Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Profesor kontrabasa u GŠ Ferdo Livadić Oleg Gourskii govori o stanju u Ukrajini, odakle je prije dvadesetak godina došao u Hrvatsku

Sukob tinja i teško će se ugasiti

Oleg Gourskii, profesor kontrabasa u Glazbenoj školi Ferdo Livadić i član Simfonijskog orkestra HRT-a, rođen je 1974. godine u gradu Dunajivci, u zapadnom dijelu Ukrajine. Obiteljski je čovjek, živi u Zagrebu sa suprugom Martom, nastavnicom klavira koja će uskoro doktorirati, i sa sinovima Bogdanom i Stanislavom, koji također pohađaju glazbenu školu i sviraju svaki po dva instrumenta.

Za svoju domovinu i svoje sunarodnjake kaže da su kroz burnu povijest oduvijek njegovali nacionalno dostojanstvo i težnju k nezavisnosti, a utjecaj ondašnjeg SSSR-a nije u tom smislu bio velik. Povod razgovoru je današnje teško stanje u Ukrajini.

Kakvo je bilo Vaše djetinjstvo u ondašnjem SSSR-u? Što najviše pamtite?

SSSR je bio naša domovina i u mojem djetinjstvu bilo je sve mirno, puno energije i optimizma kod svih. No, kako smo odrastali, sve smo više gledali i slušali o tome kako se živi i radi na zapadu. SSSR je bio komunistička država, s komunističkom ideologijom. A roditelji su željeli da djeca znaju i poštuju tradiciju, kulturu i običaje svoje domovine Ukrajine, bez obzira na konstantne zabrane od strane države. Zato su djeca itekako dobro znala strašnu riječ - KGB. Tada je i odlazak u Jugoslaviju nama značio isto kao da ste, recimo, išli u Ameriku. Uočavali smo tu ogromnu razliku, počeli smo osjećati i shvaćati svoje siromaštvo i nedostatke, pogotovo kada se cijeli sistem počeo urušavati.

Kada ste i kojim povodom došli u Hrvatsku?

Sjećam se točno. Zajedno sa suprugom stigao sam u Zagreb odmah nakon rata, 1. studenoga 1996. godine. Slučajno sam saznao da je u Zagrebu upražnjeno mjesto u Simfonijskom orkestru Hrvatske radiotelevizije, a ja sam taman "friško" diplomirao i tražio posao. Tada je već situacija u Ukrajini bila prilično jadna. Supruga je također glazbenica i oboje smo završili glazbenu akademiju u Kijevu. Ono čime se zaista mogu pohvaliti je visoka i široka razina obrazovanja na tamošnjim fakultetima. Naučili su nas sve, od sviranja do dirigiranja, i mislim da smo zaista "izučili zanat".

Je li točna naša percepcija da u zapadnom dijelu Ukrajine žive većinom Ukrajinci, a u istočnom dijelu Rusi, s time da je taj istočni dio bogatiji ugljenom i drugim prirodnim resursima?

Moglo bi se tako reći, jer što više idete istočnije to se više govori ruski jezik. Iako, sada se velik dio tamošnjeg stanovništva zalaže za Ukrajinu kad su "okusili radosti ruskih poklona".

Pojasnite nam povijesne okolnosti koje bi mogle biti korijen današnjih zbivanja u Ukrajini.

