Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Svi koji su u dodiru sa životinjama moraju računati na opasnu bolest

Bjesnoća – sigurno smrtonosna bolest

Od svih bolesti iz skupine zoonoza bjesnoća je svakako najteža i najopasnija bolest. To je stoga što se radi o teškoj i zasigurno smrtonosnoj bolesti, kako za životinje tako i za čovjeka. Uzročnik bolesti je virus koji se razmnožava u mozgu i drugim dijelovima središnjeg živčanog sustava.

Što je s bjesnoćom među životinjama i kakva je zaštita? Svaki onaj koji drži psa u svojoj blizini, a posebice se to odnosi na naša domaćinstva, mora imati na umu da je uvijek moguća pojava bolesti, ako pas nije propisno cijepljen. Period inkubacije, a to je vrijeme od zaražavanja pa do pojave prvih simptoma bolesti, kod psa većinom traje od tri do šest tjedana. Bolest se u psa može javiti kao tipična ili manijakalna te kao tiha ili depresivna bjesnoća. U početku bolesti pas se nerado odaziva na pozive, skriva se, laje bez razloga, ne jede uobičajenu hranu, ali uzima predmete i guta ih. Gutanje postaje otežano, a iz usta se cijedi slina. Ovaj stadij traje do tri dana. Kako bolest napreduje, javlja se biješnjenje psa, trga se s lanca, grize sve do čega stigne, napada druge pse, životinje i čovjeka, obično odluta od kuće. Konačno nastupa paraliza grkljana i ždrijela te oduzetost nogu i trupa, a pas ugiba od gušenja. Bolest traje prosječno pet, a najdulje 13 dana.

Kod mačke bolest je vrlo slična onoj kod psa. Mačka u početnom stadiju bolesti bezrazložno mijauče, a u stadiju uznemirenosti grize i grebe. Pri tome često napada i skače u lice.

Od divljih životinja bjesnoći su najčešće izloženi lisica i vuk. Kod ovih životinja je tijekom bolesti karakteristično promijenjeno ponašanje prema prirodnim neprijateljima i čovjeku. Dolaze u neposrednu blizinu čovjeka i njegovih nastambi, a ponašaju se kao pitome.

Uprava za veterinarstvo svake godine propisuje obvezu zaštite od zaraznih bolesti kod životinja. Tako je određeno da se sve pse ima cijepiti protiv bjesnoće do kraja ožujka u godini ili najkasnije 14 dana od navršena tri mjeseca starosti. Cijepljenje je posebice značajno kod lovačkih pasa, kao i pasa na selu koji mogu biti u dodiru s oboljelim divljim životinjama, najčešće lisicom. Prema zakonu, svi psi i mačke lutalice trebaju biti eutanazirani.

Suzbijanje bjesnoće među lisicama provodilo se akcijama lovaca protiv štetočina. Bez obzira na to bjesnoća se širila nesmetano i zahvatila područje čitave Hrvatske. Porastom ekološke svijeti i spoznaje da svaka životinja u prirodi ima svoju ulogu, pristupilo se drugim oblicima zaštite. Zadnjih godina uspješno se vrši aktivna zaštita cijepljenjem lisica u prirodi. Lovci raznose cjepivo po određenoj površini, osobito na području gdje su zamijećene rupe s lisicama. Cjepivo je umotano u hranu čiji miris privlači lisice. Kada lisica zagrize mamac, a time i ampulu s cjepivom, dolazi do cijepljenja.

A kako izgleda bolest kod čovjeka i koje su mjere zaštite? Čovjek se može zaraziti ugrizom bijesnog psa ili druge zaražene životinje. Ako nije zaštićen cijepljenjem, bolest protječe kroz iste razvojne stadije i redovito završava smrću. U čovjeka uglavnom dolazi u obzir zaštita nakon ugriza ili doticaja s bijesnom ili na bjesnoću sumnjivom životinjom. Profesionalno eksponirani mogu biti redovito preventivno cijepljeni. To su osobe koje se bave lovstvom (lovočuvari, lovnici i oni koji se osposobe za guljenje lisičjeg krzna). U Hrvatskoj je u uporabi kvalitetno, visoko imunogeno i praktički nereaktivno cjepivo. Za zaštitu neposredno ugroženih, osim cjepiva, daju se životinjski ili ljudski imunoglobulini.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tijekom godine zbog rizika od bjesnoće (ugriz, ogrebotina, kontakt i dr.) u neku od tridesetak antirabičnih stanica javi se oko 6000 osoba. Nakon pregleda postavlja se indikacija za antirabičnu zaštitu kod 1/4 javljenih osoba.

U Hrvatskoj se provodi imunizacija po shemi koja je u svijetu prihvaćena kao "zagrebačka shema". Naime, naši stručnjaci su utvrdili shemu aktivne zaštite cijepljenjem unutar tri tjedna, čime se već nakon 14 dana postiže dostatna razina specifičnih protutijela. Naravno, svakom cijepljenju prethodi ispiranje i aktivna obrada rane. Po ovoj shemi zadnjih desetak godina cijepljeno je više tisuća ugroženih osoba, bez ijednog neuspjelog slučaja. Zadnji autohtoni slučaj bjesnoće kod čovjeka u Hrvatskoj zabilježen je 1964. godine. Rijetki slučajevi bjesnoće među našim građanima dogodili su se zaražavanjem izvan Hrvatske, kada nisu na vrijeme primijenjene navedene mjere specifične zaštite.

Kako bi stanje u Hrvatskoj ostalo povoljno u odnosu na pojavu bjesnoće među ljudima, nužno je strogo se pridržavati propisanih mjera zaštite domaćih životinja i lisica od ove bolesti te smanjiti broj pasa i mačaka lutalica, uz njihovu aktivnu zaštitu. Dakako, svaka osoba koja je ugrizena, ogrebena ili je na bilo koji drugi način bila u kontaktu s bijesnom ili na bjesnoću sumnjivom životinjom mora se javiti u najbliži zavod za javno zdravstvo.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)