Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

U kojoj su mjeri pobačaji značajan društveni problem u demografskim kretanjima

Može li zabrana pobačaja spasiti Hrvatsku?

Koji su stvarni razlozi da nas je sve manje? Populaciju Hrvatske karakteriziraju procesi starenja. Objektivni demografski pokazatelji potvrđuju stalan trend depopulacije s viškom smrtnosti u odnosu na novorođene. To je dovelo do pada u prirodnom prirastu stanovništva s negativnim predznakom. Činjenica je da je broj porođaja svake godine sve manji (95 000 godišnje sredinom prošlog stoljeća pao je na svega 37 000). Djelomično je razlog tome što je u RH sve manji broj žena u fertilnoj dobi (sposobne za rađanje). U posljednjih 15 godina njihov broj je pao za čak 88 500. S druge strane, žene se sve kasnije odlučuju za rađanje te je sada prosjek životne dobi kod prvog poroda čak 28 godina. To, uz neke druge manje poznate razloge, dovelo je do povećanog udjela sterilnih parova (oko 20%). Broj djece po jednom paru pao je s prosječnih troje (sredinom 20. st.) na svega 1,5.

Postavlja se temeljno pitanje u kojoj mjeri su pobačaji značajan društveni problem u demografskim kretanjima u Hrvatskoj? Problem pobačaja moguće je sagledati jedino u kontekstu službenih podataka koji se vode u RH. A jesu li oni potpuni, to je drugo pitanje. Postoje tri kategorije pobačaja: "na zahtjev žene", "spontani" i "ostali". U posljednjih 15 godina prisutan je stalan pad ukupnog broja pobačaja (s 13 870 na 8 362, odnosno za 40%). Pritom su spontani pobačaji smanjeni za 50%, legalno inducirani za 60%, dok je skupina "ostalih pobačaja" u porastu za 10%. Iskazano na 1000 žena u fertilnoj dobi to je pad ukupnog broja pobačaja sa 14,7 na 10,7/1000, a legalno induciranih sa 7,6 na 3,8/1000. Legalno inducirani pobačaj najčešće traže žene koje još nisu rodile, a gotovo polovica se odnosi na one u dobnoj skupini od 30. do 39. godine. Ovi podaci pokazuju da je u Hrvatskoj stopa pobačaja izrazito niska, niža od prosjeka za zemlje u razvoju (37/1000), za Sjevernu Ameriku (17/1000), pa čak i u odnosu na razvijene zemlje (27/1000), što se obzirom na već spomenutu nepotpunost podataka za Hrvatsku treba uzeti s rezervom.

Zanimljivo je usporediti broj pobačaja s nekim europskim državama. Visoka razina pada (od 50% i više) zabilježena je u Bjelorusiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Latviji, Rumunjskoj, Litvi i Estoniji. U većini zemalja u našem okruženju došlo je do pada, premda ne tako izrazitog kao kod nas.

O čemu nam govore prikazani podaci? S jedne strane imamo pad broja porođaja, a s druge pad broja pobačaja, barem prema službenim podacima. U kojoj mjeri su oni točni teško je zaključiti. Činjenica je da istovremeno nije porastao udio korištenja mjera zaštite od neželjenih trudnoća (kontracepcija), a neka istraživanja pokazuju primjerenu spolnu aktivnost Hrvata. Očito ovdje postoji neki nesrazmjer koji se može pripisati dijelu ilegalno obavljenih pobačaja u brojnim privatnim ginekološkim poliklinikama i ambulantama. Poznato je da osiguravanje mogućnosti pristupa sigurnom pobačaju drastično smanjuje moguće komplikacije i smrtnost trudnica. U zadnjih desetak godina udio hospitaliziranih nakon pobačaja (ukupno svi pobačaji) u Hrvatskoj kretao se između 1,4% i 2,2%. Srećom, u našim uvjetima razvijenosti zdravstvene skrbi smrtni su ishodi vrlo rijetki (na 130 000 svih vrsta pobačaja tri smrtna ishoda).

Koji bi značaj imala zakonska regulativa koja bi posve zabranila inducirane pobačaje na zahtjev žene? Ukupno je godišnje u RH registrirano nešto manje od 3 000 takvih pobačaja. Iz podataka o broju pobačaja u zemljama u kojima je strogo zabranjen inducirani pobačaj na zahtjev žene posve je jasno da takva zabrana nema pozitivan utjecaj na smanjenje broja pobačaja, samo što ih prebacuje iz sfere sigurnog medicinski stručno izvedenog u područje nesigurnog ilegalnog pobačaja, što u konačnici završava porastom broja komplikacija i troškova za njihovo liječenje. Rješenje je u pravilnoj i pravodobnoj edukaciji mladih. Jedan od ciljeva SZO regionalne strategije u spolnom i reproduktivnom zdravlju jest snižavanje broja pobačaja osiguravanjem odgovarajuće reproduktivne zdravstvene skrbi, integriranjem planiranja obitelji u primarnu zdravstvenu zaštitu i programe te uklanjanjem zakonskih zapreka u izboru kontracepcije.

Iz prikazanih rezultata analize dostupnih podataka posve je jasno da se restriktivnim mjerama koje bi išle u smjeru snižavanja broja pobačaja neće postići snažan utjecaj na promjenu populacijskih kretanja. Mnogo veći problem leži u činjenici da je iz godine u godinu sve manji broj žena fertilne dobi, da je prosječna starost pri sklapanju prvoga braka sve veća, da žene rađaju prvo dijete u sve kasnijoj životnoj dobi, da je broj rastavljenih brakova sve veći, da je stopa nataliteta sve niža, da je opća stopa fertiliteta u znatnom padu, te da je broj djece po ženi fertilne dobi sve manji. Ovo upozorava na društvenu klimu u kojoj živi stanovništvo Hrvatske pa bi jedino dugoročne pozitivne promjene društvenih i ekonomskih okolnosti mogle pozitivno utjecati na željene promjene.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)