02.03.2002.

Iako je zauzela “tek” 12 mjesto u slalomu, za Niku Fleiss Olimpijske igre su istinska prekretnica

Vidimo se u Flachau!

Iako je zauzela “tek” 12 mjesto u slalomu, za Niku Fleiss Olimpijske igre su istinska prekretnica

Iskoristili smo ono malo vremena koliko je Niki Fleiss ostalo između slavlja u Zagrebu i onog u Samoboru i u njenom domu porazgovarali o onome o čemu priča cijela Hrvatska - uspjehu naše skijaške reprezentacije na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityiju.

Pitanje je možda malo neuobičajeno sada kada se slavi, ali reci kada ti je bilo najteže?

Najteže mi je bilo u vrijeme oko mojeg zadnjeg rođendana, u dvanaestom mjesecu, nakon slaloma za Svjetski kup u Sestrieresu, koji sam dosta loše odvozila, pa sam bila u nekoj depresiji, o čemu se čak i u novinama nešto pisalo. Osjećala sam se nekako prazno, ne da skijanje više nije imalo smisla, ali nisam sama sa sobom bila načisto na čemu sam. Tri tjedna nikako nije išlo na bolje i taj zadnji mjesec u godini mi je bio dosta loš, tim više što sam se nakon operacije meniska "vratila" s dvije pobjede i mislila kako je taman krenulo i sve će biti super. No, rezultati su nakon toga sve više slabili i to je bilo grdo.

Kakav je osjećaj biti dio reprezentacije u kojoj je i Janica, pogotovo kad joj je krenulo, nakon prve medalje?

Bilo je strašno, jer je bilo neočekivano nakon svih tih operacija i bolova. Tim više što je sama govorila kako ne može i ne zna hoće li izdržati do Olimpijskih igara. Sve je bilo upitno. Taj dan kad je uzela kombinaciju, mi smo taman sletjeli, a već je bilo jasno da je favorit za još jednu medalju samo zato što je uzela tu; sve joj se otvorilo, pao joj je teret s leđa i znala je da to od nje očekuju. Ono što je na kraju napravila, to se uopće ne da opisati.

Kakvi su dojmovi općenito iz Amerike, obzirom da smo mala zemlja, mala reprezentacija, a obzirom na postignute uspjehe?

Mislim da smo tamo bili najjači. Kad smo hodali po cesti i kad bi ljudi vidjeli naš znak Croatian Ski Team, klanjali su nam se i bacali ruže. Toga ne bi bilo da nema Janice. Bili su vrlo ljubazni, navijali su, urlali, pa prema tome nismo bili baš tako mali kao što je to na prvi pogled izgledalo.

Na Zemlji nema boljih od nas!

Što je bilo nakon Janičine četvrte medalje?

Nakon četvrte medalje, na kraju, osim što smo mi izjavili da idemo na Mars, jer na Zemlji više nema nikog boljeg od nas, bio je komentar od strane jednog američkog novinara je li Janica uopće ljudsko biće, čovjek? Rekli su da se tu više nema što dodati.

Što si ti očekivala? Znalo se da ne ideš na medalju.

Nadala sam se ući među dvadeset skijašica. Negdje između 18. i 20. mjesta, jer je to dobar rezultat. Bila sam u dosta dobroj slalomskoj formi, pobijedila sam neke trke prije same Olimpijade i dobro sam se osjećala. Išlo mi je i na treninzima tamo, konfiguracija staze mi je jako odgovarala. Mislila sam ako se dobro spustim da će sve biti dobro. Još da nije bilo takvih rupa, bilo bi to još i bolje. Nisam očekivala tako dobar rezultat. Stvarno sam zadovoljna. Nisam očekivala da ću uspjeti doći ispod 15. mjesta.

Svi kažu, tvoj otac i treneri, da je tvoj problem, da tako kažem, u glavi. Tvrde da kad si jednom "posložiš" stvari u glavi da bi trebala doći i do postolja u Svjetskom kupu. Što ti o tome misliš?

Problem je u mojoj glavi i očito je da mi je trebalo gotovo do tri tjedna prije natjecanja da si ja to složim u glavi. A prošla sam već jako puno utrka i čak pobjeđivala. Tek na zadnjim treninzima i trkama sam bila prava na startu, opuštena. Tek kad si na startu velim "sad to moraš ovako ili onako", sad to mogu i napraviti. Na startu olimpijskog slaloma rekla sam si "gle, sad su tu dole rupe, staza je strma i teška, cure i s boljim brojevima su loše vozile, sad se moraš dole spustit što najbolje možeš". Tamo je bio važan samo položaj, da se ne dođe odozada, da se ne izleti. Nisam se pomaknula ni centimetar, samo zato jer sam sama sebi rekla da to tako mogu i stvarno sam tako napravila.

Austrijanki nije bilo nigdje

I na televiziji je baš tako izgledalo, jako dobro.

Je, dosta je sigurna bila ta prva vožnja. Sve cure oko mog broja nisu dolazile među prvih 25. Ja sam bila 19. Bio je to urlik, nisam mogla vjerovati. Zaostatak je bio velik zbog tih rupa, ali plasman je bio odličan.

