Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Park-šuma Anindol trpi posljedice maćehinskog odnosa prema tom nekadašnjem ponosu Samobora

Kraj kapele svete Aaaaaaneee....

Zaista su rijetki gradovi koji se mogu pohvaliti park-šumom gotovo u samom središtu grada, kao što ima Samobor park-šumu Anindol na sjevernim obroncima brda Tepec. Zagreb ima Zelengaj i Maksimir, Split ima Marjan, ali to nisu park-šume, već zelenila utkana u gradsko tkivo. Jedino, koliko mi je znano, grad Rab dodiruje park-šuma Komrčar, koju veoma stručno redovito uređuju i čiste.

No, vratimo se mi našem Anindolu. Profesor Marko Peroš, jedan od mnogih autora koji su opisivali Samobor, u svom eseju o samoborskim vrtovima i perivojima, između ostalog piše: "Vrtovi i perivoji samoborskih posebnika kao i javni nasadi jesu ponos i najljepši ukras Samobora te divno predvorje i prijelaz u prekrasnu brdsku šumovitu okolicu..." No, kako se mi danas odnosimo prema tako vrijednom naslijeđu, da li na pravi način i imamo li pravo na takav maćehinski odnos?

Počet ću s imenovanjem šetnica i staza po Anindolu, koje su povezivale sve vrijedne objekte – crkvice sv. Ane i sv. Jurja, na sreću obnovljenim Križnim putom, staze i šetnice do Staroga grada, mnogih (danas) zapuštenih izvora i kaptaža... Uglavnom, sve je obilježeno na priloženoj karti Anindola. Danas više ni jedna šetnica nema imena, a mnoge su u takvom stanju da njima mogu proći samo iskusni planinari. Neke šetnice, pa čak i one koje se svakodnevno koriste, postaju radi širenja korova sve uže. Takvo je i Preradovićevo šetalište. No, ima jedan potpuno zapušten prostor, a to je tzv. Rundela – kružna staza i udolina podno crkve sv. Ane, uz Preradovićevo šetalište. Ovaj prostor trebalo bi urediti za naše licitare, a ne da prodaju svoje uratke vjernicima i hodočasnicima ispred crkve, na istoj lokaciji na kojoj se uglavnom odvija misno slavlje. Potpuno neprimjereno.

Svakako treba spomenuti način održavanja današnjih staza i šetnica. One se jednom godišnje, za Dan grada (dan sv. Ane) "urede" i to tako da se pokosi korov koji sve više zauzima i površine staza te da se posječeno granje i narasla živica ugura sve dublje u šumu, dok su mnoge staze prepriječene srušenim stablima ili su postale neprohodne radi odronjavanja tla.

U park-šumi Anindol postavljeno je nekoliko klupa, koje bi vjerojatno trebale poslužiti šetaču za odmor. Međutim, one se ne održavaju, a korov koji ih je obrastao ne dozvoljava uopće k njima pristup. Ništa bolje se ne održavaju i prazne košare za otpatke, koje su postavljene prije nekoliko godina. Da nema redovnih šetača koji vode brigu o tom okolišu, vjerojatno bi staze bile pune raznoraznog otpada. Navodno ih radnici Komunalca prazne dvaput godišnje. Jednako tako neki korisnici i šetači samoinicijativno u jesen očiste barem stazu od sv. Ane do Staroga grada od otpalog lišća i granja, kako bi barem na taj način smanjili broj krpelja.

Nekada su Samoborci prve skijaške korake upravo započinjali skijanjem na blagoj udolini zvanoj Smrekvina i na samom ulasku u park-šumu Anindol, uz Preradovićevo šetalište. Danas to više nije livada, već zarašten i nepristupačan prostor.

Odvodnja u Anindolu je posebna priča. Za odvod površinskih voda (kišnice) na najugroženijim mjestima postavljene su betonske kanalice. Te bi kanalice imale svoju svrhu da se redovito održavaju, obnavljaju i čiste, što se uopće ne radi. Najbolji primjer i mjesto lošeg održavanja je na Preradovićevom šetalištu, ispod stećka. Umjesto da se kanalice očiste, a polomljene zamijene i prikupljena voda kanalizirano vodi uz rub šetnice, svake se godine tu položi nekoliko kubika novog pijeska, koje prve kiše ponovno odnesu na prostor nekadašnje Rundele, jer su kanalice i dalje polomljene, neuređene i neočišćene.

Mnogo bi se trebalo pisati o Anindolu, o toj jedinstvenoj park-šumi, ali i svim današnjim negativnim odnosima prema kulturnom naslijeđu. Na primjer, Šmidhenove stube su potpuno uništene, staze koje vode od Staroga grada prema sv. Jurju i Vugrinščaku zahtijevaju barem micanje srušenog drveća preko staza, a djelomično i proširenje. Treba urediti i obnoviti kaptaže. Osim toga, potrebno je donijeti službenu odluku o razlikovanju i načinu održavanja park-šuma od parka prirode ili od gospodarskih šuma.

Sve ovo pišem za ljepši Samobor, za grad kojeg će ljudi rado posjećivati radi njegovane prirode i odnosa građana prema njoj, a ne da nam dolaze gosti do trga na kavicu i kremšnite i da usto sjede do parkiranih automobila.

Branko Adamek

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (28)