Kroz svoju povijest Ukrajina je bila primorana boriti se između Poljaka, Turaka i Rusa i podnijela je puno žrtava. Rusija je, kao država, kao sustav, ne govorim tu, naravno, o Rusima kao o narodu, bila nezgodan susjed i uspjela je početkom prošlog stoljeća, točnije 1924. godine, uspostaviti svoju vlast nad Ukrajinom. U tom razdoblju pripojenja Rusiji bilo je puno struja koje su se borile između sebe, bilo je masovnih istrijebljenja, izglađivanja, nestajala su cijela ukrajinska sela i bilo je to vrlo teško razdoblje. Staljin je bio jednako okrutan prema svima koji su imali neku drugu ideju. Kako se otvaraju arhivi, tako sve više saznajemo što se zapravo događalo. Najbolje bi bilo spomenuti situaciju iz Domovinskog rata, kada su pobunjeni Srbi, koji su bili sistemski naseljavani na području Hrvatske, izveli tzv. "balvan revoluciju". To se isto događa u Ukrajini, a korijeni toga sežu u tridesete godine 20. stoljeća, kada je istrijebljeno oko 10 milijuna Ukrajinaca prekidom opskrbe Ukrajine, tj. glađu. Na njihovo mjesto su naseljavani Rusi. To je, takozvani, projekt "preseljenja naroda". Današnji proruski separatisti su upravo njihovi potomci.

Danas se Ukrajina podijelila, recimo to tako, na "proruski" i onaj ukrajinski dio. Kako se to dogodilo i zašto?

Danas to izgleda tako, no treba znati da je Ukrajina površinom jako velika. Neke podjele i razdiobe dogodile su se u prošlosti iz posve ekonomskih razloga, unatoč prirodnoj i tradicionalnoj podjeli među pokrajinama i narodima Ukrajine. Tako je Ukrajini pripao Krim, u kojem su tada živjeli Ukrajinci i krimski Tatari, a, s druge strane, iz istih razloga Rusi su tada prisvojili jedan dio teritorija sjeverne Ukrajine, gdje su živjeli Kozaci. No, o tome se u Rusiji ne priča i to je stvarnost koju je sada gotovo nemoguće mijenjati niti to ukrajinski narod zapravo želi. Mi ne tražimo da nam Rusija sada vrati te otuđene pokrajine, ali želimo svoju samostalnost i suverenitet nad onim što imamo. Današnja Ukrajina skrojena je pritiskom sistema, sistemom naseljavanja naroda i širenjem ruskog jezika, a umanjivanjem ukrajinskih vrijednosti, jezika i nacionalnih obilježja.

Koja je razlika između ukrajinskog i ruskog jezika?

Naravno da postoji razlika, ali ona je u ovom slučaju manje važna, jer ne postoji bolji i lošiji jezik. Ono što nas dijeli je to da Rusi u Ukrajini ne žele govoriti ukrajinski. 80% ukrajinske vojske također se koristi ruskim jezikom. Jasno je da će i Ukrajinci, koji zastupaju Krim, kao dio Rusije, govoriti ruski, jer je to jednostavno tako uvriježeno. Žalosno je da se jedna imperija poput Rusije ponaša na tako ružan i prevarantski način i k tome niječe jezik jedne velike zemlje kao što je Ukrajina.

Održani izbori su pokazali većinsko raspoloženje Ukrajinaca. Kako ga tumačite?

Ni sadašnja ni prijašnja vlada nisu puno marile za narod i Ukrajinci su rezignirani. Nitko to nije očekivao pa ni ja. Narod je "skinuo" prijašnjeg predsjednika - lopova, koji je zaista pokrao ogromne novce. Ukrajinci se znaju snaći i imaju jako izraženu volju za preživljavanjem, žele raditi, ali sada je to već prešlo granicu njihove snalažljivosti i volje.

Koje prirodne resurse i industriju ima Ukrajina?

Ukrajina je prije svega jedno ogromno poljoprivredno zemljište i ljudi izvana su fascinirani upravo tim prostranstvima i izuzetno plodnom crnom zemljom. Tu je i proizvodnja čelika, a treba podsjetiti da je u Ukrajini napravljen i najveći zrakoplov na svijetu, kojeg smo mogli vidjeti i u Zagrebu. Tu je i sva druga povezana industrija, od proizvodnje raketa, helikoptera, pa građevina, elektronika i sve ostalo. Problemi su, naravno, "privatizacija" i tranzicija. U zadnje vrijeme počinje jačanje ukrajinskog vojnog potencijala, ali se to na sve načine koči od strane Rusije i zbog korupcije.

