Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Fra Ivan Matić, voditelj Kuće susreta Tabor

Nisam fra Zvjezdan, ali idem njegovim tragom

Fra Ivan Matić, zvani Đoni, rođen je u Janjevu 1967. godine. Završio je Srednju medicinsku školu, u mladosti se bavio glazbom, a s prijateljima je u bendu svirao gitaru i pjevao. U svojoj dvadeset i prvoj godini odlazi u Zagreb, najprije na Kaptol, gdje se upoznaje s franjevcima, a zatim na Trsat. Od 1990. do 1993. godine studira teologiju u Zagrebu, a zatim odlazi na nastavak studija u Asiz. 1995. se vraća u Hrvatsku i radi u Zagrebu do 2000. godine, kada dobiva poziv iz Rima na dužnost generalnog asistenta franjevačkog reda i franjevačke mladeži, koju obavlja do 2013. godine. U travnju 2013. godine se vraća iz Rima i već u svibnju dolazi u Tabor pomagati fra Zvjezdanu Liniću u duhovnim obnovama, a nakon njegove smrti preuzima vođenje Kuće susreta Tabor.

Kada ste se prvi puta susreli s radom fra Zvjezdana i s njim osobno?

Pater Zvjezdan vodio je duhovnu obnovu u Janjevu i tada sam prvi puta čuo za njega, ali ga još nisam upoznao izbliza. Kasnije, kada sam ušao u franjevački red, on je na Kaptolu radio kao vjeroučitelj studenata i tu sam ga bolje upoznao, a tada sam i bolje upoznao način njegova rada. Kada sam se vratio iz Asiza opet smo bili zajedno na Kaptolu, sve do 1997., kada je on otišao u Samobor i osnovao Kuću susreta Tabor, a ja sam preuzeo ono što je on radio na Kaptolu. Izgleda da se povijest ponavlja i ovdje na Taboru.

Je li velika odgovornost nastaviti s radom tako poznatog i omiljenog čovjeka, karizmatika i duhovnika, koji je ostavio velik trag u javnosti?

Sasvim sigurno je velika odgovornost, jer sve ono što je fra Zvjezdan radio u životu ostavilo je traga i u svjetovnom i u duhovnom dijelu života zaista mnoštva ljudi. U isto vrijeme, mi kao braća, kao fratri, prepoznajemo i cijenimo sve ono lijepo što je on radio i uvijek je u našoj provinciji imao veliku potporu u tom svom prepoznatljivom stilu i načinu evangelizacije koju je provodio. Drago mi je što se to nastavlja i nakon njegove smrti, jer ljudi to prepoznaju pa i dalje dolaze u velikom broju na duhovne obnove u Tabor.

Primjećujete li možda da polaznici Vaših duhovnih obnova možda još uvijek na neki način "očekuju" fra Zvjezdana ili u Vama vide novog karizmatika? Kakve su reakcije?

Vjerojatno ima ljudi koji su dolazili u Tabor dok mene nije bilo, koji su navikli na fra Zvjezdana. No, kako smo već neko vrijeme zajedno radili u vrijeme njegove bolesti, a kasnije, kada on više nije mogao voditi seminare ja sam ih vodio sam i taj je prijelaz trajao gotovo godinu dana pa mislim da su ljudi to lijepo prihvatili i privikli se na to. S te strane nije bilo drastične promjene, jer pater Zvjezdan je i kad je bio bolestan bio s nama kroz molitvu, ljudi su osjećali njegovo prisustvo i kada je fizički već bio odsutan. Znači, puno toga se već dogodilo u tom periodu. Opet, jasno je da sam ja druga osoba, druga osobnost, čovjek s drukčijim iskustvima, no zajednička nam je franjevačka karizma, način evangelizacije, kao i način na koji živimo naše franjevaštvo.

Kanite li s vremenom nešto mijenjati u radu i životu Kuće susreta Tabor, bilo u stilu, bilo u sadržaju?

U Kuću susreta Tabor dolaze zaista različiti ljudi, dolaze novi ljudi, različite grupe ljudi, i svaka od njih zahtijeva svoj pristup, ali oni svi žele posvetiti to svoje vrijeme duhovnoj obnovi. Dakle, dinamika rada s pojedinim grupama je uvijek drukčija, nova. U tom kontekstu je možda i moj pristup drukčiji. Puno mi pomaže moje dosadašnje dugogodišnje iskustvo rada s mladima, pogotovo u susretima na međunarodnoj razini, jer za puno mladih koji nam dolaze u Tabor važno mi je približiti im taj naš specifičan način evangelizacije.

Što još bitno biste istaknuli iz svog rada u Taboru, neke novosti?

Mislim da sam sve naglasio. Do ljeta imamo određene programe po kojima ćemo raditi, a nakon toga ćemo objaviti još neke druge programe za obitelji i mlade. Osobno mi je važno da su ljudi prepoznali naše susrete u Kući Tabor, da žele doći i da su u našim duhovnim obnovama prepoznali nešto što je za njih dobro, da tu ispunjavaju svoje unutarnje potrebe za traženjem, čežnjom, pomirenjem u susretu s Bogom, snagom, molitvom, da vide kako je stvarnost evanđelja nešto što je doista istina i može se doživjeti na ovim duhovnim obnovama.

Koliko ste, s obzirom na obaveze, uspjeli upoznati Samobor i njegove ljude?

Samobor mi je jako drag, jer svi smo mi tu prošli početak našeg franjevaštva, svi smo barem nakratko prošli kroz njega. Već tada sam doživio Samobor, upoznao naš samostan, grad i okruženje. Samobor ima otvoren pristup, dobre ljude, vrlo je lijep, u sebi nosi mir i sklad. Posebno se to vidi i u našem Taboru, jer drukčije je u velikim gradovima. I Samoborci to prepoznaju pa dolaze kod nas. U kontaktu sam s brojnim pojedincima i samoborskim obiteljima, što mi dodatno uljepšava život u Samoboru.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)