Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Samoborka Vesna Faullend Heferer dobila najviše državno priznanje za prosvjetne djelatnike - Nagradu Ivan Filipović

Vani još nekak ide, doma baš i ne

Prestižna nagrada i najviše državno priznanje koje se dodjeljuje u području prosvjete, Nagrada Ivan Filipović, ove je godine otišla i u ruke naše Samoborke Vesne Faullend Heferer, nastavnice gitare u GŠ Ferdo Livadić i jedne od osnivačica Malog muzičkog ateljea u Samoboru. U povijesti GŠ Ferdo Livadić takva je nagrada po prvi puta dodijeljena nekome od njenih djelatnika ili djelatnica.

Profesorica Faullend Heferer nagrađena je godišnjom nagradom za 2013. godinu u području srednjeg školstva. U obrazloženju odluke ističe se njen praktični i teorijski doprinos glazbenoj i gitarskoj pedagogiji, ali i aktivnost i doprinos lokalnoj zajednici u kojoj djeluje. Ceremonija svečanog uručenja nagrada održana je u zgradi MZOS-a u srijedu, 12. studenoga, u nazočnosti visokih dužnosnika Ministarstva znanosti, Ureda predsjednika RH te uglednih članova odbora za dodjelu ove nagrade, koji je imenovan od Hrvatskog sabora. Ukupno je dodijeljeno 10 godišnjih nagrada (9 pojedinačnih i jedna za skupinu znanstvenika) te 2 za životno djelo. Među nagrađenima unutar skupine znanstvenika još je jedna naša sugrađanka: dr.sc. Goranka Blagus Bartolec zajedno je sa suradnicima iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje ovu nagradu dobila za rad na novom hrvatskom pravopisu.

Ova vrijedna nagrada bila je dobar povod za razgovor s prof. Faullend Heferer.

Koje su Vaše aktivnosti, projekti i programi bili presudni za dodjelu ovog visokog priznanja?

U obrazloženju odluke o dodjeli ove godišnje nagrade spomenute su mahom sve moje aktivnosti, kao i realizirani izvannastavni projekti. Ni jedan od njih nije bio posebno naglašen. Mogla bih reći da su svi pojedini segmenti mog djelovanja kamenčići mozaika koji je, kao cjelina, prepoznat i vrednovan. To je sukus svega što sam radila kroz svoje zanimanje glazbenog pedagoga, osobito zadnjih 5-6 godina. Biti odličan i stručan u svom učiteljskom zvanju i postizati visoko natprosječne rezultate, to je, zapravo, conditio sine qua non, ali istovremeno biti kreativac na desetak srodnih područja, imati viziju i ustrajnost kojom vaše ideje dovodite do realizacije, biti menadžer, metodičar, umjetnički voditelj, glasnogovornik, mentor mladim voditeljima, autor i urednik udžbenika i notnih izdanja, autor stručnih članaka, povremeno publicist i promotor drugih umjetničkih izričaja, to je već nešto što je ipak malo manje svakidašnje, naprosto zato što dan za sve nas, ipak, traje samo 24 sata. Zapravo, tek kad stavite to na papir i rezimirate, onda tek i sami vidite koliko toga ima. Naposlijetku, mislim da je presudna mogućnost primjene mojih postignuća u struci i izvan učionice i sredine u kojoj djelujem.

Vrlo ste aktivni u kulturi Samobora i svake godine ostvarujete nekoliko zapaženih i ne baš malih projekata. Iz obrazloženja odbora za dodjelu ove nagrade ističe se i taj Vaš doprinos.

Da, projekti poput Youngmastersa, koji je od jedne male ljetne gitarističke škole u nekoliko godina prerastao u međunarodni ljetni festival, zatim završni koncerti polaznika Malog muzičkog ateljea s interpoliranjem drugih scenskih izričaja također su prepoznati.

Tko su članovi prosudbene komisije i koji je postupak kojim se uopće ulazi u uži izbor za dodjelu ovog priznanja?

Članovi odbora za dodjelu nagrade ugledni su znanstvenici i prosvjetni djelatnici odabrani od Hrvatskog sabora. Kandidati za ovu nagradu trebaju biti predloženi od nekog nastavničkog tijela u matičnoj školi ili neke skupine prosvjetnih djelatnika srodnih struka. U mom slučaju to je bio Gudački odjel GŠ Ferdo Livadić te predavači Youngmastersa, međunarodne ljetne škole mladih glazbenika. Dodatna važna preporuka bila je i godišnja nagrada Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, koju sam dobila u prosincu 2013. godine. Taj sam prekrasan događaj u tom trenutku doživjela kao vrhunac svoje karijere.

Što inače mislite o nagradama? Dobivaju li ih baš svi koji ih zaslužuju ili i ovdje ima utjecaja sveprisutne politike?

Ima raznih vrsta nagrada. Mislim da vrlo često odlučuju politika i princip "ja tebi - ti meni". Zaslužni pojedinci budu u pravilu prije prepoznati i cijenjeni u nekoj drugoj sredini, nego u onoj u kojoj djeluju i kojoj zapravo pridonose. Međutim, kada je Nagrada Ivan Filipović u pitanju, nema govora o političkom ključu. Ona se dodjeljuje onima koji iz ničega naprave nešto, entuzijastima i radoholicima, bez obzira iz kojeg segmenta obrazovanja dolaze. Ove je godine dodijeljeno 10 godišnjih nagrada, od kojih su samo dvije za područje hrvatskog srednjeg školstva, u koje spadaju i glazbene škole.

Od koga sve dobivate, i kakvu, potporu za programe koje toliko uporno "gurate"?

Gurati programe znači poticati ih, nuditi, tvrditi da su dobri. Moji programi žive ne zato što ja mislim da su dobri, nego zbog toga što ih ljudi prepoznaju i koriste. Moram reći da su do sada opteretili državni proračun s nula kuna. S druge strane, istaknula bih značajnu suradnju sa Samoborskim muzejem, kao i susretljivost POU Samobor i voditeljice Lutkarskog kazališta Lutonjica Toporko Mirjane Jelašac. Radosno i bez zadrške ustupili su svoje prostore za održavanje

jednog dijela ljetnog programa Youngmasters.

Hoće li ova nagrada pomoći Vašim projektima i olakšati njihovu realizaciju u budućnosti?

Ne znam. Nadam se da hoće. Organizator gotovo svih mojih projekata je Mali muzički atelje. Ove godine smo po četvrti puta aplicirali na natječaj javnih potreba u kulturi Grada Samobora sa četiri različita programa. Nikada do sada naši programi nisu ušli u redovni financijski plan Grada Samobora. Uvijek je bilo potrebno dodatno obraćanje Uredu gradonačelnika, nakon čega smo dobili neka, slobodno mogu reći, simbolična sredstva. U postocima bi to bilo oko 4% od ukupno potrebnih finacijskih sredstava za realizaciju naših programa. Nadam se da će se i to jednom promijeniti.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)