Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U obitelji Franjko sredinom svibnja vrijedno se postavljaju boce na kruške u voćnjaku

Kruška u boci

Na izlazu iz Samobora, prolazeći Mirnovečkom cestom prema Maloj Rakovici, a još i više prolazeći kroz Ulicu Ise Velikanovića, pogled prije ili kasnije odluta na neobičan prizor – stabla s bocama. Budući da su nas davno u školi naučili da na granama ne rastu staklene boce (kao i to da na vrbi ne rodi grožđe), znatiželja izbije u prvi plan i svaka se osoba, neupućena u te stvari, mora zapitati - što je to i kako to?

Odgovor je jednostavan. Radi se o voćnjaku obitelji Franjko i to je prva faza u pripremi njihove poznate rakije viljamovke. Barem tako sve zvuči jednostavno kad vam to objašnjava Danica Franjko, čiji je zarazni osmijeh iza štanda već postao zaštitni znak samoborskih tradicionalnih manifestacija kao što su Proljetni sajam ili proštenje na Tanc placu za Dan grada. Ono što na Daničinom štandu uvijek najviše fascinira su upravo te kruške u boci u rakiji viljamovki.

Dok navlači čarape na boce i povezuje vrpcom te stavlja u košaru koja će biti spremna za sljedeću turu, Danica nam priča kako se cijela kruška nalazi u boci.

- Dok je kruška još mala, u vremenu nakon cvatnje, kada se one još formiraju, kreće se u voćnjak pa se gledaju i biraju najljepše. Kad su otprilike veličine palca tada još mogu proći kroz grlić boce pa se stavljaju u bocu – pojašnjava nam i onda nastavlja da se boce preokreću i učvršćuju te se štite od sunca kako ono ne bi spalilo kruške. Zbog toga i one čarape koje je navlačila na boce.

- Kruškice tako rastu u boci do kolovoza ili rujna, kada je berba. Tada se boce s kruškama skidaju i peru te se u njih toči rakija, koja se pravi od preostalih krušaka – opisuje nam Danica. Kaže i da je to naporan posao tih dva – tri tjedna dok se postavljaju kruške u boce, jer one brzo rastu pa su tada u voćnjaku od ranog jutra pa sve do navečer, dok se ne smrači.

- Ako se zakasni, onda kruškice više ne mogu u posebne boce. Naime, te su boce prije koristili samo fratri iz samostana Pleterje, ali su oni ostali bez voćnjaka pa smo ih mi dobili, počeli koristiti i kasnije nabavljati - kaže nam Danica.

Uz kuću je tek dio voćnjaka, a na pet minuta vožnje, u Velikoj Rakovici, nalazi se veći. Tamo susrećemo i sina Ivicu, svim skijašima i ljubiteljima zimskih sportova vrlo dobrog znanog servisera skija, koji tijekom skijaške sezone najviše vremena provodi u servisu i trgovini, a preostalo vrijeme u voćnjaku.

- Kod nas vam je tak da si svi zajedno pomažemo, počevši od sina, moje snahe, unučadi, supruga i kćerke, koja je pomagala kad je bila s nama u kući, a i sada pomaže kad je god neka veća akcija. Posebno me veseli što je ovaj posao nastavio sin, koji se preko ljeta samo time bavi. Posadio je i novi nasad krušaka. Usput je magistrirao i kineziologiju pa mi je posebno drago što je prihvatio ovu našu zemlju. Pomaže zaista cijela obitelj, koja je vrijedna i poprimila je sve ono kaj smo suprug i ja počeli. Tko voli delati onda mu sve predstavlja veselje, a na kraju donosi i neku korist. Dok je bio pri zdravlju više mi je pomagao moj suprug, a sada me prati da se malo porazgovaramo i da se možemo skupa zabaviti. Jer, čovjeka treba veseliti ono što radi, čak i kad nema prevelike koristi od toga – rekla nam je naša domaćica i dodaje da su prošle godine imali 18 tona krušaka za kuhanje rakije i napravili su oko 1600 litara.

Ivicu smo malo ometali u radu, ali nam je spremno pokazao kako se cijeli proces odvija. Čak je i nama sve izgledalo u tom trenutku jednostavno – boca je već pripremljena i postavlja se okomito na plod te se onda zaveže za veću granu ili na kolac. Onda se sjetite da svake godine treba gotovo 2000 boca oprati i pripremiti, navući na njih čarape, staviti ih na plod, zavezati, čekati da se sve razvije pa pobrati, napraviti rakiju, uliti je u boce, izvaditi kolce i sljedećeg proljeća sve ispočetka. Znači, nije baš sve tako jednostavno.

Naravno, postoje i opasnosti pa nam Ivica kaže da se zna dogoditi da se koja kruška u boci posuši ili nešto drugo dogodi, ali to su rjeđi slučajevi. Naravno, najveća opasnost je veliko nevrijeme. Ove godine najveći problem bile su učestale kiše zbog kojih se nije moglo raditi u voćnjaku, ali na kraju je ova vrijedna obitelj sve uspjela završiti na vrijeme. Priprema se još jedan novi mladi voćnjak, a imaju i jednog radnika koji sada pomaže, i u voćnjaku i u servisu.

- Lijepo nam je ovo delati. Nikad i nije teško kad imate zadovoljstvo, veselje i slogu u obitelji, jer obitelj vam daje motivaciju, ona vas drži. Zato sam vrlo sretna i ništa mi nije teško. Svega ovoga ne bi bilo da nije sloge i ljubavi u kući – zaključila je na kraju Danica Franjko.

Mato Šipuš

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (8)