Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Europska Unija već se dugo vremena bavi pitanjem jezika

Govoriti i razumjeti

"Binkoštni čudež" bi se trebao, prema njegovom autoru Tomažu Longyki, dogoditi točno 1. travnja 2008. godine u jeku slovenskog predsjedanja EU. Svi stanovnici, ili bolje rečeno svi Zemljani, će se tog jutra probuditi i shvatiti da su počeli govoriti dva jezika, odnosno da su postali bilingvalni. Svi će tečno govoriti svoj materinji i engleski jezik, a sve će se dogoditi preko noći. Zanimljiva priča koja će vjerojatno ipak ostati samo plod mašte ili prvoaprilska šala, jer jezična slika svijeta je ipak malo drugačija.

Europska Unija se dugo vremena bavi pitanjem jezika i tome posvećuje veliku pažnju. Nedavno je u Sloveniji boravio europski komesar za višejezičnost Leonard Orban, koji je izjavio da "svatko ima pravo razumjeti i biti razumljen". Zadaća komesarijata kojeg vodi je baviti se pitanjem jezične demokracije i jednakopravnosti jezika. Kako i kada ćemo to u ovom globalnom svijetu ostvariti je pak drugo i teže pitanje. Nameće se pitanje: može li i mora engleski jezik, koji nije materinji jezik za 93% Zemljana, istisnuti sve ostale jezike i nametnuti se kao dominantan ili postoji neko drugo rješenje? Stručnjaci kažu da bi se globalna prevlast engleskog jezika dostigla tek za sto godina ako nastavimo ovim tempom.

Jedno od temeljnih ljudskih prava je pravo na vlastiti jezik i nedopustiva je jezična diskriminacija – sve to je zapisano još u Deklaraciji o ljudskim pravima i mnogim drugim međunarodnim konvencijama.

Naravno da se postavlja pitanje kako ćemo se sporazumijevati, a da se svi razumijemo. Osim živih i upotrebljivih jezika, postoje u struci planski jezici. Trenutno ih je nekoliko u upotrebi: interlingua, ido, esperanto i drugi. Prema mišljenju stručnjaka, esperanto, koji ove godine slavi svoj 120. rođendan, je jedno od boljih rješenja. Esperanto ima svoju tradiciju, upotrebljava se u svim područjima života, prihvaćen je i u Europskom vijeću, a godišnje izlazi 100 do 200 naslova knjiga na tom jeziku. Neupitno je da je jezično pitanje i političko pitanje pa će dugoročno rješenje biti stvar brojnih političkih odluka.

Kad već govorimo o jeziku, značajno je pitanje njegova ograničavanja, odnosno njegovo uskraćivanje, susprezanje, embargo ili klasična cenzura. Početkom rujna su slovenski novinari napisali peticiju koju je do sada potpisalo 500 novinara iz različitih medija. Pismo se obraća predsjedniku Vlade i svim predstavnicima vlasti, a poslano je i na mnoge europske adrese. Cenzuriranje novinara i velik utjecaj na medije u jednoj demokratskoj državi su neprihvatljivi. Očito su uvjeti u kojima rade i izvještavaju novinari neprimjerni. U pismu navode tri najčešća pojavna oblika cenzure u svom radu: prekrajaju se prilozi bez znanja autora, pišu se naručene vijesti koje se kasnije ne objavljuju bez konkretnih razloga i treći oblik je ograničavanje izvještavanja o nekim politički osjetljivim temama te zabrana pristupa medijima pojednih "drugačije mislečih". Dalje je zapisano da se novinarima prekida radni odnos, degradira ih se, oduzima im se radno područje, premješta ih se, diskriminirani su i šikanirani.

Autori se na kraju pisma pitaju kakva je poruka državljanima Europe, ako im od 1. siječnja predsjeda država u kojoj su pritisci na novinare znakoviti i u kojoj se krijepi autoritarni način vladanja na račun demokracije i medijske slobode.

Temelj svake demokracije su slobode, tako da bi i sama pojava pisma ovakvog sadržaja trebala zabrinuti javnost.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)