Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Krpeljna upala mozga – ozbiljna posljedica boravka u prirodi

Priroda može mozgu i naštetiti

U prošlom prilogu bilo je riječi o bolestima u prirodnim žarištima. Jedna od njih je i krpeljna upala mozga ili krpeljni meningoencefalitis (KME). To je virusno oboljenje ljudi rasprostranjeno širom Europe i Azije. Bolest je karakterizirana simptomima od strane živčanog sustava sa znacima upale moždanih ovojnica. Do zaraze dolazi isključivo u aktivnim prirodnim žarištima unutar kojih cirkulira ovaj virus. Virus najčešće prenose krpelji, odakle ime ovoj bolesti. Bolest se javlja u toplije godišnje doba, a u ovisnosti je o aktivnosti krpelja. U Europi bolest je blaža s niskom smrtnošću. Bolesti su izloženi svi koji ulaze profesionalno (šumski radnici, poljoprivrednici, stočari, vojnici) ili rekreativno u prirodu (izletnici, planinari).

Dijagnoza ove zaraze nije jednostavna. Za KME značajan je podatak o ubodu krpelja. Pri tome značajno je i područje u kojem je čovjek boravio i mogao biti zaražen. Ako je to područje od ranije poznato kao prirodno žarište KME, postavljanje dijagnoze može biti znatno olakšano.

KME karakterizira naglo izbijanje simptoma nakon inkubacionog perioda od 7 do 14 dana. Bolest je teža u djece negoli u odraslih, a protječe u dvije faze. U prvoj fazi virus kola krvlju i oboljenje je slično gripi. Ova faza traje oko tjedan dana, a slijedi opće poboljšanje kroz nekoliko dana. U drugoj fazi bolesti javljaju se simptomi od strane mozga poput jake glavobolje, mučnine, povraćanja, slabosti i smetnji vida izazvane svjetlošću. Može se javiti i kljenut pojedinih moždanih živaca. Kod najvećeg broja bolesnika bolest ima blaži tijek.

U prirodnim žarištima virus kruži između krpelja i divljih kralješnjaka. Dugotrajno kolanje virusa u krvi dokazano je u najmanje deset vrsti šumskih glodavaca. U nas najčešće krpelj (Ixodes ricinus) služi kao rezervoar i prenositelj KME virusa. Krpelj se može zaraziti na bolesnoj životinji prigodom hranjenja u svim razvojnim fazama. Dokazan je prijenos virusa tijekom više generacija krpelja. Virus opstoji u krpelju do kraja njegovog života. Za vrijeme hranjenja krpelj, putem svoje sline, zarazu unosi u krvotok domaćina. Manje značajan prijenos je putem hrane, i to jedino nekuhanim mlijekom i proizvodima od takva mlijeka (češće kozjim, rjeđe ovčjim i kravljim).

Za stanovništvo koje živi u području aktivnog prirodnog žarišta bolest može imati velik medicinski značaj. U prirodnom žarištu su djeca izložena manjim dozama virusa, tako da dolazi do postepenog prokužavanja uz stjecanje otpornosti. Uz jasnu kliničku sliku stoga češće obolijevaju pridošlice ili oni koji povremeno odlaze u prirodu. Značajno je istaknuti da svaka zaraza dovodi do stvaranja aktivnog prirodnog imuniteta (otpornosti).

U Hrvatskoj je bolest po prvi puta otkrivena 1953. godine uz izolaciju virusa. Najznačajnija prirodna žarišta su u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, dok su druga žarišta od manjeg značaja, jer su oboljenja ljudi u tim žarištima rijetka ili se više ne javljaju. Prosječan godišnji broj prijavljenih bolesnika je 50, dok je smrtnost rijetka (oko 0,2%).

Jedna od osnovnih epidemioloških karakteristika KME je sezonska pojava bolesnika, što je u neposrednoj vezi s aktivnošću krpelja. Prvi slučajevi bolesti u nas javljaju se već u travnju, dok je maksimum javljanja u srpnju. Pojedinačni slučajevi mogu se javljati tijekom cijele godine. Najveći broj bolesnika dolazi sa sela. Bolest se najčešće javlja kod poljoprivrednika i šumskih radnika, koji su profesionalno izloženi zarazi ovim virusom, te kod lovaca i izletnika.

Najefikasnija preventivna mjera je zaštita od krpelja. Područja s inficiranim krpeljima treba izbjegavati kad god je to moguće. U protivnom pojedinci se moraju zaštititi odgovarajućom odjećom i obućom koja sprečava dolazak krpelja na kožu. Nogavice hlača treba vezati. Svaka tri do četiri sata potrebno je pregledati odjeću i ukloniti krpelje. Povremeno pregledavati tijelo i uklanjati krpelje. Uklanjanje s kože obavlja se pažljivo na taj način da u koži ne ostane glava s rilcem (rostrum), što povećava mogućnost zaraze ili izaziva upalne promjene. Moguće je odjeću impregnirati repelentom koji odbija krpelje (permethrin).

U slučaju logorovanja potrebno je pažljivo odabrati teren. Izbjegavati žbunje i nisko raslinje, a šatore postavljati na proplanke. Travu kositi, žbunje raskrčiti i sve to spaliti ili preliti insekticidom. Osim toga, piti samo prokuhano ili pasterizirano mlijeko.

Zaštitu je moguće postići cijepljenjem umrtvljenim ili živim cjepivom ili davanjem seruma u kojem su već gotova protutijela. U posljednje vrijeme u nas se vrši cijepljenje osoba koje su profesionalno izložene zarazi (šumski radnici). Bolest je dugotrajna, kao i oporavak, pa je liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi nužno.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)