjolska i Litva (20%). Smatra se da su ugroženi siromaštvom oni čiji su prihodi i nakon socijalnih davanja ispod praga siromaštva. Prag siromaštva utvrđen je na 60% prosječnog prihoda na nacionalnoj razini. Naši susjedi Slovenci stoje izvrsno (tek 12% siromašnih), u rangu su s Nizozemskom, Mađarskom, Slovačkom i Češkom.

U Europskoj Uniji gotovo 60 milijuna ljudi živi ispod granice siromaštva i imaju ispodprosječna godišnja primanja. Svaki šesti stanovnik živi na granici siromaštva, a posebno žene starije od 65 godina i djeca. Naglo raste i dječje siromaštvo, kod kojeg su naročito ugrožena djeca doseljenika koja se teže uključuju u obrazovni sustav i u tržište rada

(EU definicija - UNDP 2006.).

Osobit problem u Europi i svijetu su beskućnici. U ukupnom broju siromašnih u Europi, prema istraživanjima Europske Unije, udio beskućnika je oko 2,7 milijuna. Ujedinjeni narodi procjenjuju da broj beskućnika diljem svijeta premašuje jednu milijardu.

Podaci iz svijeta govore kako svaki dan umire 50 000 ljudi, uglavnom djece i žena, kao rezultat siromašnih skloništa, onečišćene vode i neadekvatnih sanitarnih uvjeta, a najmanje 600 milijuna ljudi živi u prihvatilištima koji su životno i zdravstveno ugrožavajući. Prema procjenama, 1,3 milijarde ljudi u svijetu živi u siromaštvu, od toga su 70% žene i djevojčice. Procjena je i da ima 23 milijuna izbjeglica. Beskućništvo direktno djeluje na zdravlje. Primjerice, u Londonu očekivana životna dob beskućnika je gotovo 25 godina manja od nacionalnog prosjeka. U Njemačkoj istraživanja iz 2004. godine pokazuju kako 272 000 ljudi žive kao beskućnici, bez krova nad glavom ili bez adekvatnog stanovanja. U Poljskoj je procjena da svake godine oko 34 000 ljudi boravi u prenoćištima, privremenom smještaju ili u hostelima za beskućnike. U Australiji prema popisu stanovnika iz 2001. godine 99 900 ljudi nema doma.

Za SAD se procjenjuje kako 842 000 ljudi ima iskustvo beskućništva bar jednu noć. Prema ovome, procjena je da godišnje u toj zemlji ima oko 3,5 milijuna beskućnika. U Indiji se procjenjuje kako ima 2,3 milijuna beskućnika. Zanimljiva inicijativa pokrenuta je u SAD-u. Inicijativa nazvana "Zajednički cilj" pokrenuta je s ciljem preuređenja napuštenih zgrada u hotele koji bi beskućnicima pružili stalan dom i time im vratili dostojanstvo. Smatra se da se na taj način može pomoći trajnom rješenju problema beskućnika. Ne samo da im se osigurava krov nad glavom, već im se osigurava i socijalno okruženje koje je nužno za njihovu resocijalizaciju. Prvi projekt je bio vezan za obnovu luksuznog hotela Times Square u New Yorku koji je bio zapušten i u jako lošem stanju. Stalnim lobiranjem uspjelo se nagovoriti velike kompanije, ured gradonačelnika i službe za socijalnu pomoć, da podrže ovu inicijativu. Prvi radikalni korak je bio kombinacija smještaja za beskućnike i radnike s niskim primanjima. Sada je to dom za 652 stanara, a polovina njih su prije bili beskućnici. Uspjeh ovog projekta inicirao je otvaranje još triju prihvatilišta u New Yorku.

Da bi se pojasnio dramatičan porast beskućnika, posebice u 80-im i 90-im godinama, iznijeti su mnogi razlozi. Osim što je razina siromaštva u tom razdoblju u razvijenom svijetu općenito u porastu, u isto vrijeme mogućnost jeftinijeg stanovanja u mnogim gradovima naglo opada. Čekanje na socijalne stanove traje godinama, a socijalne pomoći nisu pratile stopu inflacije. Osim ovih faktora, trend porasta broja beskućnika pratile su i promjene u tretiranju kronično mentalno bolesnih, ovisnika o drogama, nemogućnost obitelji da podrže svoje odrasle članove te porast broja prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama.

Što smo dobili ulaskom u EU i jesmo li za to spremni? Naše siromaštvo će se nastaviti. Nadajmo se da će ojačati zemlja pravde i zemlja znanja, što brojni naši političari često deklariraju kao izborni slogan. Zbog kritičnog stanja Europska Uunija proglasila je u Madridu 2010. godinom borbe protiv siromaštva. Milenijski ciljevi razvoja koje su si postavili čelnici vodećih zemalja ne ostvaruju se onako kako je predviđeno. Članice UN-a postavile su si ambiciozne ciljeve da do 2015. prepolove krajnje siromaštvo, svoj djeci osiguraju osnovnoškolsko obrazovanje, zaustave epidemiju AIDS-a, smanje smrtnost rodilja i smrtnost male djece, te prepolove broj ljudi koji nemaju dostup čistoj vodi i osnovnim sanitarijama. Vjerojatno se gotovo ništa od toga neće ostvariti, ali barem znamo pravce društevnog djelovanja.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)