Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Bruno Kovačić, nadareni trinaestogodišnjak iz Bregane uživa punu potporu roditelja i škole

Primjer koji daje nadu

Svima nam je poznata priča o Nikoli Tesli, dječačiću iz siromašne i zaostale Like, koji je svojom upornošću uspio realizirati prirodni dar i postati jedan od najvećih znanstvenika i vizionara u povijesti. Vođen silnom željom i ambicijom uspio se otrgnuti iz utrobe ličkog kamenjara i zasjati na znanstvenom nebu. No, koliko je iznimno darovite djece ostalo neotkriveno i kako bi izgledala civilizacija da je svako od njih dobilo priliku, nećemo saznati nikad.

Danas je ipak drugačije vrijeme. Mogućnost da natprosječni dar ostane neprepoznat i neotkriven (što se u Teslinom slučaju, srećom, nije desilo) sve je manja, barem u ovom dijelu svijeta. Sveopća uključenost u školski sustav, telekomunikacije i mediji, te dostupnost suvremenih tehnologija, omogućuju oslobađanje i razvoj kreativnih potencijala djece i mladeži. Problem više nije toliko u tome kako prepoznati nadareno dijete, već kako mu omogućiti da svoj dar razvije, a ne utopi u prosječnost koju nudi okolina. Dapače, poznati su primjeri natprosječno inteligentne djece koja se svojom iznimnošću ne uklapaju u zadane okvire i norme i umjesto da im se pruže uvjeti za oslobađanje potencijala koje posjeduju, postaju problematična sebi, obitelji i okolini.

Saznavši za primjer u kojem se skladno nadopunjuju djetetov dar, roditeljska potpora i odgojno - obrazovni poticaj, rado smo se uputili u Breganu, u Osnovnu školu Milana Langa.

Bruno Kovačić ima 13 godina, ide u 7. razred i, dobro ste pretpostavili, odličan je učenik. No, osim toga, Bruno je i redovni sudionik županijskih i državnih natjecanja iz informatike, robotike i fizike. Na državnom natjecanju u informatici osvojio je 1. i 2. mjesto u programiranju (programski jezici basic i logo), a na županijskom je natjecanju u obje kategorije bio pobjednik.

Bruno Kovačić je, osim toga, jedini učenik 7. razreda koji se je pojavio na državnom natjecanju u fizici, budući da se fizika uči u 7. i 8. razredu i postigao izvrsne rezultate.

Osim toga, Bruno je odlazio i na natjecanja u robotici, sa svojim automobilom na bežično upravljanje.

Porazgovarali smo s Brunom, ali i njegovim mentorima, Feliksom Škiljanom, koji ga je zajedno s Ivom Drežnjakom vodio na natjecanja u fizici, te s Vedranom Vetmom, informatičarem koji prati i usmjerava njegov rad na području informatike.

Na ovom mjestu priča dobija i novu dimenziju. Naime, Bruno je već preporučen voditelju katedre informatike u 15. gimnaziji (bivši MIOC) mr. Mladenu Pregradu i njegovo je daljnje školovanje izvjesno. Ta činjenica, uz već spominjanu roditeljsku potporu i timski rad njegovih mentora, jamči da će priča o "darovitom klincu" Bruni Kovačiću imati sretan završetak.

Robert Škiljan

FOTO: Bruno Kovačić sa svojim mentorima, Feliksom Škiljanom i Vedranom Vetmom

Kada si se počeo zanimati za informatiku, robotiku i fiziku?

Za informatiku sam se počeo zanimati u trećem razredu kada sam dobio prvo računalo, matematiku sam počeo raditi u četvrtom razredu kada sam osvojio prvo mjesto na općinskom natjecanju, a robotiku radim od šestog razreda.

Objasni nam ukratko što je logo, a što basic.

To su dva programska jezika na računalu. Kao što kod ljudi postoji engleski i njemački jezik. To je sve isto, treba samo razmišljati i jezik prenijeti u računalo, a ono zna sve obaviti.

Što ti možeš programirati, kako možeš pokazati rezultate svog rada?

Najčešće radim programe koji rade nešto umjesto samog čovjeka. Na primjer, računaju nešto, rade složenije matematičke operacije i slično.

Jesi li probao napraviti neki program koji bi bio jedna zaokružena cjelina, koji bi imao svoje ime i koji bi bio koristan?

Jesam, prošle godine bio sam pohvaljen za svoj program na državnoj smotri softverskih radova. Imao sam program koji pomaže u radu u knjižnici, a radi se o evidenciji knjiga koje su bile posuđene, kada su bile posuđene, koje nisu bile posuđene i sve što treba u knjižnici.

Jesi li ponudio svoj program knjižnicama?

Dobio sam ponudu iz Umaga da im to pošaljem, ali trebamo se još dogovoriti.

Kako se očituje podrška roditelja u tvom radu?

Tata mi je malo pomogao sad kod robotike, jer smo radili auto koji ide na bežično upravljanje i neke stvari koje su se ticale mehanike mi je bilo teško samome sastaviti, pa mi je on tu pomogao.

Što radi taj auto?

Auto se kreće "na daljinski", bez žica i ima kameru koja prenosi sliku na televizor, znači na video frekvenciju.

Ideš često na natjecanja. Što ti ona znače?

Ja to shvaćam više tako da nešto naučim i da se pripremim za srednju školu i fakultet.

Kakvi su ti planovi?

Namjeravam se upisati na MIOC, a nakon toga na Fakultet elektronike i računarstva.

Čime se baviš u slobodno vrijeme?

Skoro pa i nemam slobodnog vremena. Surfam po internetu za novostima o programiranju, novim alatima i slično.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)