Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Kako suzbiti i poništiti bilo kakvu autentičnost

Mediteranski šarm friško opranog ve

Prije nekoliko godina obilazio sam neke talijanske gradove uz morsku obalu. Uz jako mediteransko sunce nije bilo velike razlike između uličica u Napulju i onih u Palermu na Siciliji. Kamene kuće, stare stotine godina, iz čijih zidova rastu mesnati listovi kaparija. Iz malih vrtova uzdiže se bugenvilija koja velikom krošnjom i prelijepim cvjetovima prekriva stare zidine ili pročelja kuća. Ulice popločene kamenim pločama koje su, kao i stepeništa, izlizane prolaskom stotina tisuća ljudi kroz stoljeća. A na prozorima (ponistrama) i balkonima (sularima) razapeto uže koje se ponekad preko kolotura proteže od jedne do druge strane uske ulice. Na užetu obješeno oprano rublje. Sve miriše po svježini. Domaćice ponosne čistoćom opranog rublja. Suše ga i istovremeno izlažu pogledima susjeda i slučajnih prolaznika/turista. Neka svi vide da u kući vlada red i čistoća i da se ima. Ma koliko siromašni bili, rublje mora biti čisto i oprano.

Drugom prigodom šećem uličicama primorskih gradova na jugu Francuske te onima u Španjolskoj. Prizor vrlo sličan onom u Italiji. Ne vidim razlike, osim u nekim znamenitostima koje karakteriziraju određeni lokalitet.

Jedna od osobitosti mediteranskog podneblja je sušenje rublja na balkonima i prozorima u svakom "malom mistu". Vizura malih kala i uličica gradića uz morsku obalu nezamisliva je bez rublja koje se suši na jarkom suncu i laganog povjetarca koji njime, kao zastavama, maše prolaznicima. U svijet je otišlo na milijune takvih slika koje su snimili brojni turisti posljednjih stotinu godina. Upravo su takve fotografije, s rubljem koje se suši iznad glava prolaznika, osobitost mediteranskih gradova. Gotovo da je slika kale bez rublja nezamisliva, nekako sterilna, nerealna. Proputovao sam gotovo čitav Mediteran (europski, azijski i afrički dio) i svugdje identična slika.

Uklapa li se ovakva slika turističkih gradova u moderno poimanje turizma? Dakako, razvoj turističkih kapaciteta i raznovrsnost turističke ponude mijenja svijet i počesto mijenja običaje. To je cijena koju mora platiti svaka zajednica koja se orijentira na turizam. Shvatljivo je mijenjanje nečega što ometa razvoj turizma, ali nije dobar pristup promjeni svakog običaja, jer se time gubi identitet zajednice.

Sušenje rublja izloženog na ulici svojevrsna je "lingua franca" mediteranskog podneblja (pojam dolazi od arapskog naziva za sve zapadne Europljane i križare -Franci). Običaj se razvio iz potrebe stanovništva, poput jedinstvenog jezika sporazumijevanja. Primjerice, mediteranskih pomoraca i ribara. Bez obzira odakle bi netko dolazio na brod koristio bi iste nazive za pojedine dijelove broda i razumio zapovjedi. Time bi bila olakšana komunikacija ljudi iz različitih dijelova Mediterana. Tako je i s običajem sušenja rublja. To je svojevrstan simbol i osobitost koja krasi samo mediteranski običajni krug. Nezamislivo je da se na takav način suši rublje, primjerice, u Londonu ili Stockholmu. Vjerojatno bi ubrzo takvo rublje promijenilo svoju boju zbog zagađenja u tim višemilijunskim gradovima s razvijenim prometom i drugim zagađivačima (domaćinstva, industrija i sl.). Stoga se mora prihvatiti činjenica da je sušenje rublja stoljetni običaj stanovništva mediteranskog kruga.

Prema definiciji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža običaji su "tradicijom ustaljeni načini ponašanja s normativnim, ceremonijalnim i simboličkim značajkama; svojstveni određenoj društvenoj zajednici, nezaobilazni čimbenici narodne kulture koji obilježuju značajne trenutke čovjekova života i osobite prigode u životu zajednice vezane uz vjerski i gospodarski godišnji ciklus". Običaji su povezani s tradicijom koja obilježava način ponašanja i djelovanja ljudi u nekom kraju.

Sušenje rublja uklapa se u navedenu definiciju i predstavlja "ustaljeni način ponašanja... svojstven određenoj društvenoj zajednici". Prečesto su naši gradski oci protiv stoljetnih običaja, smatrajući da je to izraz primitivizma koji će naštetiti ugledu nekog mjesta/grada kada dođu turisti sa sjevera Europe potrošiti svoje eure. Zbog nerazumijevanja dubljeg značenja nekog običaja donose naprečac krive odluke. Tako je, primjerice, nedavno gradska vlast u Kaštelima donijela odluku da će biti novčano kažnjen svaki onaj koji na spomenuti način suši rublje. Koje li pogreške! Zar se od naših ljudi očekuje da poput Amerikanaca svoje rublje odnose na pranje i sušenje u javne praonice? Kome se time pogoduje kada to nije za dobrobit lokalne zajednice? Upravo ovaj običaj privlači turiste koji spomenute vizure ne mogu doživjeti u svojoj domovini. To je za njih nešto neobično, nešto drugačije, nešto osobito za Mediteran.

Čega se boje gradske vlasti? Da će komadi rublja pasti s užeta nekom turistu na glavu ili nečeg drugog! Bude li ova odluka provedena u život, a nadam se da će to spriječiti tvrdoglavost (dišpet) naših Dalmatinaca, tada će naši primorski gradovi izgubiti toliko osobit mediteranski šarm.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)