Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA
Često možemo čuti konstataciju da presuda nije pravedna, ali da je po zakonu
Neovisnost sudstva, ili tko je tu lud?!
Prošlog mjeseca bili smo svjedoci izbora deset novih sudaca Ustavnog suda RH, od ukupno njih trinaest. Onima dosadašnjima istekao je mandat. Da se vladajući nisu dogovorili s oporbom nastupila bi ustavna kriza u našoj zemlji. To si nisu smjeli dopustiti niti oni na vlasti, a niti oni u oporbi, pri čemu se uglavnom to odnosi na HDZ i SDP. Ostale stranke u vlasti i u oporbi su posve nevažne kod donošenja ozbiljnih odluka. One su ionako samo „ukras demokraciji“. A dogovorili su se gotovo nevjerojatno brzo. Dva tri kratka sastanka Saborskog odbora za pravosuđe, kojim predsjeda član SDP-a, i dogovor je postignut. Dogovoren je omjer pola – pola. Pet sudaca izabrali su vladajući, a drugih pet oporba. Nije bilo teško jer je svima u interesu imati što veći politički utjecaj na pravosuđe. Tijekom ove godine preostaloj trojici ustavnih sudaca ističe mandat. E, tu će nastati problem. Tko će izabrati dva od tri i time postići prevlast u utjecaju nad ustavnim sudom, kao najvišoj instituciji sudbene vlasti. Stranke javno govore o svom utjecaju na izbor sudaca, što po logici stvari poništava mogućnost njihove neovisnosti.
Da je to opće prihvaćen način izbora sudaca koji obnašaju ključne uloge u našem sudstvu govori i nedavni izbor novog državnog odvjetnika. Zašto je HDZ toliko inzistirao na svom čovjeku, na čovjeku od njihovog povjerenja? Sve kritike na račun predloženog kandidata za državnog odvjetnika, od kojih su neke vrlo ozbiljne i ukazuju na moguću pristranost kod donošenja ključnih odluka, nisu bile dovoljne da vladajući, tj. premijer, odustanu od svog kandidata. Čini se da se to isplatilo. Već prva prijeporna situacija oko nadležnosti DORH-a ili EPPO (Ured europskog javnog tužitelja) u slučaju korupcijske afere poznate kao afera „mikroskop“, „teške“ nekoliko stotina tisuća eura, opravdala je izbor njihovog „dečka“ na čelo ove institucije. Nema širenja istrage, osim onoliko koliko su „zagrebli“ europski istražitelji, jer to se zbog EU ne može zataškati.
Gledam Ustav RH u kojem je istaknuta trodioba vlasti. Dijeli se na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, koje su međusobno neovisne. Premda se ističe njihova neovisnost to očito nije tako. Sudbena vlast je pod utjecajem politike, tj. izvršne vlasti. Najmoćnije stranke imaju na nju najveći utjecaj, što je evidentno iz nedavnog izbora ustavnih sudaca. No, tako je to na svim razinama sudbene vlasti. Kao što stranke imaju svoje novine koje o njima pišu isključivo promotivno, tako očito imaju i svoje suce i sudbene institucije koje uglavnom sude u njihovu korist, ili uopće ne pokreću sudske postupke.
Želio bih s nekoliko riječi ukazati na povijesnu simboliku neovisnosti sudaca i sudbene vlasti. Na pročelju zgrade suda obično se nalazi kip žene prekriven plaštem, koja zavezanih očiju u desnoj ruci drži vagu – tezulju kojom se odvaguje pravda, bez utjecaja na koju stranu će prevagnuti, a u lijevoj drži dvosjekli mač. Dakle, trebalo bi biti pošteno, ili barem prema zakonu. Lik je to grčke božice pravde Themis (žene i glavne savjetnice vrhovnog božanstva Zeusa), kojoj su Rimljani dodali povez na oči i uši. Vaga je ona na kojoj se s jedne strane mjeri nečija krivnja a s druge nevinost. Povez na očima simbolizira nepristranost suca. Svečani plašt, kojeg sudac stavlja na sebe kada sudi, simbol je svečanog čina i nepristranosti povezane s njegovim privatnim životom (civilnu odjeću – simbolički utjecaj privatnog života je skinuo sa sebe i ostavio izvan sudnice). A mač kao simbol dovoljno govori sam za sebe. Pravda će biti oštro provedena, a krivac primjereno kažnjen. Ovaj kip božice Themis je danas gotovo svuda u svijetu prihvaćen kao simbol pravde i najčešće se nalazi na zgradi suda, ili kao kip ispred ulaza u sud (npr. u Splitu). Na što ukazuje kip božice pravde? Na nepristranost, na objektivnost, na pravičnost, na odlučnost u provođenju pravde. Ima li toga danas u našem sudstvu kada imamo na umu spomenute činjenice? Bojim se da je odgovor negativan. Ljudi su izgubili povjerenje u sudbenu vlast jer su procesi dugotrajni i često ne uzimaju o obzir sve činjenice, a osobito ne one koje optuženiku idu u prilog, što nesumnjivo dovodi do nepravednih presuda. Često možemo čuti konstataciju da presuda nije pravedna, ali da je po zakonu. Pa tko je tu lud?!
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)