Je li problem u tome što Ukrajina, kao i Hrvatska, nema dugu demokratsku tradiciju kojom bi, na neki način, spriječila te nuspojave koje nas muče?

Demokratske promjene i smjena vlasti u Ukrajini, kao niti u Hrvatskoj, jednostavno dugo nisu bile moguće i mi nemamo tu demokratsku parlamentarnu tradiciju. Davno, još u 14. stoljeću, u jednom razdoblju birao se vladar na temelju svojih sposobnosti i ostvarenih rezultata, ali to je uglavnom bilo sve od demokracije u Ukrajini do danas.

U Ukrajini sada stalno tinja ratni sukob. Kakvo je zapravo stanje?

Po nekim, doduše neprovjerenim podacima, a pratim i čitam što se događa, u Ukrajini je do sada poginulo već 5000 ruskih vojnika. To je katastrofa. K tome, vojska ne želi da se zna kako i gdje su poginuli ti ljudi, obitelji to ne smiju naznačiti na njihovim grobovima, a često ni ne znaju gdje su poginuli i to je zbilja strašno. Uzdamo se u to da je svijet prepoznao tu drskost, lukavost i prijevaru ruskog režima.

Pokazuje se da ruski mentalitet teško može bez jakog vođe.

Možda će izgledati grubo kad kažem da Rusi trebaju samo "cara i votku". Većini je to dovoljno i drugačije ne znaju. Jednostavno, zadovoljni su svojim načinom života koji je karakteriziran apsurdima. Na primjer, tridesetak kilometara od Moskve ljudi na selu nemaju plin. I to u državi koja ga distribuira na veliko. Jednostavno ne poznaju bolje. No, s druge strane, podaci govore da je u posljednjih godinu dana 200 000 Rusa emigriralo. Možda se čini malo u odnosu na sveukupan broj stanovnika, ali ja mislim da je to velik broj ljudi. To pokazuje da se puno Rusa ne slaže s Putinovom politikom i žele živjeti drukčije.

Vidite li rasplet ukrajinske krize? Kako to može završiti?

Mislim da će biti vrlo teško i da se stanje neće tako brzo smiriti. Rusima odgovara ovakvo stanje. To stalno potkopava ekonomiju Ukrajine, slabi ju i udaljava od Europe i njezinih standarda. Plaće su male, inflacija je ogromna, ljudi rade po dva ili čak tri posla da bi preživjeli i svakako se snalaze. A tu je i stalno iseljavanje, jer ljudi, normalno, traže bolji život u drugim zemljama. A Rusi kontroliraju energetiku, prijevoz nafte i očito se opet radi o nekoj novoj preraspodjeli moći. Istina, postoji mogućnost da se pobune ruski oligarsi kojima ne odgovara pad cijena energenata, ali vjerojatnost nije velika.

Je li Ukrajina žrtva upravo te nove podjele između Europe i Rusije, ali i ostatka svijeta? Jer, EU i Putin vjerojatno pregovaraju gotovo svaki dan.

Možda ne bih rekao baš žrtva. Ukrajina se jednostavno našla između dvije velike strane, koje zapravo ovise jedna o drugoj. Europa želi energetsku neovisnost, a s druge strane to ne može ostvariti bez ruskih izvora i bez Ukrajine i sada je pitanje tko će prvi pridobiti Ukrajinu. Ukrajina je oduvijek bila sklonija zapadu, ali Rusija čini sve da se to ne dogodi.

Jesu li pouzdane informacije koje dobivamo iz medija?

Mediji izvještavaju uglavnom korektno. No, kako sve to dugo traje, a trajat će i dalje, pomalo gube zanimanje. Jer, svaki je dan isto... Stradaju ljudi. Ukrajinska je svakodnevica pogibija 10 - 15 mladih vojnika i civila, a situacija se ne mijenja... Nove vijesti jednostavno "gaze" stare, ma koliko one strašne bile.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)