JUDO - Upis novih članova u Judo klub Samobor

Judo za sve uzraste

S početkom nove školske godine započela je i nova judaška sezona. Judo klub Samobor upisuje nove članove, i to:

dječji judo vrtić - za djecu predškolskog uzrasta u Dječjem vrtiću Grigor Vitez, utorkom i četvrtkom, od 17 do 18 sati pod vodstvom trenera–odgojitelja, stručnog u radu s najmlađim uzrastima

školski uzrast - ponedjeljkom, srijedom i petkom u dvorani za borilačke sportove pri Osnovnoj školi Bogumila Tonija u terminu od 18 do 20 sati. Termin od 18 sati rezerviran je za početnike i najmlađe judaše, koji će uz igru upoznavati osnove koordinacije i ravnoteže vlastitog tijela te uz osnove gimnastike učiti i osnove judo sporta.

Odrasli - ponedjeljkom, srijedom i petkom u dvorani za borilačke sportove pri Osnovnoj školi Bogumila Tonija od 20 sati.

Svatko je dobrodošao!

U društvu 10 aktualnih prvaka Hrvatske možete učiti i od 10 majstora tog atraktivnog borilačkog sporta. Judo klub Samobor ima tradiciju dugu više od 30 godina i nudi vam znanje, iskustvo i uspješnost, a vama je potrebna samo upornost i rezultati će biti vidljivi.

Judaši Judo kluba Samobor pozivaju vas da im se pridružite!

I.H.

MOTOCROS - Brat i sestra, Ivan i Martina Brdarić, postižu odlične rezultate u motokrosu i utrkama quadova

Umjesto tenisa i nogometa odabrali oktane

Samobor se može pohvaliti lijepom sportskom obiteljskom pričom. U današnje vrijeme krize, kada je teško naći sponzore i pomoć, kao da je sve palo na leđa obitelji. U slučaju brata i sestre Ivana i Martine Brdarić to je zaista i tako. Bez podrške cijele obitelji vjerojatno ne bi uspjeli. No, baš stoga njihov je uspjeh tim veći i cijeloj obitelji draži.

Došli smo do Draganje Sela kako bi upoznali obitelj, a osobito ovo dvoje mladih sportaša. Zanimljivo je da su oboje počeli u sasvim drugim smjerovima, Ivan u nogometu, a Martina u tenisu, da bi na kraju oboje završili u oktanskom sportu. Prvi je krenuo Ivan, a Martina za njim. Kaže da su je privukli motori čim ih je vidjela i čula. Na stazi se ne natječu međusobno, jer su u različitim kategorijama. Kada ih se pita tko je ipak bolji, odgovaraju da su podjednaki.

Ivan nam pojašnjava da se kategorije dijele po godištima i kubikaži motora. On je prijašnjih sezona vozio motor jačine 250 kubika, a ove godine je prešao u kategoriju do 450 kubika. Vozi Suzuki.

Martina je krenula 2007. godine i ovom sportu ju je privukao brat. Gledala je njega pa odlučila i sama se okušati. Sada vozi u kategoriji do 250 kubika. Jedna je od rijetkih djevojaka koje su se okušale u ovom sportu, ali je hrabra i nikad ne odustaje. Općenito su djevojke rijetke u ovim natjecanjima.

- Malo me gledaju drugačije na početku, kada me vide - priznaje Martina, no nije imala neugodnih iskustava s time. Dapače, svi su oduševljeni kada vide kako vozi. Već su mnogi mediji prenijeli priču od prije dvije godine, kada je Martina na stazi u Oriovcu kod Slavonskog Broda pala s quada i slomila rebra te svejedno vozila sljedeću utrku, unatoč preporuci liječnika da to ne čini.

- Prevladala je ljubav prema vožnji. Mama i tata mi nisu dali da vozim, ali sam ipak odvozila tu utrku i pobijedila – skromno kaže Martina.

Morali smo odmah pitati imaju li neku posebnu tehniku kada dođe do pada. Kažu oboje kako je tada najvažnije gledati da motor ne padne na tebe. Srećom, padovi su rijetki kod Brdarića. Otkrivaju da utorkom i četvrtkom imaju vozačke treninge, a ponedjeljkom, srijedom i petkom vježbe snage. Voze i quadove i motore, ali ove sezone utrka quadova je znatno manje nego prijašnjih godina. Posljedica je to krize. Naime, ove je godine u quadovima do sredine rujna održana samo jedna utrka, a neke su otkazane. Tata Miro dodaje da su utrke quadova sve do ove sezone bile dobro organizirane, ali da se očito vide posljedice recesije. Stoga smatraju da će na utrke quadova morati u Austriju i Njemačku. Još lani u motokrosu na utrkama u Mađarskoj, Bugarskoj, Srbiji i drugdje bilo je zamjetno sve manje vozača. Primjerice, lani je na utrci u Srbiji bio prijavljen 21 vozač, a ove godine svega osam. U Bugarskoj je u najjačoj klasi bilo 20-ak vozača, a ove godine su se prijavila tri do četiri najbolja. Stanje je općenito pogoršala i suša, jer nije bilo vode za polijevanje staza.

- Bilo bi dobro da se pojave sponzori, jer mi do sada nismo imali neke sponzore. Uskaču i pomažu prijatelji i bratići, ali sve uglavnom obavljamo sami. Motul nam je davao svoja ulja i to je gotovo jedino što smo dobili. O nekoj "lovi" možemo samo sanjati. Motore sami sastavljamo pa nam se svi čude kada dolazimo na utrke i onda pobijedimo s tim našim motorima iz vlastitih radionica – ističe tata Miro. Dodaje kako bi idealno bilo imati jedan motor za trening, a drugi za trku. No, financijski je to sada neizvedivo. Primjerice, osnovni model koji Ivan vozi košta oko 10.000 eura, a on se još mora proširiti i na njega dodati dijelovi za utrke.

Martina je četiri godine zaredom bila prvakinja Hrvatske, a Ivan dvije. On uvijek upadne u jaku klasu pa vodi borbu s vodećima i završi na bod ili dva iza vodećeg. No, tata kaže da ga je namjerno gurao u jaču kategoriju, iako bi po godinama mogao u slabije. I Martina vozi u najjačoj klasi, iako bi trebala voziti kategoriju ispod, ali u njoj nema vozača.

Članovi obitelji Brdarić potvrđuju nam kako je rijetkost da brat i sestra voze utrke. No, važno je u ovoj priči napomenuti i da im je i dalje bitan završetak srednje škole. Martina ide u školu u Samobor, a Ivan u Zagreb. Napravili su i vlastitu stazu kako bi mogli trenirati, jer se staza u Samoboru treba iseliti. Usto, iako su članovi Motokros kluba Samobor, ne dobivaju nikakva sredstva iz grada. Tako su ove godine svi troškovi pali na teret obitelji. Unatoč pozivima iz drugih klubova, još su vjerni samoborskom klubu.

M.Š.