Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA
Vijesti su u službi politike i pružaju iskrivljenu sliku svijeta
Jesu li vijesti otrov za narod?
Parafrazirajući komunističku parolu da je religija opijum za narod, tvrdim da su današnje vijesti na javnoj televiziji otrov za narod. Na čemu temeljim svoju tvrdnju? Smatram svojom intelektualnom dužnošću pratiti svekolika zbivanja u domovini i inozemstvu. Da sam obaviješten, da kroz život prolazim u interakciji sa spoznajama o društvu i civilizaciji u kojoj živim. Gdje ćeš naći bolji izvor informiranja negoli u vijestima na javnoj televiziji? Otvarao sam TV program već u ranu zoru da čujem najnovije vijesti. Pa u podne, da saznam kakvi su naši stavovi prema događajima u zemlji i svijetu. A večernji dnevnik bio je sveobuhvatan izvor informiranja. I tako sam se trovao godinama, sve dok nisam shvatio da su vijesti u našim sredstvima informiranja zapravo u službi politike i da mi pružaju iskrivljenu sliku svijeta, čime zamućuju moj zdrav razum.
Kakva je struktura naših vijesti? Redovito počinju s crnom kronikom. Primjerice, koliko je poginulih toga dana na našim cestama. Kao da je to najvažnija vijest koja može zanimati cjelokupno stanovništvo. Poginula je ili prometni udes izazvala neka pijana ili drogirana budala svojom neprilagođenom vožnjom. Zar je to za naše društvo najvažnija vijest? Rekao bih da nije. Ako slučajno nije bilo poginulih, onda je udarna vijest nevjerojatna aktivnost i budnost našeg represivnog aparata: DORH-a, USKOK-a i policije. Što je poruka takve vijesti? Da kod nas ima kriminala, da se kriminalci trebaju čuvati svemoguće ruke pravde, da nitko nije pošteđen. I tako se progoni one koji su državu ili Europu oštetili za milijune eura, ali jednak tretman imaju i oni koji su pokušali ilegalno prodati par stotina kilograma duhana. Nije država zabrinuta za trovanje naroda duhanom, već za svoju izgubljenu dobit kroz poreze.
Nakon crne kronike na red dolaze naši političari. Njima je posvećeno najmanje pola vijesti. Kao da imaju nešto važno i pametno za reći narodu. Slušamo neke anonimuse koji si umišljaju veličinu, a iza njihovog programa i stranke stoji manje od pola posto biračkog tijela. Vijesti iz rada Sabora i primitivna prepucavanja zastupnika, rasprave niske razine, vrijeđanja neistomišljenika, jasno pokazuju narodu tko nas vodi i tko donosi odluke koje imaju utjecaj na naše živote. Gadljivo, neukusno, primitivno i ne znam što još sve ne! Trebalo bi ih izbaciti nogom u guzicu pa neka se dokazuju svojim "kvalifikacijama" na tržištu rada. Mi smo ih izabrali, jer, nažalost, boljih nemamo u sveopćoj mediokritetskoj razini naših političara. Tu i tamo zabljesne netko iznadprosječan. Kod nas ispada da kad nema političara ne bi bilo niti vijesti. Danas putujemo lako u druge zemlje pa imamo prigodu vidjeti kako izgledaju njihove vijesti. Primjerice, u Irskoj u vijestima nema niti jednog političara, ne posvećuje im se vrijeme, pa čak niti premijeru. Vijesti nisu opterećene svakodnevnom politikom i govorima političara. Njih gotovo da i nema. Podrazumijeva se da služe narodu koji ih je izabrao, da ih vodi k općem boljitku, a ne da slušaju jalove rasprave i međusobne uvrede sukobljenih stranaka i političara.
Slijede vijesti iz svjetskog i našeg gospodarstva. Primjerice, Kina je proizvela na tisuće električnih automobila i isporučila na zapadno tržište po neprihvatljivo niskim cijenama. Uz takvu konkurenciju automobilska industrija na zapadu može zatvoriti svoja vrata. Kako bi se uspostavila ravnoteža u cijenama, države podižu porez na ta vozila. SAD najavljuje 100% porez. Zapad tvrdi da je to nelojalna konkurencija Kine, jer da oni sufinanciraju svoju industriju. Pa što je tu nenormalno? Novac s kojim raspolaže država stvorio je narod te države pa je sasvim normalno da država dio tog novca vrati svojim građanima kroz niže cijene kvalitetnih proizvoda. Zašto jednako ne učine i druge države i snize proizvodne cijene? A kod nas cijene neprekidno rastu. Ulaskom u EU zonu premijer je najavljivao porast cijena od neznatnih pola do jedan posto. A kad tamo cijene otišle "u nebo", a inflaciju nikako da obuzdamo. Najviša je u EU. Hvalimo se ekonomskim rastom, ali to do sada građani nisu previše osjetili. Ima kod nas vrijednih inicijativa. Primjerice, korištenje podzemne tople vode kao izvor grijanja. Najavljuju da će time grijanje građana pojeftiniti, u što duboko sumnjam. Već će se pronaći formula za izračun visokih troškova. Mađari duž naše granice imaju desetke termalnih toplica, a mi idemo k njima ili u Sloveniju.
Sasvim na kraju nekoliko vijesti iz kulture pa iz sporta. Tu se imamo čime pohvaliti, ali ne zahvaljujući našim političarima, već entuzijazmu pojedinaca, zaljubljenika u neku kulturnu ili sportsku aktivnost. A najponosniji smo s našim sportašima. To je primjer kako duh zajedništva može i mali narod učiniti velikim, najvećim.
I na kraju je vremenska prognoza. Meteorolozi su sve pouzdaniji u svojim najavama. Klimatske promjene donose nam više neprilika koje ugrožavaju naše poljoprivrednike. Tuča uništava usjeve i voćarstvo. Javljaju se ideje o povratku stare tehnologije protugradne zaštite. Stručnjaci uporno tvrde da ona nije efikasna i forsiraju neke nove metode, koje do sada nisu pokazale nikakvu učinkovitost. A naši susjedi preko južne granice još uvijek tuku raketama oblake, razbijaju ih i vraćaju nevolju natrag k nama. Zanimljivo kako je kod njih ta stara tehnologija još uvijek efikasna, a kod nas je odbačena kao znanstveno neutemeljena. Osim znanstvenih spoznaja moraju se u obzir uzeti i empirijska iskustva. A ona su na strani raketa.
Zbog svega ovoga vijesti gotovo da uopće više ne pratim, osim sporta i vremenske prognoze. Čuvam svoj razum od zamračivanja!
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)