Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Gdje je čovjek tu je moguća i greška, slučajna ili namjerna

Ne čine samo liječnici greške

Ponukan nekim nedavnim događajima odlučio sam ponovno napisati poneku riječ o stručnoj pogrešci. Gdje je čovjek tu je moguća i greška, slučajna ili namjerna. Ako se ta pogreška dogodi u stručnom radu radi se o vitium artis. Naime, svaka struka ima neka svoja pravila u radu. Neke struke su bolje normirane (pravosuđe i sl.), dok su druge nešto manje (neka umjetnička zanimanja). Kada se radi po pravilima struke govorimo da se radi lege artis. U medicini se to naziva i najboljom kliničkom praksom. Nažalost, pravila nisu u većini trajne vrijednosti. S novim spoznajama pravila struke se mijenjaju. Ponekad to bude posve suprotno od prethodnog stava struke. Potrebno je neko vrijeme da se pravila struke trajne vrijednosti potvrde i u teoriji i u praksi. Nažalost (ili sreću), medicina je jedna od struka koja je jako vezana za određena pravila koja proizlaze iz znanstvenih spoznaja i kliničkog iskustva. Upravo zbog promjenjivosti pravila struke u medicini se osnivaju referentni centri, kao i centri izvrsnosti. U njima se stvaraju spomenuta pravila struke.

U zadnje vrijeme svjedoci smo stručnih pogrešaka u brojnim zvanjima o kojima se javno govori. Ima, dakako, i onih pogrešaka o kojima se manje govori ili u njima pravila nisu strogo propisana. Moramo znati da je u medicini specifična situacija. Postoji interakcija između najmanje dva sudionika: doktora i pacijenta. Nerijetko se tu ubacuje i treći – uzročnik neke bolesti. Svaki od njih ima neke svoje osobitosti. Problem u medicini je što doktor ne zna sve osobitosti osobe koju liječi, jer je to u većini slučajeva povezano s nasljeđem koje je pod utjecajem mnogih, često nepovoljnih, faktora okoline. A još manje zna o mogućim promjenama u osobinama specifičnog uzročnika bolesti. Naprosto bolesnik ne reagira povoljno na propisanu terapiju. Ta činjenica nam postaje sve prisutnija, tako da se sve više govori o individualiziranoj medicini te o genskom liječenju gdje je ono potrebno. To će biti budućnost liječenja. Ali, do tada će biti nepovoljnih ishoda u liječenju koji, nažalost, mogu završiti smrću.

Tako se to dogodilo nedavno s dječakom koji je liječen u Metkoviću. Je li se mogao spriječiti neželjeni ishod, teško je reći. Povjerenstvima Ministarstva zdravstva, Hrvatske liječničke komore i sudskim vještacima ostaje traženje pogrešaka u dijagnostičkim i terapijskim procedurama liječnika, bez uzimanja u obzir osobina drugih u tom procesu (bolesnik, uzročnik bolesti).

Neki dan u medijima je odjeknula vijest kako je iskusni pedijatar osuđen nepravomoćno na kaznu zatvora, jer je njegov mali pacijent preminuo. Ne ulazeći u odluku suda i u stvarne propuste tog liječnika, moram ustvrditi da, kada bi svi bili uspješni, smrtnih ishoda bolesti ne bi trebalo biti. Svakodnevno umire velik broj ljudi zbog raznih razloga. U Hrvatskoj godišnje umire oko 55 000 ljudi, dnevno njih 150. Javnost i mediji se uznemire kada je u pitanju život djeteta, što je razumljivo. Očekuje se da su djeca zdrava i da će dugo živjeti, barem još 80 godina. Ali, nije uvijek tako.

A sada o greškama drugih struka. U svega nekoliko dana objavljeno je u medijima da presuda jednom zlostavljaču postaje upitna, jer je sutkinja pogriješila u nekom datumu kod izricanja presude. Kao da se radi o Svetom pismu. Pa radi se o stručnoj pogrešci sutkinje koja se može vrlo jednostavno ispraviti novim sudskim rješenjem. Ili drugi, puno poznatiji slučaj. Navodno se bivšem premijeru ne može suditi za ratno profiterstvo, jer je u sudskom postupku ili pri izricanju presude počinjena proceduralna pogreška. A ja se pitam da li je to bilo slučajno? Narod kaže da novac buši gdje bušilica ne može! Godinama se vodi sudski postupak. Potroše se milijuni na dokazivanje krivice i na kraju sve padne u vodu zbog neke ne/namjerne proceduralne pogreške.

Ili, primjerice, gradnja cestovne infrastrukture. Gotovo je frustrirajuće doći vozilom na parkiralište ispred dva naša velika trgovačka centra, West Gate i Arena centra. Vozač se izgubi i nikako da pogodi pravi put kojim može izaći s parkirališta. Ili neke naše podzemne garaže u kojima se lako izgubi i čovjek, a kamoli ne vozilo. Pitam se kakvi su to cestovni stručnjaci koji tako projektiraju. Gdje su oni i na koji način završili prometni fakultet?

A o promašajima u investiranju, koje su predložili ekonomski analitičari ili političari (bez zanimanja) da i ne govorimo.

I dok se u onom prvom slučaju, doktora, svi odlučuju za njegov linč, doživotno oduzimanje licence i u konačnici zatvor, u ovim drugim slučajevima nikome ništa. Kad je sudac odgovarao za pogrešnu presudu ili stručnu pogrešku? Kad je netko odgovarao za pogrešno projektiranu cestu, na kojoj je zbog krivih nagiba ili nečeg drugog poginuo veći broj vozača, a da o materijalnoj šteti i ne govorimo? Nikada nitko! Ali doktore, kojih ionako nemamo dovoljno u svim segmentima te djelatnosti, i čije školovanje traje najmanje 10 godina nakon završetka srednje škole, njih se rado razapinje.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)