Kad pogledamo Janicu, tebe, pa malu Jelušićku, to je sad jedna lijepa reprezentacija.

To je sad, izgleda, stvarno jedna od boljih ekipa, jer se tamo bodovalo i po ekipama. Janica je bila prva, jedanaest mjesta nakon nje sam bila ja, a jedanaest mjesta nakon mene Ana. Taman se tako posložilo. Nijedna reprezentacija nije imala tri žene uopće u cilju taj dan, a kamoli ovako nešto. Najbolja Slovenka je bila samo jedno mjesto ispred mene, za Austrijanke ne znam je li uopće bila koja, mislim da nije. Strašno! To su sve velesile u skijanju. Svi su na cilju slaloma, i ljudi i sponzori, poludjeli. Napravili su tulum istu večer.

Nismo znali što se sprema u Hrvatskoj

Kakvo je bilo raspoloženje u drugim reprezentacijama? Znam da je švicarski trener dao ostavku. Kako su reagirali Austrijanci?

Ja znam da je nakon veleslaloma, kad je Michaela Dorfmeister uzela 4. mjesto, znači ostala je bez medalje na Olimpijadi, ona se izobličila u sekundi, bili su jako bijesni. Došli su nam čestitati, ali para im je išla iz glave. Pogotovo njima koji su tamo došli po puno medalja. Ostale male zemlje, kao Španjolska i slične, stisnu ti ruku i misle da je to to, bile su O.K. Ali ove velesile, bolilo ih je više nego ne znam što.

Sad više nisu velesile. Zanima me što se događalo u avionu, vrata se nisu otvarala petnaestak minuta.

Sletjeli smo i najprije su morali sve ostale putnike iskrcati na stražnji izlaz. Onda su nas poslagali tako da prvo izađe familija Kostelić, pa ja i Ana. Onda su nešto okretali, a između ostaloga, čuli smo da nas čeka pjesma folklornog sastava Lado, a ništa se nije čulo dok su motori radili, tako da se čekalo da se ugase motori aviona, struja i sve to. Tek onda smo mogli otvoriti vrata. Ljudi su čekali.

Što kažeš na doček? Jesi li to očekivala?

Ne. Dobivali smo članke iz novina preko E-mailova, znali smo da se sprema doček, ali kad smo vidjeli... Vozeći se u autobusu od aerodroma do Trga nismo mogli vjerovati da su svi ti ljudi tamo. Neki su bili na koljenima i plakali, žene su vikale, mala djeca... A onda na Trgu, ono s kočijom, to je bilo strašno. U životu to nisam vidjela, ni na televiziji nisam vidjela da su nekog tako dočekali.

Dobro ste se iznorili na pozornici. Jesi li umorna?

Umorna sam, jer nas je sve iscrpilo; i razlika u vremenu i nespavanje i avion, ali izdržat ću. Baš da vidim kak su to priredili u Samoboru, to me veseli.

Olimpijada je prekretnica

Možemo li reći da je, na neki način, ova Olimpijada prekretnica u tvojoj karijeri? Može li se još brže naprijed?

Mislim da da. Nakon onog u dvanaestom mjesecu, osjećala sam se nekako veliko. Sama sam se sebi nekako divila, možda 5 minuta, ali dovoljno. Čak sam si rekla "idem na Svjetsko juniorsko prvenstvo, tamo pobjeđujem, a pobjednik ide na završnicu Svjetskog kupa u Flachau, znači vidimo se u Flachau". Neka sigurnost je legla u mene. Moje skijanje se nije puno promijenilo, promijenio se samo odnos u glavi.

Kada je Svjetsko juniorsko prvenstvo?

Sad u petak i subotu. U petak je slalom, a u subotu veleslalom. Sutra već putujem, pa se ne stignem baš odmoriti. Neću se stići ni aklimatizirati, ali valjda ću stisnut zube. Ako sam mogla za slalom na Olimpijadi, kad još nisam bila svoja i budila sam se u 3 ujutro...

Tko još od djevojaka koje su bile i na Olimpijadi sudjeluje na tom prvenstvu?

Bit će dvije Amerikanke koje su vozile kombinaciju, bit će Zuzulova, a ne znam za Talijanke. Od Slovenki bit će Tina Maze. Čak su rekli da postoji mogućnost da i Janica dođe, koja to još isto vozi, makar mislim da ne bude.

Samobor ti se isto zahvaljuje. Želim ti puno sreće i uspjeha u daljnjim natjecanjima. Imaš li što reći Samoborcima?

Hvala im. Dočekao me SKI klub Samobor na aerodromu. Zahvaljujem se na čestitkama i telegramima. Čula sam da se i pucalo kad sam vozila. Svaka im čast. Vidimo se na Trgu. Čujem da se svašta priprema.

Ivica Horvat

FOTO: Rijetki su trenuci kje Nika provodi u društvu roditelja, majke Biserke i oca Renea. Vremena za pravo slavlje nije bilo. Čeka ju Svjetsko juniorsko prvenstvo, a zatim, nadamo se, završetak Svjetskog kupa u Flachau.

 

Iako je zauzela “tek” 12 mjesto u slalomu, za Niku Fleiss Olimpijske igre su istinska prekretnica

Arhiva 2002

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003