Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Mogu li nas Kraljevi ulice podsjetiti na smisao Božića?

Blagdani na granici i oko nje

Nastavimo li niz iz prošle kolumne, možda bismo i mi mogli/trebali/željeli napisati pismo nekomu, a koje bi počelo: "Dragi Djedica, želimo te zamoliti..." Kraj je godine, razdoblje je blagdana. Imamo li i mi pravo na želje pa makar bile one i neostvarive ili ostanu samo na papiru izrečene riječi? Morat ćemo biti kratki i pokušati si poželjeti nešto za kraj i početak godine koja nam kuca na vrata i polako ulazi u živote. Dakle, pitamo se što je to što bismo poželjeli susjedima, prijateljima, vladi, državi, sebi, gradskim vlastima...

Kada krenemo s promišljanjem želja zaključimo da nije lako, jer neke želje su realne, a neke pak imaginarne. U noći koja je upravo za nama, 21. prosinca, je na velika vrata u ove prostore ušao gospodin Schengen. O tom novom stanovniku ovih graničnih prostora smo već pisali, a ljubazna državna uprava je ovih dana sva domaćinstva i pisanim uputama obavijestila što mogu očekivati od toga. Željeli mi to ili ne, imali mi primisli oko nadzora, prelaženja granice, povećanih kontrola, dobivanja nekih kartončića, čekanja u kolonama, pregledavanja sadržaja naših prtljažnika – sve to nas čeka u 2008. Sve to je realnost i nećemo ju izbjeći. Dakle, želimo da gospodin Schengen ima što manje strogu uniformu, što manje nosi bijeli ovratnik i ima što manje izbirokratizirane podanike.

Pametne su životinjske vrste koje, eto, ne poznaju granica, pa tako možemo pročitati da one migriraju iz države u državu ne obazirući se na Schengene. Granice su samo za neke izabrane vrste. Smeđi medvjed, ris i vuk su dio životinjske populacije koja si je izborila pravo opstanka i pravo otvorenih granica. Europa ima i za životnije pravila i direktive pa se tako razvija koncept "Freedom within Frames" iliti "sloboda unutar postavljenog okvira". Schengenski režim ne vrijedi za one koji slijede samo svoj instinkt.

Želje ili instinkt onih koji su nedavno izašli na izbore su bili stabilna i uspješna vlada, dok mi na drugoj strani grane tek želimo da u jesen pametno i dobro izaberemo.

Prepuni i bogati blagdanski stolovi donose i obilje recepata i sljedova hrane. Izdvojila bih jedan poseban: "...za ručak u prirodi trebate zelenu salatu, što masniju kobasicu, primjerenu za dobivanje kolesterola, domaće ulje i ocat iz tvornice, morsku sol, jer je život i tako previše sladak, sladak feferon, jer je život ionako previše ljut, i domaći kruh iz pekare, jer je naš kruh svagdašnji ionako previše gorak". Recept je to pekara Gregora B. Hanna, jednog od Kraljeva ulice.

Istraživanje profesora ljubljanske Pedagoške fakultete, dr. Špele Razpotnik i dr. Bojana Dekleva, čiji rezultati su objavljenini ovih dana, je pokazalo da upravo u ovom periodu ljude najviše zanimaju beskućnici. U općoj pomami i blagdanskoj groznici je tako možda prigodno sjetiti se i nekih drugih ljudi. Odlučili smo nekoliko riječi posvetiti toj temi, možda i zato što smo nedavno iz usta premijera Janše mogli čuti kako iz kanti za smeće viri kruh, jer smo razmaženi pa jedemo samo friški kruh. Istraživanje navedenih autora je zaključilo da prilozi u medijima, objavljeni u toku jedne godine, opisuju beskućnike kao "pretežno neškodljive, iako malo neprijatne ljude koji u biti predstavljaju društveno 'strano tijelo', o kojem se nije potrebno zamisliti ili mobilizirati, nego ih upotrijebiti kao predmet predbožićnog ritualnog doborčiniteljstva".

Projekt Kraljevi ulice nije u slovenskom slučaju popularni zagrebački ulični sastav, nego projekt i slovenski časopis koji se bavi pitanjem beskućnika i sličnim socijalnim pitanjima. Jedan je od rijetkih časopisa koji nema plaćenih oglasa, a razlikuje se od sličnih projekata u svijetu zbog činjenice da ga ostvaraju upravo beskućnici. Londonski The Big Issue je najpoznatiji časopis slične tematike, ali ga uređuju profesionalci.

Ne mislimo da podliježemo ritualizmu i svaki simbolizam beskućnika je slučajan. Kraljevi ulice je zanimljiv projekt koji je zaslužio prostor u našoj kolumni.

Pismo "Dragi Djedica..." ćemo nastaviti pisati, jer to je pismo koje nema kraja. Čitateljima želimo godinu koja će biti uspješna, kreativna, razborita, zdrava i, naravno, što manje schengenizirana, a što više otvorena i komunikativna glede (su)života na grani.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)