Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Sličnosti hrvatske i slovenske metropole

Politike bez kredibiliteta

Velike su bile sličnosti naših dvaju metropola u prošlom tjednu - mladi s razlogom i ciljem na središnjim ulicama i trgovima. Ljubljanu i Zagreb su zaposjeli, ili još zaposijedaju, uglavnom mladi ljudi. Svoje nezadovoljstvo politikom, svijetom, radom, utjecajem kapitala, propisima i birokracijom izražavaju na sebi svojstven način – okupljanjem na ulicama i glavnim trgovima te protestom. Protest je jedino i legitimno oruđe te nezadovoljne mlade generacije, koju je pisac Hristos Homenidis u grčkom slučaju slikovito opisao: "Prije dvije godine bila je to generacija 700 eura, a danas je to generacija 560 eura". Kakva je perspektiva mladih, ako realno sagledamo situaciju u Europi?

U Zagrebu su protesti usmjereni prema sprezi i utjecaju kapitala i politike, koja se uvukla u sve pore i sfere društva. Kapital ne bira sredstva i metode da bi postigao svoj cilj. Možda pojedini objekti koji se ruše na Cvjetnom trgu i jesu "štakornjaci i rupe bez kanalizacije i osnovne infrastrukture", ali postoji i druga strana medalje koja govori o uzurpaciji javnog prostora u centru metropole i zaštićene gradske jezgre. Političari i arhitekti, rasprave i peticije, pro et contra; mladi okupljeni oko nekoliko civilnih inicijativa su odlučili zaposjesti ulicu i naprosto ne odustaju od zahtjeva da se preispitaju već donesena rješenja i odluke.

U Ljubljani su se brojni mladi ljudi okupili na Prešernovom trgu radi drugog pitanja i problema, koji isključivo tišti srednjoškolce i studente – ograničavanje "malog rada", kako glasi definicija rada studenata u predviđenom zakonskom aktu. Govorimo o radu đaka i studenata preko studenskih servisa, gdje bi zakon, koji je u početnoj proceduri, potpuno drugačije regulirao to pitanje, odnosno uveo restrikcije u broju sati rada tijekom jedne godine. Študentska organizacija Slovenije je, nezadovoljna predloženim zakonom, organizirala proteste, koji su se u jednom momentu iz studentskog bunta i revolta pretvorili u nasilje. Epilog tog nasilja je oko 27.000 eura materijalne štete, 31 privedena osoba i gorak okus u javnosti nad silinom agresivnosti koja je iskazana.

Protest je bio mjesto i okupljalište i za izgrednike. Nakon nekog vremena, dobro organizirane skupine, koje su se trudile biti dio mase mladih, su iskapale granitne kocke s trga i počele ih bacati prema Parlamentu. Činilo se k'o da među njima ima profesionalnih kopača i bacača. Bacali su jaja, kamenje, plastične boce i drvene palice. Prosvjednici su u zgradu ubacili dimnu bombu, a policija je odgovorila suzavcem.

Pročelje zgrade Parlamenta je stradalo, a osim stakala oštećene su i skulpture koje su nedavno obnovljene i kulturni su spomenik prve kategorije.

Epilog: osude organizatora, kazneni progoni, odštetni zahtjevi i široka javna analiza o tome je li to odraz stanja u društvu i tko snosi odgovornost. Činjenica je da se nasilno i agresivno ponašanje dogodilo, da živimo u društvu gdje je nasilje jedan od elementa svakodnevice, pogotovo na utakmicama, ali svakako nije prihvatljiv način rješavanja problema. Da li je to odraz sveukupnog nezadovoljstva u društvu, krivog odgoja, nepostojanja kulture dijaloga ili nečeg drugog, ostaje otvoreno pitanje za sociologe.

Za kraj, umjesto komentara izdvojit ćemo još neke dijelove razgovora objavljenog u Sobotnoj prilogi časopisa Delo s grčkim piscem Hristosom Homenidisom: "Politika, kako lijeva, tako i desna, nepovratno je duboko zagađena. Politka je izgubila svoju kredibilnost vođenja. (...) Poslije Drugog svjetskog rata svaka generacija je živjela bolje od prethodne. Sada je tome kraj: naša djeca će živjeti lošije od nas ili kako su živjeli naši roditelji. To se ne može tek tako prihvatiti i zato su mladi ljuti. Jako ljuti. To možete vidjeti na ulicama, fakultetu, doma. Perspektive? Nema ih".

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)